Haški tribunal pravosnažno je osudio Ratka Mladića na doživotnu kaznu zatvora. Nakon presude, uslijedile su brojne reakcije domaćih i međunarodnih zvaničnika, a presudu i suđenje pratio je i veliki broj svjetskih medija. Kako su na presudu Ratku Mladiću regovali domaći i svjetski državnici i mediji

Imate moju reč kao čoveka i generala da ću iskoristiti svoj uticaj da pomognem nedužnom muslimanskom stanovništvu koje nije cilj dejstva Vojske Republike Srpske, govorio je Ratko Mladić nekoliko sati uoči početka genocida na području Srebrenice i okolnih mjesta...

Iako su Haški tribunal i Mehanizam donijeli pravdu u međunarodnim razmjerama, hiljade navodnih izvršilaca čeka pravdu pred domaćim sudovima. Žrtve još uvijek muče oni koji negiraju genocid, a revizionisti žele pokopati istinu.

Najmlađa žrtva koja je ove godine ukopana je Osman Cvrk (16), a najstarija Šaha Cvrk (81)

Sud utvrdio da se radi o zločinima neviđenih razmjera i brutalnosti

Među žrtvama koje su ukopane ove godine su i četiri dječaka koji su imali 16 i 17 godina kada su ubijeni

Jedinicu su sačinjavali vojnici svih nacionalnosti – Slovenac, dva Hrvata i Srbi u istom streljačko vodu. Bošnjak Zijad Žigić bio zadužen za posebne operacije. Srbija pružila utočište većini pripadnika zloglasnog Desetog diverzantkog odreda. Mišo Pelemiš i danas slobodno živi u Beogradu

Žrtve su zadovoljne doživotnim zatvorom za zločinca Ratka Mladića, istovremeno razočarane što u 6 općina nije presuđen genocid

Prema zabilješkama iz dnevnika Ratka Mladića on se nekoliko puta sastajao sa vojnim i civilnim liderima HVO-a i HZ HB, u mađarskom Pečuju te Njivicama u Crnoj Gori. Dogovarali su prekide vatre, zajedničko dejstvo prema Armiji RBiH, dotok električne energije i vodosnadbijevanje te kupoprodaju oružja i goriva. Žurnal objavljuje Mladićeve bilješke sa dva sastanaka

Kako pamtiti Srebrenicu? Koje je mjesto genocida u kolektivnom, komunikativnom i kulturnom pamćenju Bosne i Hercegovine ali i Europe i svijeta? Pitanja su to na koje su pokušali dati odgovor ugledni profesori na promociji knjige pod nazivom „Srebrenica“, autora Emira Suljagića

U Potočarima su danas ukopani posmrtni ostaci 127 žrtava genocida u Srebrenici. U Memorijalnom centru od danas su 6.504 identificirane i ukopane žrtve. Za zločine u Srebrenici u julu 1995. godine do sada je osuđeno 38 osoba, na ukupno 637 godina zatvora i tri doživotne robije. Uprkos presudama, Dodik tvrdi da se “genocid nije desio”

Vijest o presudi Radovanu Karadžiću jedna je od glavnih tema u svijetu, a prve reakcije tek stižu, uglavnom preko društvene mreže Twitter

Imena njih 136 pročitana su uz jecaj i krike članova porodica koji su 20 godina tražili njihove kosti u masovnom grobnicama. Kažu da ne mogu ništa reći, jer kako nazvati ono što je 1995. godine učinjeno u zaštićenoj zoni UN-a nego izdajom koja se ni danas ne priznaje

Kina, Nigerija, Angola i Venecuela ostale su suzdržane dok je ostalih 10 zemalja članica glasalo za usvajanje rezolucije. Glasanje u Vijeću sigurnosti je trebalo biti održano jučer, a Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države su pokušale ubijediti Rusiju da ne stavi veto na tekst, koji osim genocida počinjenog 1995. godine osuđuje i svako negiranje genocida

Zločin u Srebrenici počinili su, dakle, ljudi koji su za sebe verovali da su vojnici, nad ljudima za koje su verovali da su vojnici, a sve pred očima profesionalnih vojnika s vokmenima, pod čijom zaštitom se Srebrenica zvanično nalazila. Stoga se stravični rezon srebreničkog zločina može rezimirati u tri rečenice koje glase identično: „Mislili su da su vojnici.

U Memorijalnom centru Potočari danas će biti obavljena dženaza i ukop posmrtnih ostataka 175 žrtava genocida počinjenog u julu 1995. godine u Srebrenici, zaštićenoj zoni UN-a.

Mi smo genetski jači, bolji, ljepši i pametniji. Sjetite se koliko je Muslimana bilo među deset najboljih đaka, studenata, vojnika. Malo

Kamion prekirven državnom zastavom BiH okićen cvijećem sa svih strana prošao je kroz Sarajevo i uputio se prema Potočarima i ove godine

Da li je moguće ponovo povezati nacije rastrgane stradanjima i ratovima. Primjer Ruande donekle ohrabruje