Hank Garland: Riješio sam misteriju Elvisovog zvuka!

Od Tupela do Čapljine

Sjećam se tako jasno – naš susret, svaki detalj, vrijeme im ne može ništa. Sve što ti i ja nismo i jesmo stalo je u prvi susret, u svjedočenje kako je jedan dječak, a da i ne zna, vrbovan u službu Sekte Srca.

U isto vrijeme desio se i Elvis, visoki oficir te iste sekte.

Prvi pad u rupu melanholije izjednačen je sa Elvisom. Stopljeni u jedno, postaju temelj svega što će da bude kasnije. Sad mi je jasno, treba biti nježan prema takvim detaljima, uvijek svjestan njihovih zasluga.

A onda, tridesetak godina poslije, nailazim na pravu stvar, reizdanje albuma After the Riot at Newport, The Nashville All-Stars. Okrećući ploču, povezujem tačke.

Svako ime jedna je od tačaka, svaka tačka mala je misterija.

I napokon sam riješio misteriju zvuka Elvisove gitare u određenim pjesmama. Zvuk kao potpis, tako jasan i nerješiv, ponekad samo sinonim za nesanicu. A sve je počelo opsesivnim ponavljanjem uvoda pjesme zabrinjavajućeg imena A Fool Such as I. Stvari su se posložile nakon detaljne inspekcije omota The Nashville All-Stars ploče.  Odgovor napokon imam u šaci: čovjek sa gitarom se zvao Hank Garland.

Džez i bijes

Vratimo se ploči. I festivalu, kao njenom povodu. Newport je 1960. godine, za vrijeme jazz festivala, izgledao kao nikada prije, i kao nikada poslije. Mlade fakultetlije pokušavaju srušiti grad jer su svi koncerti rasprodati, a oni su ostali bez karata.

U isto vrijeme, Charles Mingus i Max Roach organizuju svoj festival u znak protesta jer su jazz inovatori plaćeni manje od ostalih izvođača. Zanimljivo je da su džez inovatori mahom bili crnci, dok su ovi ostali bili bijelci. Lokacije paralelnih festivala su samo nekoliko kvartova udaljene jedna od druge.

Stvari izmiču kontroli i na ulice izlaze državna policija i Nacionalna garda. Upotrebljeni su suzavac i vodeni topovi. Stotine ljudi završavaju u bolnicama i iza rešetaka. Sve zbog džeza. Svijet na momente ima smisla.

Festival je prekinut, a jedan od otkazanih događaja bila je dugo očekivana atrakcija koju su činili najbolji studijski muzičari iz Nashvilea, grada koji je tradicionalno vezan za country & western muziku. The Nashville All-Stars činila je ekipa virtuoza i ovo je trebalo biti njihovo prvo javno pojavljivanje u svijetu jazza. Predvodili su ih gitaristi Hank Garland i Chet Atkins.

The Nashville All-Stars ipak održavaju neku vrstu koncerta. Veranda vile koju je iznajmila diskografska kuća RCA za potrebe njihovog boravka u Newportu, samo za tu priliku tramsformiše se u njihovu binu. I tako je nastao album After the Riot at Newport. Svirali su pop i jazz standarde, a čak su dvije pjesme komponovane na licu mjesta.

Jedna od njih, Riot-Chorus, naći će svoje mjesto na albumu koji će Garland snimiti naredne godine, i time postati prvi koji jazz produkciju dovodi u Nashville.

Jedan brzi potez i nestaješ

Prva pjesma na B strani ploče, Riot-chorus, brzi je blues nevjerovatne snage, i sveukupno prigodna komemoracija najtragičnijim događajima u novijoj istoriji jazz muzike - utvrdio je legendarni producent John Hammond u zapisu o ploči Jazz Winds From A New Direction.

Bilo je to 1961. godine. I ranije su country muzičari iz Nashvillea odlazili u svijet jazza, ali to je značilo da su odlazili u New York ili San Francisco, no ovo je prvi put da je New York došao u Nashville. Ritam sekciju je trenirao Dave Brubek: doletjeli su najbolji sa džez scene, basista Joe Benjamin i bubnjar Joe Morello. Iz Bostona je stigao Gary Burton, sedamnaestogodišnjak kojeg su već prozvali Čudo sa vibrafonom.

Jazz Winds From A New Direction je nažalost i posljednji album koji će Hank Garland snimiti. Nedugo poslije doživljava tešku saobraćajnu nesreću i završava u komi. Desilo se to za vrijeme rada na Elvisovom filmu Follow That Dream. Iz kome su ga probudili elektro tretmanima. To je ostavilo trajne posljedice i neminovan odlazak iz svijeta muzike. Garlandov brat vjeruje da je nesreća uzrokovana pucanjem na automobil i da je neadekvatno liječenje imalo za cilj da ga se udalji sa muzičke scene.

„Hank Garland, jedan od najboljih gitarista, ikada, igdje“ – tako ga je Elvis predstavio na posljednjem zajedničkom koncertu.

Detalji

Love me tender je prva Elvisova balada, snimljena za njegov istoimeni filmski debi. Zasluge za tekst dobili su Vera Matson i glavni glumac. Dugo sam se pitao ko je Vera? I koja joj je kombinacija omogućila da sa Elvisom napiše tekst na melodiju pjesme koju su u Američkom građanskom ratu, poput Lili Marlene, voljeli vojnici bez obzira na zastave.

Ispostavilo se da je Vera Matson bila supruga stvarnog i jedinog tekstopisca pjesme, kompozitora Kena Darbyja, koji se zbog ugovora morao odreći polovine svojih prava i dati ih izvođaču. U ovom slučaju, to je bio Presley. I kad su ga upitali zašto je umjesto sebe kao koautorku naveo svoju suprugu, odgovorio je: „Zato što je ni ona nije napisala!“

Moguće je da slična priča važi za Elvisove potpisane gitarske vještine u pjesmama poput A Big Hunk O' Love, Are You Lonesome Tonight, Stuck on You, Little Sister, (Marie's the Name of) His Latest Flame, I Feel So Bad... Jedno je sigurno, na svakoj od njih, uz Cheta Atkinsa ili Scotty Morea, glavna gitara i aranžer bio je Hank Garland.

Elvis ostaje temelj, glas i stas. Bez njega, ko zna da li bih ikada došao do Garlanda. Baš kao što je pitanje da li bih se ikada usudio da pišem da nije bilo onog susreta s tobom, u prostorijama Odreda izviđača „Maksim Ijačić“. Želim da znaš da svakodnevno i neumorno vježbam veličanje takvih detalja.

(zurnal.info)