Rukovoditeljica Kantonalnog poreznog ureda Mostar: Žrtva sam mobinga direktora Porezne uprave Šerifa Isovića!

Amela Begović-Kuko, rukovoditeljica Kantonalnog poreznog ureda Mostar za Žurnal tvrdi da je već duže vrijeme žrtva mobinga direktora Porezne uprave FBiH Šerifa Isovića. Sve je počelo u decembru 2019. kada mu se prvi put suprotstavila i iznijela stav suprotan njegovom, vezano za nalog da se svi prijedlozi šalju u glavni ured u Sarajevo, a kulminiralo je u augustu 2020. kada je ušla u njegovu poresku prijavu.

Odbila da se izvine

Ona tvrdi da je zahtijevao od nje da se izvini za taj postupak, kao što je to učinilo još 15-ak uposlenika koji su također provjeravali njegove poreske podatke, što je ona odbila. Od tog momenta za nju je, dodala je, nastao pakao.

Suočila se sa disciplinskim postupkom, pokušajima da se njena ličnost i funkcija koju obavlja diskredituju, suspenzijom s posla i plate na 20 dana, da bi Odbor za žalbe FBiH na kraju donio rješenje kojim je utvrdio da ona nije učinila povrede službene dužnosti zbog kojih je pokrenut disciplinski postupak. Sve ovo je uticalo na njeno zdravstveno stanje zbog čega je već neko vrijeme na bolovanju.

„Ušla sam u njegovu poresku karticu jer sam dobila usmenu informaciju da ne plaća porez na imovinu. Uvidjela sam da je sve uredno i zatvorila sam je. Kao službeno lice imam pravo da provjeravam poreske kartice, samo nemam pravo da te informacije dajem trećem licu“, naglašava Begović-Kuko.

Ona navodi da je Isović zloupotrijebio svoj položaj kada je od informatičara tražio da mu dostave pregled osoba koje su ulazile u njegovu poresku karticu, na šta, tvrdi, nije imao pravo.

„Ovdje se nije radilo o prijavi Šerifa Isovića kao direktora, već fizičkog lica Šerif Isović. Ukoliko je smatrao da je povrijeđeno pravo njega kao fizičkog lica onda se trebao obratiti sudu da sud naloži da se pribave ti podaci“, dodala je naša sagovornica.

Rješenje o pokretanju disciplinskog postupka protiv nje doneseno je 30. septembra 2020. Inicirao ga je Isović kao direktor Porezne koji je i podnio disciplinsku prijavu, a on je ujedno i oštećena strana. Begović-Kuko su teretili za prekoračenje službene ovlasti, neizvršavanje ili nesavjesno i nemarno vršenje povjerenih poslova i zadataka, te za neprimjereno ponašanje prema građanima, saradnicima i drugim licima u vršenju državne službe.

Disciplinska ročišta se obično zakazuju po mjestu prebivališta osobe protiv koje se postupak vodi, što nije bio slučaj kod naše sagovornice. Njoj se zakazuju u Sarajevu, i to dan za danom. Prvo održano ročište 29. oktobra 2020. trajalo je, čak 14 sati sa samo jednom kratkom pauzom od pola sata. Počelo je ujutro u 10 sati, a okončano je iza ponoći, 30. oktobra i nastavljeno je isti dan, iako je Disciplinskoj komisiji bilo poznato da Begović-Kuko na ročišta dolazi iz Mostara.

„Imala sam 14 svjedoka iz Mostara, Tomislavgrada, Stoca i svi su oni sa mnom morali u Sarajevo na saslušanje. Disciplinska komisija je vršila pritisak na mene da odustanem od svjedoka i da izaberem koje ću saslušati, pa da kažem svjedocima da dođu sutra, što sam odbila. Onda su rekli da je veliki broj svjedoka razlog što se ročište odužilo. To je aspolutno netačno jer je moj prvi svjedok uveden tek u osam navečer. Pa, šta su radili do tada“, ogorčena je naša sagovornica.

Nakon što javna rasprava nije okončana ni treći dan, Begović-Kuko je 2. novembra, prilikom povratka iz Sarajeva za Mostar doživjela slom i završila je u bolnici. Disciplinska ročišta su nastavljena bez njenog prisustva, da bi Komisija naprasno donijela odluku da se više ne moraju zakazivati svaki dan, već svaki sedmi dan.

„To je očigledan primjer da se samo išlo na rušenje i uništavanje Amele. Vršila se klasična inkvizicija“, kaže nam jedan od svjedoka, koji je zamolio da mu ne objavljujemo identitet.

Disciplinski postupak okončan je na način da je Begović-Kuko kažnjena sa suspenzijom od 20 dana. Ona je na to rješenje uložila žalbu koju je uvažio Odbor za žalbe navodeći da ona nije kriva ni po jednoj tački.

Oslobođena optužbi

Odbor za žalbe je u rješenju od 17. februara ove godine ukazao je na činjenicu da se Isović, koji je podnio disciplinsku prijavu i pokrenuo disciplinski postupak, kao oštećena strana trebao izuzeti iz ovog slučaja.

„On se zbog ovoga našao u sukobu interesa i trebao se izuzeti od odlučivanja na šta osnovano ukazuje odbrana“, naglasili su.

Odbačeni su i drugi disciplinski prekršaji protiv Begović – Kuko. Njoj se, naime, stavljalo na teret da je postupala suprotno Kriznom planu pripravnosti PU FBiH s ciljem sprječavanja širenja Covid-19. Odbor utvrdio da nije imala nijedan propust.

Odbačen je i prekršaj koji je teretio da je kriva za pad prometa za 25 posto u Neumu, a u odnosu na 2019.

„Činjenica je da je zbog pandemije pristup Neumu bio otežan, a samim tim i rad je bio ograničen do 1. jula 2020. što je odbrana isticala tokom cijelog postupka“, utvrdio je Odbor.

Osim navedenog, disciplinska prijava protiv Begović-Kuko odnosila se i na to da se prema uposlenicima ponašala neprimjereno, ali Odbor je utvrdio da se ne radi o neprimjerenom ponašanju i da „izjave koje je davala više su jer se radi o osobi koja puno radi, a koju saradnici adekvatno ne prate“.

Pisma ministrici

Izvor Žurnala tvrdi da je direktor Porezne još za vrijeme trajanja disciplinskog postupka pokušavao na sve načine da se ona razriješi dužnosti i da joj se nađe drugo radno mjesto. Isović se tako 10. februara ove godine, u vrijeme dok je trajao postupak po žalbi (koja je rješenje Disciplinske komisije privremeno stavila van snage do konačnog rješenja) pismeno obratio ministrici finansija Jelki Milićević tražeći da se Begović-Kuko razriješi dužnosti. Odgovoreno mu je da prekršaji za koje se terete nisu za otkaza.

Sedam dana nakon, uslijedilo je rješenje Odbora za žalbe, koji je, između ostalog, utvrdio i to da je „direktor Porezne uprave urgirao i kod savjetnika potpredsjednice FBiH s ciljem da se okrivljena ukloni sa svog radnog mjesta i da joj se osigura drugo zaposlenje i prije nego što je pokrenut disciplinski postupak.

Također, navodi se da je odbrana dostavila Odboru dokaze kojim se ukazuje na krivotvorenje navoda iz zapisnika sa disciplinskog ročišta. Naime, izjave dva svjedoka su pogrešno interpretirane, a i pogrešno je navedeno vrijeme završetka javne rasprave održane 29. oktobra 2020.

Jedan od svjedoka čija izjava nije u cijelosti unesena u zapisnik, onako kako je on to izjavio, jeste jedan od glavnih osoba u menadžmentu Porezne uprave.

Ono što je tačno jeste da je ovaj svjedok na disciplinskom ročištu izjavio (što je utvrdio Odbor) da se srami ovog postupka:

„Danas sam prvi put upoznat s prijavom protiv Amele, kamo sreće da nisam upoznat nikako. Moja komunikacija sa prvim saradnicima i pomoćnicima uveliko se razlikuje od načina na koji je danas pročitano, ovo je vrlo mučno za mene jer sutra sebi postavljam pitanje da li smijem ikome išta pisati. Ako ćemo analizirati svaku rečenicu sramim se postupka i PU FBiH i možete me pitati da smo profesionalci i znalci u poslu od čega zavisi proračun u entitetu, poštujem svaku stranu, ali ovo danas je izvan okvira ukusa“.

Naša sagovornica navodi da je Isović, i nakon rješenja Odbora po kojem je oslobođena optužbi“, nastavio da vrši mobing na način da joj je dodijelio ocjenu za rad „ne zadovoljava“. Apsurd je da su njeni uposlenici ocijenjeni kao „uspješni“, a i to da je ona svih prethodnih godina ocjenjivana kao „izuzetno uspješna“.

Isović negira mobing

Šerif Isović za Žurnal kaže da se prema „navedenoj osobi ni na koji način nikada nije odnosio neprimjereno“.

„S imenovanom nisam nikada vodio bilo kakvu raspravu niti dijalog koji bi imao i najmanje elemente neprimjerenog odnosa. Naprotiv, da sam protiv imenovane imao neprimjeran odnos ili lične razloge, zbog postupaka imenovane disciplinsku prijavu sam trebao podnijeti značajno ranije, a zašto sam to učinino sada možete vidjeti iz disciplinske prijave i završne riječi. Također, nije tačno da sam nad imenovanom vršio mobing, a i ne postoji presuda suda da sam nad imenovanom vršio bilo koji oblik diskriminacije”, navodi Isović.

Jedna od optužbi, iz disciplinske prijave koju smo dobili na uvid, glasila je:

„Umjesto izvinjenja što je bez odobrenja ili upoznavanja direktora pristupala i vršila uvid u lične podatke Šerifa Isovića, imenovana je u emailu od 25.08.2020. direktoru Porezne uprave Federacije BiH odgovorila: „Slobodno pokrenite postupak za utvrđivanje moje odgovornosti“, što ukazuje na arogantan odnos prema neposredno nadređenom“.

S tim u vezi pitali smo Isovića da li je disciplinsku prijavu podnio jer se rukovoditeljica Kantonalne uprave Mostar nije izvinila jer je ulazila u njegovu poresku prijavu, što on negira. Naglašava da je disciplinsku prijavu podnio zbog postojanja osnova sumnje da je počinila povrede službenih dužnosti iz člana 55. stav 2. Zakona o državnoj službi u FBiH zloupotreba i prekoračenje službenih ovlasti, neizvršavanje ili nesavjesno i nemarno vršenje povjerenih poslova i zadataka, te neprimjereno ponašanje prema građanima, saradnicima i drugim licima u vršenju službene dužnosti.

U rješenju Odbora za žalbe stoji da je Isovićevim poreznim podacima „pristupio veći broj zaposlenika, ali da oni nisu disciplinski prijavljeni što ukazuje na nejednako postupanje“.

„Opravdanje disciplinske tužbe činjenicom da se jedino disciplinski prijavljena nije zbog pristupa podacima izvinila samo je potvrda konstatacije o različitom postupanju“, stoji u rješenju Odbora.

Isović je na pitanje da li rukovoditelji kantonalnih poreskih ureda imaju pravo ulaziti u porezne prijave svih, pa tako i njegovu kao direktora Porezne uprave, naveo da “u opisu radnog mjesta rukovodioca kantonalnih ureda nije pristupanje poreznim prijavama poreznim karticama poreznih obveznika i saopćavanje tih podataka trećim licima jer ti podaci prema članu 3. stav 4 Zakona o PUFBiH predstavljaju poreznu tajnu i ne mogu se bez pismene saglasnosti poreznog obveznika saopćavati trećim stranama osim licima navedenim u ovom članu”.

Međutim, Odbor za žalbe je u svom rješenju utvrdio da Begović-Kuko nije počinila povredu jer “pristup podacima poreznog obveznika od strane ovlaštenog zaposlenika Porezne uprave nije pristup osobnim podacima, nego poreznim podacima i ne predstavlja ilegalan čin”. Istovremeno, podsjećaju da je i Disciplinska komisija konstatirala da ona ima ovlaštenja pristupa podacima poreznih obveznika jer su joj službeno dodijeljene šifre koje joj omogućavaju takav pristup.

Isović podsjeća da je Disciplinska komisija, koju imenuje Agencija za državnu službu FBiH, imala tri člana.

“Dva člana uopće ne poznajem, samo sam ih vidio na disciplinskim raspravama. Nezvanično imam informaciju da iste žive u istom gradu i da su sa navedenom osobom radili u istom ministarstvu. Na rad komisije i vođenje postupka nisam imao uticaja, niti sam uticao na tok trajanja diciplinskog postuka koji je trajao dugo, a iz po meni glavnog razloga što je navedena osoba predložila ccc 16 svjedoka, koji uglavnom nisu ispitivani na okolnosti i dokaze iz disciplinske prijave i što je imenovana svojim “upadicama” uticala da ovaj postupak traje dugo”, tvrdi Isović.

Dalje navodi da sa članovima Disciplinske komisije, od momenta njihovog imenovanja, nije imao kontakt osim prisustva jednom dijelu rasprave tokom disciplinskog postupka.

(zurnal.info)