„Osvojili smo Općinu Centar koja je, možda, vrijednija od drugih deset općina“, saopćio je koji minut pred ponoć Bakir Izetbegović. Malo zatim je otišao kući, na Poljine, da sa suprugom podijeli sreću. Osvojio je Centar u kojem je zgrada Predsjedništva, Klinički centar, Vlada Kantona Sarajevo, Univerzitet ... Dovoljno razloga za bezbrižan san.
„Ne mogu da spavam. Hoću da crknem“, pisalo je u poruci koju mi je jutros, pred svitanje, poslao drug iz Srebrenice. Bošnjak koji nije imao s kim podijeliti strah. I razočarenje.
I ko je, sada, kriv? Sarajevo. I službeno. I neslužbeno.
KO JE KRIV
Bošnjački lideri su krivi što Bošnjak nikad više neće biti na čelu Srebrenice. Znali su ishod prije godinu, ali nisu poduzeli ništa. Dvadeset godina Bošnjaci su upravljali Srebrenicom i za te dvije decenije više je u Srebrenicu vraćeno mrtvih, nego živih Bošnjaka. U Potočarima je ukopano 6240 bošnjačkih žrtava genocida. Lične karte u Srebrenici ima 6020 Bošnjaka.
Bošnjaci su već dvadeset godina na čelu ministarstava za izbjeglice. I kantonalnih, i federalnog, i državnog. Upravljali su stotinama miliona maraka namijenjenih povratnicima i nisu bili u stanju srebreničke Bošnjake nastanjene u kolektivnim centrima u okolini Tuzle vratiti u praznu Srebrenicu. Nije li i za to Dodik kriv?
Budimo realni, osim Ćamila Durakovića, Bošnjaci nisu imali načelnika u Srebrenici. Uvijek su imali načelnika iz Srebrenice.
Abdurahman Malkić, dugogodišnji kadar SDA koji je, potom, prebjegao u SBB, funkciju načelnika uglavnom je obavljao iz Vogošće, gdje je imao porodičnu kuću. Upravljao je milionima maraka, budžetskim novcem je kupovao brodice za turističke ture po jezeru Perućac, a za to vrijeme bošnjački povratnici nisu imali struju u svojim kućama. Naravno, krivac je Dodik.
Sjećate li se, možda, Sulejmana Gariba? Tog ministra za izbjeglice koji je novinarkama u Sarajevu kupovao donji veš novcem namijenjenim povratnicima u Podrinje? Ne, ne. I za to je kriv Milorad Dodik.
Sjećate li se Osmana Suljića? Načelnika Srebrenice koji je za vrijeme svog mandata živio u Tuzli?
Da li vam je poznat Edin Ramić, aktualni federalni ministar za izbjeglice koji je povratnicima u Srebrenici podijelio bolesnu stoku nabavljenu od mesara Murisa Mujanovića, inače kuma porodice Izetbegović? Vjerovatno je i tu stoku zarazio Milorad Dodik.
Gdje je po povratku iz Haga živio „heroj Srebrenice“ Naser Orić? Malo u Casa Grandeu kod Keljmendija, malo u boračkom stanu u sarajevskom naselju Šip. Svoje ljude je angažovao da se bave sigurnošću u federalnoj Pošti i Banovićima, ali ih nije angažovao da štite bošnjačke povratnike u Srebrenici?
Šta je uradio Ćamil Duraković? Koliko je, za njegovog mandata, povećan broj bošnjačkih povratnika u Srebrenicu? Ništa.
Šta je učinio Sadik Ahmetović dok se u Tuzli i Sarajevu brinuo o Bošnjacima u Srebrenici? Opet budimo realni – ništa.
UČINILI SMO SVE ŠTO SMO MOGLI
„Učinili smo sve što smo mogli“, pravdao se u izbornoj noći Bakir Izetbegović.
E, pa nisu učini ništa. I danas više srebreničkih Bošnjaka živi u Kantonu Sarajevu nego u Srebrenici. I, uglavnom , glasaju za SDA. Pa sad ta stranka upravlja Općinom Centar „vrijednijom od deset drugih općina u Federaciji“. Da li ste pročitali vijest da je Bakir Izetbegović u ovoj godini obišao neki američki ili evropski grad u kojem žive hiljade srebreničkih Bošnjaka koji se nisu prijavili za glasanje u domovini? Niste. Ali zato svi znamo da je bračni par Izetbegović bio na kraljevskoj svadbi Erdoanove kćerke.
Naravno, nije Bakir jedini krivac. Dugogodišnji formalni, a sada neformalni lider SDP-a Zlatko Lagumdžija izmijenio je Zakon o prebivaštu samo da bi spasio svoju poziciju ministra vanjskih poslova. I sada Bošnjaci ne upravljaju ni vanjskim poslovima ni Srebrenicom.
Ali ko mari za sve to. Bitno je da se drži Centar.
(zurnal.info)