Navikli smo da nas na ulici presreću policijske pratnje vrlo važnih nam ličnosti. Sklanjaju nas s puta i zvukom sirene najavljuju njihov prolazak. Navikli smo da policija sprovodi sve i svašta, od predsjednika stranaka do lokalnih kabadahija koji sa pet hiljada kupljenih glasova hladnokrvno preuzimaju božanske nadležnosti stvoritelja svih živih bića i unosnih nekretnina. Mi smo se mnogo lakše navikli na zvuke policijske sirene u pratnji nego što se oni navikavaju na tranziciju društva. Dok nam pričaju bajke o kapitalizmu, bahato se baškare u blagodetima mrskog im socijalizma i krčme našu imovinu.
Zaista smo navikli da policija zvučno i transparentno sprovodi svakakve kriminalce, od ubica do sitnih dilera. Ponekad se policiji otme da u zatvor sprovede i malo veće dilere. Ali, eto sve do sada nismo imali slučaj da osuđenog dilera policija umjesto u zatvor isprati na njegov koncert. Naravno, za sve postoji prvi put. I do sada je policija, plaćena našim parama, pratila na skupove i druženja sa narodom razne likove koji decenijama naše pare koriste za lično bogaćenje, ali nikad to nije bilo tako neumjesno kao prilikom otvaranja nove skijaške sezone na Bjelašnici.
U pratnji policije, sa sve sirenama i rotacijskim svjetlima, manifestaciju je obilježio narko diler, pravosnažno osuđen na godinu dana zatvora. Policija je na koncert dopratila Jasmina Fazlića i Amara Hodžića, zvijezde okupljanja, poznatije kao Jala Brat i Buba Corelli. Koncert plaćen iz budžeta Kantona Sarajevo čitavih 150.000 hiljada konvertibilnih maraka. Javnih sredstava!
Dakle, policija plaćena parama građana ove države, službenim vozilima ispratila je pop-zvijezdu, pardon narko dilera jer kasni na koncert, a to plaćaju građani ove zemlje. Kroz kolone običnih smrtnika policija daje podršku osuđenom kriminalcu Amaru Hodžiću, samo dva i po mjeseca nakon što je ovaj priznao da je “kao član organizirane kriminalne grupe nabavljao i prodavao opojnu drogu hašiš, amfetamine i kanabis na području Kantona Sarajevo”. Građani plaćaju ali i strahuju da li će do njihove djece doći roba koju preprodaje ovaj zabavljački dvojac. Pritom se ne zna da li je gore ono što dilaju u kesicama ili ono što propagiraju u svojim sklepanim stihovima:
Tike tike tačke
spremni smo za pljačke
pucaćemo čim vidimo
da vadite značke
Ovo su pištolji niklovani
nisu pračke
mi smo maskirani
i sunjamo se ko mačke
Nosim mrtvu osobu kroz sobu
čekamo da nas prozovu
ubićemo ćerku bossovu
tu na Kosovu
...
Značke znače
da sve ide naopačke
štekam sranja do pljačke
da me ne skonta pašče
Lud sam haveru
silovo sam beat Mayeru
u kraju kad me vidiš
šetam šejtana na ramenu
Ako si jači ne znači
oko da nisi najebo
zajebo si se
prebićemo mrcinu sa kamenom
Zajedno jeste, zajedno ko
sijamski blizanci
sijemo strah, sijači smrti
navuci pancir
Klik, klek, kila kujo
kilao okidači masivni rep
bježi odavde sa tim papcima
Kao što diler poručuje u svojoj pjesmi, “značke znače/da sve ide naopačke”. Zaista, govor mržnje u sklepanim stihovima građani plaćaju, a oni na vlasti to podržavaju i odobravaju.
Kada novinari pišu o kriminalu i korupciji u društvu, tada akteri kriminala troše javna sredstva i plaćaju skupe advokate kako bi nas prepali, a sebe lažno predstavili kao žrtve. Kada osuđeni kriminalac poručuje policiji da je “spreman za pljačke” i da će “pucati čim vidi da vade značke”, to ova vlast nagradi sa 150 hiljada konvertibilnih maraka.
Ako se neko usudi da to i prokomentariše, tu je likovni umjetnik sa posebnim stranačkim potrebama, poznatiji kao Memo da poruči kako “zna da je ovih dana more FGR pljuvalo” njegovog, kako kaže “Alipašinca”, ali je “brat zakucao” i da je “AP Gang prekucao igricu 30 hiljada”. Sve uz srce i patriotske simbole, kako drugačije.
Država u kojoj policija sprovodi dilere na koncerte plaćen budžetskim parama, a djeca se liječe skupljanjem sadake, gdje zimske sportove propagiraju zabavljači na bijelom, zaslužuje prigodan tekst himne:
“Pršti, pršti bijela staza
Otjerali smo Djeda Mraza
Sad gledamo dilere i pandure
Kako stazom bijelog jure”
(zurnal.info)