Zavjesa se zatresla, silueta muskarca se kratko ukazala na prozoru i ponovo nestala. Baš tu, u toj kući u Novom selu kod Bijeljine, pojasnit će mi koji sat ranije plaćeni ubica Zijad Žigić, živi Slovenac.
„Ima lažne papire na ime Brano Manojlović, ali to je on - Franc Kos“.
Desetak dana kasnije, pred istu kuću stigla je i SIPA. Ni lažnog Brane Manojlovića niti pravog Franca Kosa nije bilo. Tek koji dan kasnije hrvatski će graničari uhapsiti muškarca nižeg rasta. Identifikovan je kao Franc Kos. Mjesto rođenja – Celje. Godina rođenja – 1966. Datum rođenja – 16. juli.
Bio je 16. juli 1995. godine kada je najmanje 1200 zarobljenih srebreničkih Bošnjaka izvedeno na livadu Vojne ekonomije Branjevo kod Zvornika. U streljačkom vodu bio je „slavljenik“ Franc Kos - potporučnik Desetog diverzantskog odreda kojeg godinu ranije formirao lično Ratko Mladić. Zajedno s Kosom pucao je Hrvat iz Tuzle Dražen Erdemović. On je haškim istražiteljima netom nakon rata otkrio prave razmjere srebreničkog genocida.
„Brano Gojković nas je rasporedio. Stigao je prvi autobus. U autobusu su se nalazili vozač, dva policajca i ti ljudi koje smo strijeljali. Kad se završi sa strijeljanjem jednog autobusa, dolazio je drugi autobus. Nisam brojao koliko je autobusa došlo. Sve je trajalo od 10 ujutro do 15 časova poslijepodne. Možda smo strijeljali 1200 ljudi. Ne mogu tačno reći“, ispričao je Dražen Erdemović.
Erdemović je odmah, te 1996.godine otkrio identitet svih ubica sa Branjeva. Tek trinaest godina kasnije, reagovalo je pravosuđe. Uhapšeni su, a kasnije i osuđeni Franc Kos (35 godina zatvora), Stanko Kojić (Savanović) zvani Geza (32 godine) , Zoran Goronja (30 godina) i Vlastimir Golijan (15 godina). Marko Boškić je uhapšen u Americi i isporučen bh pravosuđu gdje je, nakon priznanja krivice, osuđen na 10 godina zatvora. Brano Gojković koji je rukovodio akcijom strijeljanja u Srbiji je osuđen na 10 godina. Svi ostali pripadnici ove zloglasne jedinice su na slobodi.
„Naređujem da se izvrši marš jedinice na relaciji Bijeljina – Vlasenica – Bratunac. Marš jedinice će se izvršiti autobusom, a starešina vozila je potporučnik Franc Kos“, napisao je 10. jula 1995. godine komandant Desetog diverzantskog odreda Milorad Mišo Pelemiš.
Pelemiš je danas slobodan čovjek. Živi i radi u Beogradu i čest je gost Radio-televizije Republike Srpske.
Većina vojnika čija se imena nalaze Pelemišovoj naredbi također je na slobodi, dok njih nekoliko više nije među živima. U akciji „Srebrenica“, prema naredbi Miše Pelemiša učestvovalo je 26 vojnika i to: Franc Kos, Nemanja Bobar, Milovan Milešić, Brano Gojković, Marko Boškić, Držen Erdemović, Jelenko Kalajdžić, Srđan Brezo, Dragan Koljivrat, Zoran Goronja, Ostoja Vulić, Mladenko Filipović, Ratko Međedović, Zoran Rašeta, Luka Jokić, Dragan Todorović, Budimko Savić, Zoran Obrenović, Aleksandar Đurić, Miloš Matić, Vlastimir Golijan, Goran Lulić, Zoran Stupar, Stanko (Savanović) Kojić i Boris Popov. Svi su bili plaćene ubice i pripadnici prve profesesionalne jedinice Vojske RS koju je formirao lično – Ratko Mladić.
„Radi formiranja i popune 10. diverzantskog odreda GŠ VRS, kao prve profesionalne jedinice VRS naređujem: organi za obavještajno bezbjednosne poslove svih nivoa od bataljona do GŠ VRS angažovat će se na izboru ljudstva prema niže propisanim kriterijma“, naredio je 4. decembra Ratko Mladić.
General Mladić propisao je i “kriterije i uslove”, pa tako navodi – dobrovoljnost, izvršavanje zadataka na čitavoj teritoriji bivše BiH i šire, drskost u izvršavanju zadataka, bezuslovno izvršavanje zadataka. Plata je isplaćivana po obavljenom zadatku.
Među pripadnicima ove jedinice bilo je vojnika skoro svih nacionalnosti. Tako je Franc Kos – Slovenac, Marko Boškići Dražen Erdemović su Hrvati iz okoline Tuzle, Zijad Žigić je Bošnjak iz Lukavca, a Zoranu Obrenoviću majka je hrvatske nacionalnosti. Prva trojica su bila u streljačkom vodu na Branjevu, dok je Zijad Žigić obavljao posebne zadatke koje je dobijao od Ratka Mladića. Žigić danas živi u Bijeljini i koristi ime Živko Mičić. Zoran Obranović je, također, na slobodi. Dobio je nadimak Maljić, jer je nekoliko zarobljenika ubio maljem. Živi u Srbiji, kao i većina „slobodnih“ pripadnika Desetog diverzantskog odreda - jedinice čiji su pripadnici u jednom danu ubili najmanje 1200 srebreničkih Bošnjaka.