SFUMATO 6 X 6: Vuk Rodić & Dženat Dreković

Pasijans

Sve što sam do sada napisao
Imao sam u glavi u tramvaju
Ili u čekaonici dispanzera
Ili na nekom posve čudnom  mjestu
Zatvorio mi se pasijans
Imam samo jednu cigaretu
Namazao sam koncentrat paradajza
Na tvrdi komad kruha
Za doručak sam pojeo dvije zukve
Od kojih trnu zubi
Dugo zvoni telefon
Poslije brijanja glave
Puštam mlaz hladne vode po potiljku
Prije nego izađem
Hvatam sebe kako kucam
Na sopstvenim vratima.

Kazna

Promrzlom rukom
Stavljam ključ u bravu
Uđem u sobu
Tiho na prstima uđem u sebe
Vlastita radost na nož me dočeka
Na šoljicama u vitrini prašina
Velike riječi postaju male
Kao zrna bibera na podu
Pogledam na sat
Kazaljke stoje
Istrošile se baterije
Čekam
Dugo čekam
Kao na opustjelom peronu.

Sfumato

Zapisao sam stihove na novinu
Ne znam hoću li ih ujutro žive naći
U klozetu sapunom skidam
Fleku od kafe
Pauk se penje uz nit paučine
Sfumato ulazi u sobu
Gotovo pijan od melanholije
Pušim cigaretu na cigaretu
Nemam snage da prospem opuške iz pepeljare
Na stolu zdjela sa jabukama
Sunce nije izjutra u sobi zasjalo
Od rane jeseni
Na moj osmijeh
Dosada laje u meni
Užasnut saginjem se naglo
Obrušava se tutnjem snijeg sa krovova.

Dom

Ovdje mogu biti lud
Do mile volje
Jedino što moram
Je piti lijekove
I strogo je zabranjeno
Skrivati ih pod jezikom
Jer će mi kožu odrati
S njom cipele obrisati
Plovim uglačanim hodnikom
S krvavom flekom na pidžami
Od injekcije trnu uši
Zamagli se pred očima
Bijesni golomuk
Smiju se mrtvi ljudi
Oguljine od narandže
I papuče pored kreveta
Podsjete me da sam u ludnici
U domu svom.

Sklonište

Hodnikom odzvanja
Vi u trojci ne pušite!
Kičmu ću vam u čvor svezati
Čistačica mete pramenove kose
Čovjek velikih ušiju
Stavlja komad kruha
U ispišane pantalone
Odlažem porciju na stol  
Glava mi klone
Jednim okom već spavam
Bježim u sklonište.

Jesen

U polumraku vidim obris žene
Ulazi u paviljon kao oklopna kola
Za njom se zatvaraju teška vrata
Pogled iz sobe je turoban
Između staze sa kaldrmom
Kao strašila stoje crna drveta
Ova bolnica je čekaonica za smrt
Srušen peron bez vozova
Niko od pacijenata nije pri svijesti
Oni su luđaci
Aveti u magli
I šapat ih može razdražiti
Hrana se donosi u manjerkama ko na front
Poslije ručka debele žene
Odnose pomije u kuhinju
Oko bolničkog kruga je visoka ograda
Zarasla u veliku travu
S druge strane je fudbalsko igralište
Na jednom strani nema sunca
Na drugoj je trening
Čuje se pištaljka
Udarci u loptu i dječiji kikot
Na električnim vodovima
Vrane zacrnjuju komad neba
Zuji mi u ušima.

PJESNIK: Vuk Rodić

Rođen 1958. godine u Mesićima kod Rogatice. Studirao na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu i Višoj pomorskoj školi u Rijeci, Kotoru i Splitu.
Prvu knjigu pjesama “Vremeplov” objavila mu je Izdavačka kuća “Svjetlost”. Zbirku “Sfumato” štampao je sarajevski Buybook 2007. godine.

FOTOGRAF: Dženat Dreković

Rođen je 1979. godine u Berovu u Makedoniji. 2004. godine završava Umjetničku akademiju u Beogradu – smjer fotografija. Nakon završenog studija dolazi u Sarajevo gdje radi kao fotoreporter za razne časopise. Član je ULUPUBiH.
 

(zurnal.info)