UKOPANO JOŠ SEDAM ŽRTAVA SREBRENIČKOG GENOCIDA: Vrijeme narastanja zla i negiranja genocida

Završena je komemoracija i ukop nekompletiranih posmrtnih ostataka još sedam žrtava genocida u Srebrenici pronađenih u masovnim grobnicama. 
Najmlađe žrtve koje su ukopane su mladići Senajid Avdić i Hariz Mujić, koji su u trenutku kada su ubijeni imali po 19 godina. Uz njih – Fata Bektić (rođena 1928), Hasib Omerović (1961), Sejdalija Alić (1961), Rifet Gabeljić (1964) i Amir Mujčić (1964).

U Potočarima su danas bile porodice žrtava, brojni građani, te domaće i međunarodne delegacije. Na komemoraciji se moglo čuti kako ni tri decenije nakon genocide sve žrtve nisu našle smiraj a njihove porodice barem saznanje gdje su ukopani. 

- Živimo u vremenu narastanja zla i negiranja genocida - rekao je u hutbi reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović.

Predsjednica udruženja Majke Srebrenice Munira Subašić obratila se, kako je rekla, uime hiljada majki čiji su bližnji ubijeni. Zahvalila je zemljama koje su prošle godine glasale za usvajanje Rezolucije UN-a:

- Oni koji nisu neka žive u mraku, mi majke im nećemo oprostiti ali nećemo ni zaboraviti. Kad smo preživjele genocid imale smo cilj da svijetu i Evropi kažemo da su naša djeca nevino ubijena. Poslije genocida je pet i po hiljada djece ostalo siročad. Mnoga od njih nemaju ni fotografiju da vide kako izgleda njihov otac pa majke i nane pitaju da li liče na njih. Ubijali su našu djecu pod zastavom UN-a u očima čitavog svijeta. 

Nizozemski ministar vanjskih poslova Caspar Veldkamp rekao je da se kao međunarodna zajednica srame „jer smo zakazali da ih zaštitimo, a ja se sramim jer i Nizozemska nosi moralnu i političku odgovornost, kao dio te zajednice, zbog nesprečavanja genocida“. 

Graciela Gatti Santana, predsjednica Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove podsjetila je da su neki od osumnjičenih još uvijek u bijegu a u dijelu države se tretiraju kao heroji. I glavni tužilac Mehanizma Serge Brammertz poslao je sličnu poruku, podsjećajući da je genocid u Srebrenici bio dio organizovanog etničkog čišćenja. 

Prisutnima su se obratili i zamjenik načelnika Općine Srebrenica Hamdija Fejzić, visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt, podsekretarka UN-a Rosemary DiCarlo, komesarka za proširenje EU Marta Kos, predsjednik Skupštine Turske Numan Kurtulumus, ministri iz Švedske, Crne Gore i drugi, a vojvotkinja od Edinburgha Sophie Rhys-Jones prenijela je poruku britanskog kralja Charlesa:

- Mnogi pojedinci odgovorni za genocid stali su pred lice pravde. Ali to ne sprečava nas da se pobrinemo da se takvo nešto nikada više ne ponovi. 

Pismom se obratio i francuski predsjednik Emmanuel Macron, a u pismu se navodi da istina podrazumijeva priznanje razmjera zločina te priznanje da „međunarodna zajednica nije uspjela da zaštiti civile u julu 1995.“

-To je priznanje neuspjeha sa ciljem da se takvo zlo nikada više ne ponovi i da se izgradi zajednička budućnost. 

Iz Srebrenice nisu izvučene potrebne pouke, rekao je u videoporuci turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan:

- Ista ta međunarodna zajednica koja je tada šutjela – danas šuti i pred zločinima u Palestini. Izraelska vlast će odgovarati za genocid koji provodi nad narodom Gaze. U izraelskim napadima stradalo je više od 56.000 nedužnih ljudi, uključujući žene, djecu i starce.

Povodom godišnjice genocida premijer Australije Entoni Albanizi uputio je otvoreno pismo u kojem poručuje da istina ne smije biti izbrisana protokom vremena:

- Nikada ne smijemo dopustiti da protok vremena izbriše istinu o onome što se dogodilo. Nikada ne smijemo zaboraviti imena i lica onih čiji su životi i budućnost nasilno prekinuti. I nikada ne smijemo zanemariti teške lekcije koje nas je Srebrenica naučila. 

Prvi američki ambasador za ratne zločine David Scheffer objavio je tekst povodom godišnjice, u kojem je upozorio na propuste Zapada iz 1995:

- Kada je postalo poznato da su hiljade muškaraca i dječaka nestali nakon što su okupirani, mogućnost da su predodređeni za istrebljenje trebala je odmah aktivirati zapadni odgovor. Sjedinjene Države i njihovi saveznici trebali su barem zaprijetiti da će usmjeriti razornu zračnu snagu NATO-a na ciljeve bosanskih Srba. Karadžić i Mladić, najviši čelnici bosanskih Srba koji su bili najdirektnije uključeni u akciju, trebali su biti lično upozoreni od strane Washingtona i NATO-a da ne ubijaju zatočene muškarce i dječake iz Srebrenice. Umjesto toga, sudbina nizozemskih mirovnih snaga u Srebrenici  privukla je više pažnje od sudbine civila enklave u tim ranim satima krize. Tragično, zajedno sa ostatkom svijeta, kreatori politike u Washingtonu postali su svjesni ubistava koja bi predstavljala genocid u Srebrenici tek nakon što su prestala. Pronalaženje nestalih žrtava, u masovnim grobnicama i drugdje, trajalo je, a dokazi o tijelima nastavljali su se otkrivati godinama nakon toga. 

Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a od 16. aprila 1993. godine Srebrenica je ustanovljena kao zaštićena zona UN-a. Genocid u Srebrenici potvrđen je pred međunarodnim sudovima – ICJ i ICTY, a 54 osobe osuđene su na ukupno 781 godinu zatvora. Najviše izrečene kazne su Ratku Mladiću, Radovanu Karadžiću, Vujadinu Popoviću i Ljubiši Beari, koji su osuđeni na doživotne kazne zatvora a Drago Nikolić na 35 godina. 

Prošle godine Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je rezoluciju o Srebrenici prema kojoj se 11. juli obilježava kao Međunarodni dan refleksije i sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. Rezolucija osuđuje poricanje genocida i poziva države članice da očuvaju utvrđene činjenice, te podižu svijest o zločinu.
Prema podacima Instituta za nestale u Bosni i Hercegovini, oko 1.000 osoba iz Srebrenice još uvijek nije pronađeno i identificirano. Žrtve genocida su pronađene u 87 masovnih grobnica i blizu hiljadu zajedničkih i pojedinačnih grobnica. 

U Potočarima je danas otvoren Muzej genocida u Srebrenici, u kojem su postavljene instalacije mjesta masovnih pogubljenja, masovnih grobnica i artefakti pronađeni u grobnicama. 

(zurnal.info)