Po sistemu „pravi se mrtav, dok se ne zaboravi“ Elektroprivreda Bosne i Hercegovine pokrenula je tender - traži firmu koja će joj, za 105.300 KM, održavati SAP sistem. Prije samo četiri godine uprava je pomno isplanirala isti posao, a procijenjeno je da će sve koštati 5.667.480 KM sa PDV-om. Tužilaštvu BiH dogovori sa „SAP West Balkans“ i „B4B“ bili su sumnjivi pa je dokumentacija izuzeta. Dogovori su obustavljeni, ali je i istraga završila u ladicama.
Baš kao da se ništa nije dogodilo, EP BiH od ponuđača sada traži „uspješno realizovana najmanje tri ugovora o implementaciji i održavanju SAP sistema u prethodne tri godine“. Takođe, vođa projekta mora da ima najmanje osam godina radnog iskustva u tradu sa ovakvim softverom i najmanje četiri godine iskustva u vođenju projekata.
„Svaki voditelj tima za određeni SAP modul mora da ima najmanje pet godina iskustva u radu sa ovim softverom, četiri u vođenju prijekta“, stoji u detaljno pobrojanim uslovima.
Elektroprivreda traži i minimalno pet timova stručnjaka sa sertifikatima proizvođača softvera za SAP module. Svi oni moraju da imaju iskustvo u bar jednom istom projektu. Izričito je naglašeno da moraju da govore jedan od tri službena jezika u BiH. Ako ne ide na bosanskom, dogovore će nastaviti na srpskom ili hrvatskom jeziku.
Još 2020. godine Žurnal je pisao o tenderskoj "petljavini" u vezi sa SAP sistemom.
KAKO SE KRALO
Kako je informatizacija javnih preduzeća i institucija postala biznis broj jedan, profit IT sektora teško da može da zamisli običan bh. građanin. Jednom dobijeni posao garantuje dugogodišnji priliv novca ne samo za instaliranje, nego još više za održavanje sistema.
Od elektro sektora najveći dio kolača dobile su firme kojima je sjedište u Beogradu i(li) Zagrebu. U Tužilaštvu BiH tako je započeta, ali nikada nije završena istraga o ulozi kompanije „SAP West Balkans“ sa sjedištem u Beogradu i „B4B“, njenog poslovnog partnera iz Zagreba, u dobijanju statusa ekskluzivnog dobavljača instalacije i održavanja SAP sistema. Ovaj sistem podrazumijeva bazu podataka i pomaže praćenju poslovanja preduzeća.
„Beogradski 'SAP West Balkans' je, praktično izdavajući lažne potvrde da samo 'B4B' ima pravo prodaje SAP licenci sa održavanjem, omogućila ovoj firmi povlašteni status. Rezultat toga je pobjeda na 24 tendera raspisana od 2011. do 2014. godine. Pri tome je, zaobilaženjem Zakona o javnim nabavkama, omogućeno da sve naplaćuje znatno skuplje“, pisao je Žurnal, navodeći upravo primjer Elektroprivrede BiH.
Elektroprivreda BiH je, po podacima preduzeća, od 2008. do 2018. godine za razvoj IT sektora potrošila nešto više od 60 miliona maraka, od čega je samo za SAP licence izdvojeno oko 5,7 miliona maraka.
„B4B“ trebalo je da ih održava. Naglasak je na trebalo, jer održavanje od početka 2015. godine nije postojalo. Nakon odlaska sa mjesta generalnog direktora Elvedina Grabovice, tada istaknutog SDP-ovca, nova uprava Elektroprivrede BiH je prestala da plaća troškove održavanja SAP sistema.
Milionskom sumom za IT razvoj, ali i nikada završenim poslovima sa „B4B“ upravljao je tadašnji rukovodilac IKT sektora EP BiH SBB-ov Džemo Borovina, što ga nije sprečavalo za dobre relacije i sa SDP-om, dok je to bilo korisno.
Žurnal je pisao kako nikada nije urađena „lokalizacija sistema“, iako je to iz Beograda obećano više puta. Tako je u direktnoj komunikaciji Borovine i vlasnika „B4B“ Mate Čatića dogovaren sadržaj pisma kojeg će direktor “SAP West Balkans” Vladimir Popović uputiti upravi Elektroprivrede sa nikada ispunjenim obećanjem da će uraditi lokalnu verziju SAP sistema.
U posjedu naše redakcije je i zapisnik sa sastanka, održanog u maju 2017, kojeg su članovi uprave Elektroprivrede BiH imali sa predstavnicima „SAP West Balkans“ iz Beograda. Baš tada se dogovralo o održavanju licenci. U to je vrijeme zahtjevano da Elektroprivreda BiH plati retroaktivno održavanje SAP sistema. Pri tome, cijena te usluge je 22 odsto od cijene softvera. EP BiH bi toliko, dakle, trebalo da plati za svaku godinu (ne)održavanja SAP sistema!?
U tom periodu sa „B4B“ „uspješno“ su poslovali Elektroprivreda HZHB, Elektroprenos BiH, sarajevski Klinički centar...
SEBIJINE SAP EPIZODE
„Nakon što su se Sebija Izetbegović i banjalučka firma „Prointer“, s kojom „sarađuje“ Igor Dodik, sin Milorada Dodika, dogovorili da je najbolje da se ne dogovore, direktorici Univerzitetskog kliničkog centra u Sarajevu otvorila se mogućnost da ugovor za SAP licence sklopi s firmom koju sama odabere. Postupak je i zvanično poništen, a Izetbegovićevoj se tako otvorila mogućnost da 123.809 KM ili više dodijeli kroz pregovarački postupak bez obavještenja javnosti“, objavili smo 22.jula ove godine.
Nakon što je propao posao sa ProinteromSebija Izetbegović će sama birati pogodnu IT firmu
„Prointer“ se jedini želio, ali se na kraju „ohladio“ pa je na Portalu javnih nabavki 14. jula obznanjeno da su dogovori propali. Iako ga je baš u ovom predmetu bezočno kršila, Zakon o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine, pun rupa, Izetbegovićeva je okrenula u vlastitu korist.
Prethodno je „Prointer“, blizak porodici člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, izabrala kao najpovoljnijeg ponuđača za održavanje SAP licenci i sve objavila na web stranici. Ova firma jedina je poslala ponudu. U međuvremenu, zbog sumnjivih poslova sa javnim sektorom i povezanosti sa Dodikovima, firma je stigla na tapet velikih međunarodnih IT kompanija, a Izetbegović je pokušala da se „izvuče“ iz priče.Nakon žalbi i međusobnih prepucavanja, direktorica UKCS odahnula je jer su joj tender majstori poručili da se neće zamarati sitnim poslovima. Firma je nastavila sa SAP poslovanjem sa elektroenergetskim sektorom u BiH te poreznim institucijama.
SPAŠAVANJE KAMARADA DODIKAČovićeva EP HZHB pola miliona KM dala Prointeru
(zurnal.info)