Čekajući sretan dan
Mrtvi nisu mrtvi. Nemam nikakav religiozni koncept na umu kada to kažem. Previše sam jednostavan za takvo nešto. Prizemniji i nesposoban za zagrobno i filozofije bilo koje vrste. U svijetu kakav jeste i koji je koncipiran da nas ostavlja sa otvorenim ranama, izmijenjeni smo i uništeni, da se nikada ne sastavimo u onu nevinost i naivnost iz koje smo krenuli. Morao sam se nekako zaštititi. Biram ignorisanje smrti. Dišem.
Stvarno vjeruješ u ovu zajebanciju koju si sumnjivom elokventnošću upravo prosuo pred mene, rekla je.
Srušiš zidove i dopustiš da te prisustvo nekoga otpuše do mjesta u koja si sumnjao da postoje. I onda taj neko nestane, ostavljajući onaj prostor koji si napravio. Bitnija od moje vjere je činjenica da mi ta zajebancija pomaže, odgovorio sam.
Ostarjeli Chris Isaak namješta svoju savršenu frizuru iz budućnosti koja nas obojicu spaljena čeka. Njegove ruke su drhtave, njegovi pokreti i dalje sigurni. Glas mu je hipnotičan kao uvijek, zaglavljen tamo gdje su ga ostavili Roy Orbison i Elvis. Određuje naš kraj.
Otvorene oči i nebo nad nama
Kraj nikada nije bio upitan. Kao što je i moja ljubav jednaka onome što vjerujem da osjećam svaki put kad mi se obratiš. Svijet se pretvori u tvoje pokrete usnama dok izgovaraju riječi koje poput plamenova uništavaju sve oko nas.
Ploča je stigla do Davida Lyncha. I tek nakon što su se pjesme našle u njegovom filmu, magija se mogla desiti. Disk Jockey iz Atlante, najveći fan filmova Lynchovih... čekaj da se pokušam sjetiti njegovog imena. Chesnut! Lee Chesnut, tako se zvao, hvala mu... zaljubio se u Wicked Game nakon gledanja Divlji u srcu. Osim što je non stop pjesmu vrtio na Radio Atlanti, iskoristio je svoje veze muzičkog urednika, zvao i ubjeđivao ostale urednike, postajući tako samoproglašeni ambasador ove zastrašujuće balade. Samo zbog njega Wicked Game je postala svjetski poznata. Meni je od nje ipak draža Blue Spanish Sky. Tajming te pjesme u filmu je fantastičan: okončava bizarni seksualni nasrtaj, kada mahniti Bobby Peru pritisne Lulu u hotelskoj sobi.
Znala sam da nećemo potrajati. Ne osjećam se posebno zbog te istine, nažalost nisam vještica kojoj su tajne na dlanu. Stvari su jednostavnije, jasne za one koji žele da vide. Znakovi, signali, predvidljivosti, istorije svakoga od nas... sve to imamo na raspolaganju i uglavnom ne koristimo. Magični su oni koji ne zatvaraju oči već čitaju i koriste signale i znakove.
U plamenu drugog filma
Ostarjeli Chris Isaak mi priča. Kad god oko nas gore vatre, ja mu se vraćam. Starimo zajedno. Lynch ga je pronašao dok su osamdesete umirale (baš kao što je prije toga pronašao Giffordov roman, onaj isti koji nikada nisam vratio na zagrebačku policu sa koje sam je uzeo i to me ponekad proganja). Album se zvao Heart Shaped World i nije nije ostvario ničije snove. San Francisco je i dalje bio dobro mjesto za život, a na toj ploči je bilo nekoliko fantastičnih pjesama. Za svakog pažljivog posmatrača takav naziv albuma je jasno sugerisao formulu: dodaj Isaakovoj patetici Lynchovo ludilo i svijet će biti na koljenima. Nesretni album iz osamdeset i devete, ipak je na kraju ostvario neke snove.
Čarobnjak iz Oza sve nam je bliže. Uglavnom, meni je sve od početka jasno. Nisam ni slutila tvoju zabludu. Pjesma Love Me Tender samo na kraju jednog filma ne zvuči patetično. Ali ovo je život i ako u jakni od zmijske kože pjevaš Elvisove pjesme možeš skončati samo u Las Vegasu, dok ga napuštaš. U sasvim drugom filmu, koji nisi imao na umu. S druge strane, meni je naš trenutak bio sasvim dovoljan. Ti si moj Sailor i ja sam tvoja Lula. Što se mene tiče, to je to, besmrtno čak i kad je gotovo.
Ovo bi mogla biti priča sa filmskim završetkom. Prije praznine koja je naslijedila tvoj jezik nisam imao ništa. Sekvenca prelaska preko usne stalno se ponavlja i čini tu prazninu mojim jedinim posjedom. Postoje putovanja koja čovjek mora proći sam, inače je šteta nemjerljiva i ne postoji način da se stvari ikada vrate u red za koji su stvorene. Ali kako odbiti pupak i kosu mokru od nestrpljenja?
(zurnal.info)