KAKO PAMTITI SREBRENICU: O jedinstvenoj kulturi sjećanja možemo govoriti tek nakon katarze

Genocid je počinjen, ali tragedija i dalje traje. Sadašnjost BiH je masovna grobnica, tvrdi u svojoj pjesmi „Neidentificirani“, pjesnikinja Jozefina Dautbegović. 

„Ona u svojoj pjesmi postavlja pitanje „od čega ćemo se sastaviti, ako se ponovo odlučimo voljeti?„ tj. kakvu zajednicu mi gradimo nakon genocida. Kako izvesti žrtvu u preživjelog, to znači, kako osloboditi prostor žrtvi da govori ne samo kao žrtva nego kao preživjeli. To je problem jer je nama prostor za govor ograničen, da ljudi samo mogu govoriti kao žrtve genocida i ništa više. Prostor i javni diskurs govora Srebrenice je potpuno je koloniziran. Koloniziran je sa raznim vrstama politika koje profitiriaju od genocida.“ kaže Damir Arsenijević, teoretičar književnosti i psihoanalize sa Univerziteta u Tuzli. 

Kultura sjećanja predstavlja jednu od ključnih pokretača optimističnijeg okruženja i cjelokupnog pogleda na dešavanja od 1992.-1995. godine. Proistekla je iz genocida, i mora biti proces koji će osvjestiti sve stanovnike BiH. Ističe Vahidin Preljević profesor sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, i dodaje: 

„Ubijeni su ljudi zbog svog imena i prezimena, zbog identitetske pripadnosti i slike koju su imali počinitelji, odnosno nalogodavci. Ova tragedija mora postati pamćenje svih nas, bez obzira na etničku pripadnost.“ 

Kako do toga doći, kada smo suočeni sa činjenicama da mnogi na genocidu ostvaraju političke poene, profit, i konstantno pokušavaju vršiti uticaj na kolektivno pamćenje?  

„Postoje politički projekti kojima je to u interesu da urade. Genocid je toliko banalan da je neko morao da sjedne i izračuna koliko ručka je potrebno počiniteljima, koliko nafte,  koliko kamiona? To ide do te mjere. Ako na tom nivou krenemo razdvajati stvari. Kome je danas u interesu da održe status quo?„ pita se Arsenijević i nastavlja:

„Ed Vuliamy zajedno sa Florence Hartman napisao je u Guardianu 4. Jula 2015. članak. Pitanje je na koji način je geopolitički bio potreban genocid u BiH, iza tog pitanja je pitanje, zašto je bilo potrebno u genocidu uništiti jugoslovenskog muslimana i proizvesti ga u etničkog bošnjaka.“ 

Kako pamtiti genocid u Srebrenici? Profesor sa Univerziteta u Melburnu, Hariz Halilović tvrdi da to možemo doznati kroz faze same ideje genocida, ideologije koja treba biti prihvaćena, dehumanizacije žrtava, organizacije, do same egzekucije i negiranja.  

„Ono što sam uočio na primjeru BiH, je trijumfalizam genocida. Gdje počinitelji i oni narodi, i politike koji stoje iza toga, ne da negiraju i lažu, nego slave i zločin genocida i posljedice i počinitelje. Ja sam zaključio da u drugim postgenocidinim društvima slijedi katarza, sankcioniranjem počinitelja.“ dodaje Halilović. 

Ako se genocid slavi, kako onda očekivati katarzu?

„Njemačka je doživjela katarzu kada je nova generacija pitala svoje očeve, šta si radio? Nema univerzalnih recepta, svaki genocid ima svoje specifičnosti. Mi se moramo dociivlizirati.“ navodi profesor Preljević.

Katarzu bi mogli doživjeti, onda kada historiju, istoriju ili povijest sjećanja na genocid u Srebrenici budemo posmatrali na isti način. Da bi to i postigli, istina mora biti ista za sve strane. 

-------------------------------------------------------------------------------------------

Pjesma Jozefine Dautbegović

„NEIDENTIFICIRANI“