Novi video uradak kućne radinosti korisnika youtubea MrNetfllax pojavio se sinoć na internetu. Magazin Žurnal već je objavljivao video sa pjesmom Dubioze kolektiv u kojoj sviraju animirani likovi domaćih političara. U novom videu instrumenti su zamijenjeni pohlepom.

(zurnal.info)

Iako nisam političar, nervira me kad ljudi uopštavaju i govore da svi političari lažu. To jednostavno nije tačno. Ima među njima čestitog svijeta, pametnih ljudi, brižnih roditelja... Kao i među nama, uostalom. Zaista, ne razlikuju se oni mnogo od nas, to vas photo shop na plakatima zavarava.

Slijedi par primjera za moju tvrdnju.

...

Na javnoj tribini u Banjoj Luci govorio je Silajdžićev savjetnik Damir Arnaut i postavio zanimljivo test pitanje: Koga biste vi nazvali da vam se desi isto što i Ejupu Ganiću? Prije nego što su prisutni mogli ponuditi odgovore, Arnaut je dodao da bi kadrovi Stranke za BiH sve ono što su uradili za Ganića mogli uraditi i za bilo kojeg drugog građanina u BiH.

Istinu kaže čovjek, naravno da bi mogao. Čemu lažna skromnost, Arnaut je ekspert za ustavnopravna pitanja, obrazovan, pametan, elokventan, elegantan. Siguran sam da bi on mogao efikasno i pravovremeno pomoći svakom ko bi se našao u sličnim problemima kao Ganić, ali pravo pitanje jeste da li bi htio?

...

Dr Edin Kulenović se za svoj predizborni plakat fotografirao sa sinom. Radi se o grubom kršenju Konvencije o pravima djece, ali ne treba biti nakraj srca pa Kulenovićev napor posmatrati samo na taj način. Mene je privukao inventivni slogan Zbog njega, kojim doktor poručuje da se kandidira zarad dobrobiti svoga sina.

E tu, Kulenović, bez obzira na kojekakve konvencije, pokazuje da se radi o etičnom ljekaru, koji poštuje izgovorenu Hipokritovu zakletvu. Za razliku od svojih kolega, on je odlučio da ne krije svoje političke namjere, da ne laže ljudima da će se u okviru svojih političkih napora boriti za jedinstvenu BiH. Gledajući nas u oči, sa osmijehom na licu, priznao je da će se boriti isključivo za dobrobit svoje i samo svoje uže porodice, tako mu Veliki Doktor pomogao.

Takvu dirljivu iskrenost moramo cijeniti.

...

Možda vam se čini da nisam uspio prikupiti dovoljno dokaza za svoju tvrdnju. To je zbog toga što nisam upornije i duže istraživao u tom, pozitivnom, smjeru. Kao i mnogi, upao sam u zamku opozicije pa oko sebe primjećujem samo negativne stvari. U pravu je Tihić, ne treba se fokusirati samo na loše strane, treba pokazati i pozitivnu stranu života u Bosni i Hercegovini. Ne treba sumnjati da je atraktivniji jedan dan ratnog profitera od monotone svakodnevnice najamnog radnika sa petlje u Ljubuškom.

(zurnal.info)

Centri civilnih inicijativa (CCI) predstavili su danas mandatni izvještaj o monitoringu rada Parlamenta i Vlade Federacije BiH od 2006. do 2010. godine.

Prethodne četiri godine rada Parlamenta i Vlade FBiH protekle su u vidu nefunkcionalnosti i loše koordinacije te nedostatka vidljivih i dugoročnih poboljšanja kvaliteta života, predstavljeno je izvještajem CCI-a.

Na današnjoj prezentaciji izvještaja glasnogovornica CCI-a Majda Behrem-Stojanov je navela da će četverogodišnji mandat Vlade i Parlamenta FBiH uglavnom biti upamćen po ostavci premijera Nedžada Brankovića, imenovanju Mustafe Mujezinovića, rastućim socijalnim nemirima, otimanju od ugroženih kategorija društva, povećanju vlastitih plaća u kriznom vremenu i sveukupno lošem radu.

Vlada FBiH je realizirala tek 40 posto planiranih zakona. Svi dosad utvrđeni zakoni iz planova rada Vlade FBiH, njih 146, zbirno predstavljaju rezultat koji je trebalo ostvariti u julu 2008., a ne 25 mjeseci kasnije.

Konsultant za monitoring CCI-a Denis Telić navodi da je prethodni saziv Vlade (2002-2006) u mnogim segmentima bio efikasniji od sadašnjeg saziva.

"Prijašnji saziv je održao više sjednica, donio više zakona, a sve to je radio za mnogo manje novca, a građani FBiH su rad ministara i premijera za ovaj mandat platili više od 3.500.000 KM'', objasnio je on.

Od 362 zakona koji su planirani programima Vlade u protekle četiri godine, Vlada je utvrdila 146 (uz prijedloge i nacrte), da bi Parlament Federacije taj broj prepolovio, što je rezultiralo s poražavajućih 21 posto usvojenih zakona, odnosno 71 od 362.

Izvještaj pokazuje da bi Parlamentu FBiH, ovakvim tempom rada, trebalo pet mandata odnosno 20 godina da usvoji zakone propisane jednim četverogodišnjim mandatom.

Monitoring konsultant CCI-a Mersad Avdić je rekao da je Parlament FBiH, prema stepenu realizacije svojih programskih obaveza, bio jedna od najneefikasnijih institucija vlasti u BiH.

''Parlament je u toku svog mandata od planiranog 421 zakonskog akta uspio ostvariti samo 70. To znači da nije realizovao čak 83 posto četverogodišnjih obaveza'', istakao je Avdić.

Dodao je da su parlamentarcima i pored takvog rada, u dobi najtežeg udara finansijske krize i žestokog otpora javnosti, plaće enormno povećane.

Tokom četiri godine mandata Parlament je usvojio 160 zakona, a poražavajući podatak je da se i pored takvog rada od 116 poslanika Federalnog parlamenta nisu ponovo

kandidovala samo 22.

CCI poziva građane da se informišu o dosadašnjem radu ponovo kandidovanih poslanika na stranicama www.vlastibih.com i www.cistparlament.com, te da dobro razmisle i sagledaju moguće alternative za davanje glasa.

 

(Fena)

Preliminarni rezultati petnaestodnevnog monitoringa medija i njihovog praćenja predizborne kampanje u BiH, koje provodi Udruženje BH novinari, pokazuju da tokom ovog perioda nisu ostvareni ciljevi fer i pravičnog izveštavanja te da su evidentirani slučajevi zloupotrebe medijskog prostora, favoriziranja određenih kandidata, kao i parcijalnog a ne sveobuhvatnog i uravnoteženog izveštavanja.

Borka Rudić, koja je govorila ispred udruženja BH Novinari otvorila je konferenciju sa informacijom o još jednom u nizu napada na novinare u BiH.

-Pres konferenciju ću početi time da smo danas imali jedan slučaj prijavljen na liniji “pomoć novinarima” kolege iz Stoca. Dopisnik Dnevnog lista je napadnut i pretučen dok je snimao policijsku akciju. On se trenutno nalazi u Hitnoj pomoći-kazala je Borka.

Kako je kazala Rudić, istraživanje je bilo fokusirano na dva problema. Koliko se primenju standardi VE u predizbornoj kampanji u BiH i primenu profesionalnih etičkih standarda koji su usvojeni od strane medijske zajednice u BiH.

-Mi već dugi niz godina govorimo o izveštavanju koje je bazirano na potrebama građana, međutim prethodni izborni procesi su pokazali da naša predizborna kampanja jeste politička kampanja političkih kandidata. Mediji su zarobljeni u političkim ciljevima stranaka i kandidata i postaju sredstvo u rukama stranaka-rekla je Rudić.

Ovim monitoringom je obuhvaćeno tridest medija u BiH. Dnevne novine, magazini, agencije, tv kuće, uključujući tri javna servisa, privatne televizije i tri portala.

Monitorisano 1460 tv sadržaja. Više od polovine ovih sadržaja su bili dirktni izborni programi. U njima je bilo naglašeno izveštavanje o događajima u kojima su akteri sadašnji dužnosnici, odnosno budući kandidati.

U RS se isključivo pozitivno izveštavalo o učincima sadašnje vlasti, dok se u Federaciji BiH izveštavalo kritički o pojedincima, a pozitivno o favoritima.

Ono što je uočeno, jeste da je između 80 i 90 posto sadržaja nastalo korišćenjem jednog izvora.

Predmet monitoringa takođe su bile 4.422 vijesti iz generalnog servisa, 5.805 tekstova objavljenih u dnevnim novinama, te 429 tekstova iz različitih magazina i 1.362 sadržaja objavljena na portalima.

-Bilo je slučajeva da je po nekoliko kandidata iz jedne partije bilo u jednom medijskom sadržaju. Nema sučeljavanja stavova ili mogućnosti za dobijanje konkretnih informacija-govori Rudić.

Ustrojstvo BiH je prema ovom monitoringu i dalje jako bitna predizborna tema. Nacionalno pitanje

takođe. Kriminal i korupcija je takođe zastupljena u medijskim sadržajima, ali ne onoliko koliko se priča da su ove teme aktuelne. Socijalni problemi su malo zastupljeni i ono što je interesantno, u svega dva slučaja bilo je zastupljeno pitanje spoljene politike.

Jezik mržnje nije bio zastupljen u medijima, ali je bilo izjava koje su bile na granici nacionalizma, verbalnog nasilja nad drugim političkim kandidatima i noivinarima.

Ono što je bilo posebno zanimljivo, a što nije bilo u prethonim medijskim kampanjama jeste uočljivo praćenje rada civilnog društva i konsultovanje eksperata.

Generalna ocena je da se mediji pojavljuju kao puka transmisija, bez ozbiljnih komentara, te bez dovoljno prilika za sučeljavanje stavova, odnosno mogućnosti za dobijanje konkretnih informacija.
Metodologija koja je korištena prilikom vršenja spomenutog monitoringa fokusirana je na preporuke Vijeća Evrope, profesionalne i etičke standarde, te prava i obaveze medija tokom predizborne kampanje, definirane članom 16. Izbornog zakona BiH.

(zurnal.info)

Većina učesnika ovogodišnje Lige prvaka loše je počela sezonu u domaćim prvenstvima. Elitno evropsko nogometno takmičenje jedina im je šansa. Možda malo preambiciozno

Nema mnogo predaha za najkvalitetnije evropske nogometne klubove. Između dva kola grupne faze Lige Prvaka odigrat će najmanje tri utakmice, u prvenstvu i Kupu. Mnogima od njih prijeko je potrebna forma, ali i rezultat.

UVIJEK IMA GORE OD GOREG

Mnogo je klubova koji igraju grupnu fazu Lige Prvaka, koji su u nacionalnim prvenstvima sezonu počeli katastrofalno. Schalke je šampion, o njemu posebno. Na klupi Lyona o koncu visi trener Claude Puel. Ne pobjedi li u subotu na svom Gerlandu vodeći sastav St.Etiennea, ostavka mu ne gine. Posredno je to izjavio i predsjednik Lavova Jean-Michel Aulas.

O sudbini trenera ćemo nakon subotnje utakmice. Protiv vodećeg St.Etiennea nemamo pravo na grešku. Međutim, ako izgubimo moglo bi doći do nereda u klubu – kaže prvi čovjek kluba koji se trenutno nalazi tek na 17.mjestu, sa samo jednom pobjedom u šest odigranih utakmica. Ovo je za Lyon najgori start u prvenstvu u posljednjih petnaest sezona.

Francuzi su prošle sezone bili polufinalisti Lige Prvaka. Sličan start u prvenstvu ima i prošlosezonski finalist Bayern. Bavarci su u prva četiri kola ostvarili samo jednu pobjedu. Sinoć su više sretno nego spretno, u sudijskoj nadoknadi, slavili na gostovanju kod Hoffenheima. Nakon tri kola italijanske Serie A za pobjedu ne zna ni Roma. Ni u Ligi Prvaka nisu bolje startali. Iz Francuske se vratili praznih džepova. Za utjehu bi im mogla poslužiti ona stara uvijek ima gore od goreg.

NEPREPOZNATLJIVI SCHALKE

A to gore od Lyona, Bayerna, Rome....nudi Schalke. Tim iz Gelsenkirchena ima najgori start prvenstva u 106 godina dugoj istoriji kluba. Nakon četiri odigrana kola su posljednji, bez bodova. Posljednji poraz su doživjeli u nedjelju. U derbiju Ruhra, poraženi su na Veltins Areni od ljutog rivala, Borussije Dortmund sa 1:3. Poraženi su i na startu Lige Prvaka. Posljednji put su slavili prije više od mjesec dana, u 1. kolu Kupa Njemačke, savladavši niželigaša Aalena. Karizmatični trener Felix Magath je nakon poraza od Borussije rekao „ovo mi je najteži dan u Schalkeu“. Hrvatski reprezentativac Ivan Rakitić je dodao: Neće nas. A kad te neće onda počinješ sumnjati u sve što radiš. Pitaš se gdje je greška.

KAD SE HOĆE, MOŽE SE

Nije sve tako crno. Ima i pozitivnih primjera. Najbolji je Valencia. Fenomen! Bez kakvih igrača su ostali, a opet pobjeđuju. Ne da pobjeđuju nego imaju stopostotan učinak. U prva tri kola Primere ostvarili su sve tri pobjede i nalaze se na čelu tabele. Pritom, na startu Lige prvaka su očitali lekciju debitantu i u Turskoj slavili nad Bursasporom sa 4:0! A samo ću vas podsjetiti: ostali su bez Davida Ville (Barcelona, 40 mil. eura), Davida Silve (Manchester City,25 mil. Eura), Nikole Žigića (Birmingham, 7 mil. eura), Carlosa Marchene (Villareal, 2,5 mil. eura)...

UJFALUSI „NAGRAĐEN“

I da ne zaboravim. Češki reprezentativac i prvotimac Atletico Madrida Tomas Ujfalusi je nagrađen. Jer,ono što je uradio Lionelu Messiju sankcioniše se zatvorom. Umjesto da od disciplinske komisije španske nogometne lige dobije maksimalnu kaznu od dvanaest utakmica neigranja, on je dobio samo dvije! Nisam u prvi momenat ni bio svjestan pogibeljnog starta nad čarobnjakom. Ali,kad sam vidio sliku... da se naježiš. Ne da je Messi imao sreće, nego je pravo čudo da ga lom nije odvojio od terena na više mjeseci. Kostolomci su, samo u Španiji, u prva tri kola povrijedili Cristiana Ronalda, Sergia Aguera i sada Messija. Što je previše, previše je!

Tim 1.kola Lige prvaka

Metkovćanin Darijo Srna nalazi se u timu 1.kola grupne faze Lige Prvaka. To priznanje donio mu je gol u pobjedi Shakhtara nad Partizanom (1:0). U timu koji formacijski izgleda 4-4-2 u odbrani su još Marcelo (Real), Nesta (Milan) i Bougherra (Gl.Rangers), vezni red čine Culio (Cluj), Fabregas (Arsenal), Janssen (Twente) i Costa (Valencia) dok su u napadu Anelka (Chelsea) i Messi (Barcelona).

(zurnal.info)

„Centralna izborna komisija postupila je nezakonito, kada je produžila rok za dostavljanje izjave o imovinskom stanju 359 kandidata na ovogodišnjim izborima“, smatraju u dobojskom Centru za humanu politiku.

„U ovom slučaju, sasvim je očigledno da nije izvršena zakonska dužnost dostavljanja izjave o imovinskom stanju i da je Centralna izborna komisija bila obavezna izreći propisane novčane sankcije, a ne praviti neprincipijelne kompromise i moliti kandidate na izborima da izvrše svoju zakonsku obavezu“, kaže Momir Dejanović, predsjednik CHP-a i dodaje da CIK nije reagovao „u više slučajeva kada su kandidati na ovogodišnjim izborima dostavljali prazne ili nepotpune izjave o imovinskom stanju.“

U CHP-u smatraju da su ovi postupci CIK-a oštetili budžet za najmenje milion maraka te da su „ohrabreni kandidati i politički subjekti na izborima da se nezakonito ponašaju i pojačana sumnja u nezavisnost i profesionalnost organa za sprovođenje izbora.“

(zurnal.info)

PREDIZBORNO ZIĐANJE

Posljednjih nekoliko dana Mostar se pretvorio u veliko gradilište. Krpe se ceste, postavljaju vodovodne cijevi, ruši se i gradi na sve strane, točnije na obje strane Mostara. Prosto čovjek da ne povjeruje vlastitim očima. Nikako da se naviknem da se u Mostaru gradnja odvija sporo, točnije, intezivira se isključivo pred izbore. Stvar je prosta, intenzivna izgradna pozitivno djeluje na ljude. Čovjek postaje optimističniji, dobija privid prosperiteta te se lagano uljuljka u tu građevinsku iluziju, misleći kako živi u gradu koji cvjeta, raste i razvija se.

Najradikalniji primjer predizborne građevinske opsjene je muzička škola na Musali. Svaki dan prolazim preko Musale i mogu potvrditi da je škola u potpunosti obnovljena još prije nekoliko mjeseci, ali sa skidanjem skela i zaštitne ograde sa zgrade se čekalo sve do pred izbore, točnije do prije pet dana i predizbornog skupa SBiH(rečeni skup sam pominjao u prošlom dnevniku kampanje). Mislim, ok, jesmo budale, ali baš tolike!? E, to mi nikako ne ide u glavu.

GOS'N NEPRIRODNI

Ogromni dlanovi te povelik trup na koji je nasađena sićušna glava. Poznavatelji američkog underground stripa u ovom bi opisu odmah prepoznali stil Roberta Crumba. Upravo tako izgleda jedan od najpoznatijih Crumbovih likova, gos'n Prirodni. Da sam na mjestu Sefera Halilovića tužio bih ljude koji su mi dizajnirali predizborni plakat. Sefer, pogotovu na jumbo plakatima, izgleda upravo kao jedna od kreacija Roberta Crumba. Kad bi mu obrijali glavu te dodali djedmrazovsku bradu, Sefer bi mogao proći kao brat blizanac Gos'n Prirodnog. Ipak, za jednog ozbiljnog čovjeka, i ovakav plakat je već previše.

JOŠ GRAĐENJA

Volio bih da mi netko javi koju je to državu, u prošlosti, izgradio SDP Zlatka Lagumdžije. Tražio sam je u povijesnim leksikonima i udžbenicima, ali ta se država nigdje ne spominje. Ostaje nejasno što to SDP ima namjeru ponovno izgraditi. Ako je riječ o Jugoslaviji, što mi zvuči kao jedino logično rješenje ove SDPovske zagonetke, mišljenja sam da pate od ozbiljnog oblika državotvorne retardacije. Ako pak nije riječ o Jugoslaviji, onda naprosto nemaju pojma što pričaju. Prost čovjek bi rekao da bulazne. Doduše, to nije samo njihov problem.

(zurnal.info)

Zajebano jeste. Ali nema izgovora ni za apstinenciju ni za glasanje koje vodi nastavku istog ili još gorem

Normalan čovjek ovdje može jedino da poludi.

NO HOPE, NO FEAR

Izbori koji nam se približavaju najteži su do sada. Ne zbog sveprisutne nacionalističke retorike, govora mržnje, pa čak ni novih ratnih prijetnji koje stoje iza secesionističkih ambicija koja se prodaju nikad denacifikovanoj svjetini (uz komično-cinično ponavljanje, radikalnih destruktora društva i države, izetbegovićevske ublehe da „rata neće biti“ – valjda da bi se sutra, u „novom Hagu“, mogli, kao Karadžić danas, braniti da su oni uvijek bili za mir i „demokratsko razdruživanje“, te su za rat „logično“ krivi „oni drugi“). Ovi izbori su najteži do sada, zato što više nema iluzija da je (istinska) promjena moguća. Promjena u smislu suštinskog zaokreta, koja će tamnovilajetski (vječni?) vakoom pretvoriti u čvrsto tlo pod nogama. Zaustaviti to nepodnošljivo lagano propadanje u bezdan, makar samo u toj mjeri da konačno dodirnemo dno tog prokletog ponora, za koje nas svako malo obavještavaju da je dotaknuto, mada se svaki put ispostavi da se nije radilo o čvrstom tlu nego samo o još jednom u nizu oblaka od sapunice, koji nam se u sljedećem trenutku rasprsne pod nogama.

Upravo u toj priči o gubljenju iluzija krije se i odgovor na pitanje izvora nepovjerenja prema najjačoj opozicionoj stranci u BiH (i odbojnosti prema njenom neprikosnovenom lideru) kao i siline napada na apsolutističkog vladara u, za pljačku, još boljem dijelu BiH, od strane onoga što, u nedostatku adekvatnog termina, još, po inerciji, zovemo „nezavisnim medijima“.

Ni jedan ni drugi nisu izuzeci (u negativnom ponašanju i efektima svojih vlastodržačkih momenata) na ovdašnjoj političkoj sceni, od uvođenja višestranačja do danas, ali su obojica (i stranke kojima su na čelu) bili (i jesu) teško razočarenje za sve koji su od njih očekivali tu radikalnu(!) promjenu nabolje.

A upravo to razočarenje i neispunjenje (pokazalo se nerealnih) želja i jesu temelj ostrašćenim atacima – naprosto, od dva zla uvijek negativnije reagujete na ono koje niste očekivali i koje je došlo od strane od koje ste očekivali suprotno ponašanje, makar to zlo bilo neuporedivo manje od onog drugog, s kojim ste pouzdano računali.

REVOLUCIJA JE PROŠLA MIMO BARIKADA

SDP je (svojevremeno) na vlast došao ne promjenom ideološkog opredjeljenja mase, njenim odustajanjem od desničarskog etno-religijskog kolektivizma i priklanjanju ideji „građanske ljevice“, nego zato što je masa htjela da neko plati za neviđenu pljačku, siromašenje naroda, korupciju i nepotizam, uništavanje zemlje i nasilje koje su nad njom provodili dotadašnji vlastodršci i njihovi partneri. Masa je htjela „krv“. Odnosno, hapšenja, suđenja i zatvaranja. Čistku! Nikakvu demonstraciju „normalne, odgovorne, konstruktivne vlasti“, nego promptni „prekonoćni“ čvrstorukaški obračun, revolucionarnu pravdu, odnosno domaću političku verziju Visokog predstavnika, sa svim njegovim nikad u potpunosti primjenjenim apsolutističkim moćima (uzgred, nus pojava međunarodnog prisustva u BiH je upravo održavanje sklonosti mase brzim, totalitarnim rješenjima).

SDP joj to, međutim, nije dao. Da li zato što i nije mogao (jer nije držao sve poluge vlasti u svojim rukama i što je bilo premalo vremena) ili zato što nije htio (da ga ne bi optužili za restauraciju komunističkog totalitarizma i narušili imidž „moderne građanske ljevice“, koja nit smrdi nit miriše) ili zato što se uplašio (kad je vidio s čim se treba uhvatiti u koštac i da treba rizikovati da postaneš Đinđić prije Đinđića) potpuno je nebitno. Glasači mu to nikad nisu zaboravili.

To razočarenje je bilo tako duboko da je utisnuto u kolektivnu podsvjest i već godinama funkcioniše na nivou potpuno iracionalne odbojnosti prema jedinoj kakvoj-takvoj alternativi postojećem stanju. Čemu su naravno, samo dodatno doprinijeli partijska zatvorenost, arogancija, izostanak elementarne samokritičnosti i nužnih unutrašnjih promjena i sklonost obračunima sa ideološki joj bliskim i sklonim intelektualno-medijskim krugovima, koji pokažu volju za „konstruktivnom kritikom“, odnosno hronična nesposobnost da oko sebe okupi sve društvene snage koje su otvoreni protivnici postojeće kleronacionalističke kleptomanske vlasti.

ŠOKIRAŠ ME, MAJKE MI

Razočarenje SNSD-om je koliko slične toliko i drugačije prirode. Sličnost je u iznevjerenim očekivanjima onih koji su u SNSD-u i njenom lideru, godinama, vidjeli građansku, demokratsku alternativu vladajućem softfašizmu entiteta izgrađenog na temeljima armiranim kostima žrtava masovnih zločina. Za razliku od SDP-a, SNSD, međutim, one koji su priželjkivali pozitivnu promjenu u društvu i državi nije razočarao nedovoljnom količinom te promjene (što je glavna zamjerka vlasti Alijanse, koja nije shvatila stepen nestrpljivosti građana), nego svojom apsolutno nevjerovatnom transformacijom, i makijavelističkim gaženjem po samom sebi (svojoj prošlosti, proklamovanoj orijentaciji, tuđim predstavama o sebi, imidžu, nadama i očekivanjima), odnosno podređivanjem svega cilju da se dođe i održi na vlasti (a onda ta vlast iskoristi da bi se popljačkalo još ono malo što je ostalo iza prethodnika). SNSD, i njegov lider, su se, naprosto, pretvorili u svoju suprotnost i, zarad vlasti i pljačke, postali upravo ono čemu su godinama poslije rata bili proklamovana alternativa – klerofašistička mafija opasnih namjera.

SNSD, koji je, praktično do posljednjih opštih izbora, slovio za najpoželjnijeg saveznika SDP-a na demontiranju postojećeg sistema, otišao je tako daleko da njegov prethodnik („sanaderizovani“ SDS Dragana Čavića) danas izgleda kao nedostižna, utopijska projekcija „bolje prošlosti“.

„Kog su guje jele taj se i guštera boji“, kaže narodni mudrac. Upravo traumatično iskustvo sa SNSD-om, dodatno stvara zabrinutost povodom, već neko vrijeme primjetnog, SDP-ovog posezanja u „patriotski“ repertoar bošnjačkih softnacionalista. Koje, uz neshvatljivo odustajanje od borbe za radnička prava (i borbe za pravo na rad!), koja je svedena na iritantne demagoške floskule (jer, nije to predizborna, nego životna tema i prostor za stalni, ozbiljan, naporan, posvećen rad i borbu), ostavlja zjapeću rupu na ljevici (jer jeste da mi živimo u vremenu vladavine etiketa, ali etiketa ne može nadomjestiti sadržaj – uostalom, to su evropski socijalisti već objasnili Miloradu Dodiku i bilo bi tragično da to sutra budu prisiljeni objašnjavati i Lagumdžiji).

BANDIERA ROSSA

SDP ima sreću, a građani BiH nesreću, da u ovom trenutku nema pretendenata za popunjavanje upražnjenog prostora, pa će po inerciji, vjerovatno, pokupiti glasove s njega. Ne nudeći mu ništa. Nego se opasno igrajući dodikovskom vatrom, najavom saradnje sa bošnjačkim nacionalistima, zarad namjere da se ponovo dočepa vlasti.

Izostankom radikalne kritike vlasti (motivisanim vjerovatno potrebom nezamjeranja nijednom eventualnom postizbornom partneru), neradom u tradicionalnoj (radničkoj) bazi, odbijanjem da se stavi na čelo antivladinih protesta i da ih i sam organizuje i usmjerava, odbijanjem, u suštini, da bude zaista ono za šta se predstavlja - stranka ljevice - SDP, zapravo otvara vrata novoj (bošnjačkoj) desnici. Političkim snagama koje se predstavljaju kao alternativa, kao nešto novo (što može donijeti bolju budućnost) a ustvari su remake najgore prošlosti, pokušaj restauracije kleronacionalističkih pokreta iz devedesetih i kloniranja Dodika među Bošnjacima. Jer, ako se radničkim pravima i masom ne bavi ljevica, onda otvara beskonačno polje fašisoidnoj desnici. Nacional-socijalističkoj. Što samo povećava teret zamjerki na leđima SDP-a.

SDP i SNSD su, upravo zato što su nekad bili percipirani kao alternativa nacionalističkoj mafiji, razočaravši (svaki na svoj način!), postojećim stanjem nezadovoljni dio javnosti, zapravo, najodgovorniji za širenje razorne, defetističke filozofije „Svi su isti“, koja rezultira ogromnom apstinencijom upravo onog dijela biračkog tijela koje bi moglo donijeti promjene i samoamnestiranjem od odgovornosti glasača koji na vlast dovode kriminalnu bandu, vođeni nekim sitnim interesima (jer ne treba potcjeniti masovnu korupciju koju vlast provodi nad različitim kategorijama ovdašnjeg stanovništva, kao ni pohlepu onih „novih imena“ koji pod „promjenom“ podrazumjevaju tek zamjenu guzica u foteljama).

Ali... za koga, recimo, da glasa birač u RS-u, nesklon malim partijama koje nemaju nikakvu šansu za pobjedu, u sukobu SNSD-a s jedne i SDS-a i Radikala, s druge strane? Ili birač u Federaciji suočen sa optužbama vrha SDP-a, upravo za kriminalna djela zbog čije je sveprisutnosti u redovima aktuelne vlasti, upravo i želio da ga vidi na vlasti?

FIGHT FOR YOUR RIGHT

Zajebano jeste. Ali nema izgovora ni za apstinenciju ni za glasanje koje vodi nastavku istog ili još gorem.

I jedno i drugo čini vas suodgovornim za sve što će se desiti. Pa, ako već ne možete ništa promijeniti, bar sa sebe zbacite taj teret odgovornosti.

Uvijek postoje stranke i likovi koji su drugačiji. (Kao što npr. postoji muzika za odabrane. Koju nikad nećete čuti u kafanama ili na stadionima, ali u njoj možete uživati u mraku svoje sobe i o njoj razmjenjivati utiske sa ljudima sličnim sebi, na koje naletite na najneočekivanijim mjestima.)

Ponoviću (po ko zna koji put) – borba, a ne pobjeda treba biti cilj. Boriti se, bez nade u pobjedu, za cilj koji vrijedi i koji je vaš, bolje je od bilo kakve pobjede sa ciljem koji ste prihvatili samo da bi ste bili „pobjednik“. Šta je pobjeda a šta poraz u takvoj situaciji u najmanju ruku je relativno.

 

Predstavnici Centara civilnih inicijativa (CCI) saopćili su danas da Narodna skupština i Vlada Republike Srpske završavaju četverogodišnje mandate bez značajnih rezultata, osim u dijelu primanja poslanika i ministara, gdje su ovi drugi za protekli mandatni period “inkasirali” pojedinačno minimalno po 150.000 KM, bez raznih dodataka i povlastica.

Uime CCI-a Željko Ninković je na pres-konferenciji u Banjoj Luci iznio podatke da Vlada RS-a od 2008. kontinuirano smanjuje obim planiranih aktivnosti, te da je taj obim u odnosu na prije dvije godine manji za bukvalno četvrtinu.

“Porazno je da smanjenje obima planiranih aktivnosti nije dovelo do povećanja nego čak do izvjesnog smanjenja procenta njihove realizacije. Vlada RS-a je, naime, nakon 64-postotne realizacije u 2007. godini, u 2008. imala realizaciju planiranog od čak 88 posto (što je bio izuzetan rezultat u okvirima sveopće neefikasnosti institucija u BiH), da bi nakon 85 posto u 2009. godini (u kojoj je tako visok procent ostvaren samo zahvaljujući 20-postotnom smanjenju obima plana, u odnosu na prethodnu godinu), u zadnjoj godini mandata, nakon osmomjesečnog presjeka stanja ova realizacija bila na nivou od 63 posto”, saopćio je Ninković.

Ukupno, za četiri godine mandata, Vlada RS-a je planirala 448 zakona, a uspješno je realizirala 306, što znači da joj je, po godišnjim planovima, ostalo nerealizirano više od četvrtine planiranog – ili 142 zakona.

Kabinet Milorada Dodika nije ispunio ciljeve iz Građanske platforme, koji predstavljaju spisak problema koji su građani pred prošle izbore označili kao svoje najznačajnije.

Tek pet posto mjera kojima se bavila Vlada ima značajnije veze sa zahtjevima iz Platforme.

“Logična posljedica toga je stanje u kome živimo. Najniža penzija u RS-u je i dalje 160 KM. Nezaposlenost je alarmantna. Siromaštvo sveprisutno. Javna potrošnja kontinuirano raste. Strana ulaganja su i dalje uglavnom na nivou obećanja. Pomoć mladima neadekvatna. Korupcija razjeda društvo. Zaostatak za zemljama okruženja sve veći, a EU sve dalja”, upozorio je Ninković.

Iznio je i podatak da Ministarstvo zdravlja RS-a ni nakon četiri godine rada i planiranja nije usvojilo zakon o socijalnoj zaštiti i zakon o zdravstvenom osiguranju, te da Ministarstvo za ekonomske odnose i koordinaciju RS-a nije spremilo nijedan zakon, a Ministarstvo za izbjeglice je imalo jedan zakon u proteklom mandatu.

Pored svega toga, ministri su za svoj rad u prethodne četiri godine inkasirali minimalno po 150.000 KM (bez raznih dodataka i povlastica).

“To su cifre o kojim obični građani, radnici i penzioneri (a o nezaposlenima da i ne govorimo) mogu samo sanjati. A kad ih uporedimo s minimanom penzijom ili sa davanjima za tuđu njegu i pomoć licima u stanju potrebe, koja iznosi 41 KM, postaju ogledalo bahatosti i socijalne neosjetljivosti vlasti. Jedna mjesečna ministarska plaća iznosi koliko davanja za 7 i po godina za tuđu njegu i pomoć licu u stanju potrebe”, uakzali su predstavnici CCI-a.

I četiri godine mandata još aktuelnog saziva Narodne skupštine RS-a, navode u ovoj nevladinoj organizaciji, protekle su u potpunoj podređenosti Vladi i njenom tempu rada, što je presudno utjecalo na slabo ispunjavanje planiranih obaveza parlamenta, tokom kompletnog ovog perioda.

Ispunjenost planiranih obaveza, u zakonodavnoj sferi, tako se kretala od 44 posto u 2007., preko 58 posto u 2008. i 51 posto u 2009., do 61 posto u 2010. godini.

“Porast procenta realizacije, međutim, nije rezultat povećanja opće efikasnosti, nego kontinuiranog smanjivanja obima planiranih obaveza, koje su u 2010. godini gotovo prepolovljene u odnosu na 2007.”, naveo je Ninković i dodao da je Narodna skupština RS-a, naime, sa 147 u 2007., preko 135 u 2008., 102 u 2009. godini, broj planiranih zakona u 2010. godini svela na svega 85.

Pri tome je svaki naredni plan bio velikim dijelom baziran na prethodnim propustima u radu, odnosno neispunjenim planiranim obavezama iz prethodnog perioda.

O odnosu parlamentarne većine i manjine u NSRS najbolje govori podatak o procentu prihvaćenih amandmana. Naime, u proteklom četverogodišnjem mandatu entitetska skupština je usvojila 89 posto amandmana pozicije ili 448 od 502, dok je opoziciji uvaženo tek 17 posto - 129 amandmana od 747 podnesenih.

Registrovan je i drastičan pad u aktivnosti poslanika u sferi postavljanja poslaničkih pitanja – u odnosu na prethodnu godinu broj je gotovo prepolovljen.

U 2010. godini zabilježeno je da čak 14 poslanika nije postavilo nijedno pitanje prema predstavnicima izvršne vlasti.

Ponašanje neprimjereno predstavnicima Skupštine i Vlade, koje uz to predstavlja i kršenje poslovnika o radu, sve četiri godine je prisutno na skupštinskim zasjedanjima: od dobacivanja, preko najprimitivnijih uvreda, do prijetnji.

I na kraju mandata aktuelnog saziva, stoji podatak, da do kršenja Poslovnika o radu NSRS nikako nije dolazilo od strane poslanika DNS-a, PDP-a, SDA, SDP, S BiH i SP.

 

(Fena)

 

 

 

Političke partije za oglase u elektronskim i štampanim medijima do sada utrošile oko 700.000 KM, a procjenjuje se da će za bilborde biti potrošeno oko 2 miliona KM

 

Političke partije u Bosni i Hercegovini dnevno potroše oko 65 prosječnih plata na predizbornu kampanju, rezultati su posljednjeg istraživanja Transparency International BiH za prvu sedmicu predizborne kampanja. Transparency je pratio troškove deset političkih partija i došli do rezultata da su SNSD i SBiH do sada potrošile najviše novca.

“U prve dvije sedmice kampanje SNSD je za oglašavanje u elektronskim i štampanim medijima, te pripremu spotova i oglasa, utrošio oko 180.000 KM, a SBiH oko 165.000 KM. Stranka za bolju budućnost BiH (SBB BiH) utrošila je oko 140.000 KM u istu svrhu, dok je u slučaju Socijaldemokratske partije (SDP) taj iznos oko 120.000. Procijenjeno je da su stranake koje su učestvovale u istraživanju u prvoj polovini kampanje zajedno potrošile oko 700.000 KM. Iz ovoga se zaključuje da su stranke dnevno trošile oko 50.000 KM, što je u stvari oko 65 prosječnih mjesečnih plata u BiH”, rezultati su monitoringa.

Za procjenu utrošenog novca korištene su prosječne tržišne cijene zakupa medijskog prostora, kao i usluga pripreme promotivnih materijala. U ovo istraživanje uključeni su samo najzastupljeniji elektronski i štampani mediji u BiH, dok usljed nedostatka resursa i kapaciteta, nisu pokrivene radio stanice niti vanjsko oglašavanje, pa stoga ovi podaci predstavljaju samo mali dio ukupno utrošenog novca.

Najzastupljeniji oblik oglašavanja političkih partija je vanjsko oglašavanje, odnosno plakati i bilbordi, pa se na osnovu broja oglasnih površina i njihove cijene procjenjuje da će za ovaj vid oglašavanja stranke tokom kampanje ukupno utrošiti oko dva miliona maraka.

“Poredeći situaciju u FBiH i RS, zanimljivo je da su u FBiH stranke približno izjednačene u pogledu troškova, dok je u RS SNSD ubjedljivo najviše utrošio, pa se čak u medjima ne oglašava niti jedan drugi kandidat za predjsednika ovog entiteta osim Milorada Dodika. Ponovo prisutna praksa po kojoj stranke na vlasti troše najviše sredstava za predizbornu kampanju i samim tim imaju najagresivnije kampanje. Takođe, TI BiH da će pomenuti iznosi biti mnogo veći u ostatku kampanje, s obzirom na to da najvažniji dio kampanje tek slijedi. ”, kažu iz TI.

Iz TI BiH kažu da će i u ostatku kampanje nastaviti izvještavati javnost o troškovima oglašavanja stranaka, te pratiti sve eventualne nepravilnosti u finansiranju kampanja.

“S tim u vezi je važno spomenuti da je TI BiH, povodom sporne kampanje Ministarstva energije, rudarstva i industrije FBiH, podnio prijavu Kantonalnom tužilaštvu Sarajevo protiv gospodina Vahida Heće za zloupotrebu položaja, kao i prigovor Centralnoj izbornoj komisiji radi kršenja Zakona o finansiranju partija. Pored toga, TI BiH će nastaviti sa traženjem informacija o spornoj kampanji, jer iako je gospodin Hećo na kraju saopštio da je kampanja finansirana od strane pojedinih kompanija, još uvijek nije poznato po kojem osnovu su te kompanije učestvovale u finansiranju kampanje, na koji način i koja agencija je odabrana za sprovođenje kampanje, te koliko je novca utrošeno na samu kampanju”, kažu iz Transparencyja.

(zurnal.info)

Video Ovo je istina koji se pojavio prije nekoliko dana na facebook grupama potpuno je drugačiji od svih predizbornih videa koje smo do sada imali priliku vidjeti. Iako je neobično dug za predizborni spot, ovaj video podsjeća na najbolje radove svjetski priznatih marketinških firmi. Vjerovatno i zbog toga što na desetine takvih videa na razne teme već postoji na internetu. Iz SDP-a, čiji se logo pojavljuje na kraju, kažu da je spot rađen za njihovu internu upotrebu prije više od godinu dana.

- Nikada nije planirano da ovaj spot puštamo u javnosti ali ga je neko postavio na internet – kažu iz SDP-a.

Kako je na kraju iskorištena originalna i odlična ideja možete pogledati u videu.

(zurnal.info)

Što su bliže izbori, sve je više ljudi oko mene koji su “odlučili da ne glasaju”. Užasava me to i stalno imam potrebu da zaustavljam jezivu lavinu defetizma i tjera me da tražim vakcinu protiv epidemije predizborne depresije. Seruma u vidu argumenata sve je manje. Ljudi su postali otporni na ubjeđivanja kako je glasanje vrhovna civilizacijska tekovina. Više i ne reaguju na ubjeđivanja po principu “ako ne glasaš to je kao da si dao glas ONIMA KOJI SU NAM UNIŠTILI PRETHODNE ČETIRI GODINE”. Kriminalna vlast je dovela relativiziranje do savršenstva. Nevladine organizacije, kao nikada do sada, na dnevnoj osnovi izbacuju podatke o nemjerljivim količinama nerada, javašluka, laži i korupcije. Pokvarena vlast ima samo jedan odgovor: Nije to baš tako, to mediji šire negativnu energiju. I gotovo! Narod sluđen, a kakav bi bio, ne zna kome da vjeruje. Ljudi se gube u masi informacija s jedne i šarenilu imaginacija s druge strane. U šizofreničnoj atmosferi mnogi smatraju kako im je jedini izbor da ne izađu na Izbore.

No, prije nego što se definitivno odlučite na demokratsko samoubistvo zamislite situaciju da živite u trošnoj kući koja prkosi svim zakonima statike. Svako malo vam dolazi inspekcija i traži da uradite potrebne popravke ili će vam se krov sručiti na glavu. Skrušeno obećavate kako ćete sve popraviti do njihovog narednog dolaska. Šta više, vjerujete vlastitim obećanjima. Vaš jedini problem su majstori. Iz sezone u sezonu birate majstore a kuća je sve trošnija i trošnija. Zadnji put ste odlučili da vam pola kuće odradi onaj majstor iz Laktaša. Sve je govorilo u njegovu korist. Zlatne ruke, preporuke iz inostranstva, idealan izbor. Sve super dok meštar nije uzeo stvar u svoje ruke. Svako malo nešto fali: nema materijala, nestala bušilica, jedan dan dođe, drugi ne dođe... Cijena rada se nekoliko puta povećavala sa izraženom tendencijom rasta. Kvadrat vaše devastirane kuće već je dostigao vrijednost kvadrata poslovnog prostora na Menhetnu. Mjeru je prevršilo kada je rekao da bi bilo najbolje ako bi kuću podijelili popola. I dok se bavite dokazivanjem vlasništva vaš kredit se topi. Najrađe bi ga zatjerali u 101... ali kasno, čovjek se odomaćio dok se vaša kuća raspada, ciglu po ciglu.

Ni u drugom, većem dijelu gradilišta nije bolja situacija. Istina, jedni te isti majstori se motaju okolo već dva'est godina, ali zato ste sami krivi. Neodlučni ste. Svaki put kada namjeravate da nešto promijenite oni vam slože priču: Vidiš kako oni tamo majstori hoće da vam podijele kuću, da vam ukradu vaše stoljetno ognjište, al ne brinite, mi smo tu – držimo ih na oku. Drugi, opet, svako malo dođe s pričom kako morate izmijeniti elektro instalacije, kao ima on jarana koji to vrlo dobro radi, on će to najbolje napraviti, neće vas ništa koštati njegov materijal, njegove ruke... Treći nešto vrte nasitno, kradu vam eksere, do sada ste potrošili materijala za dva nebodera, duplo naplaćuju radne sate... Četvrti nemaju pojma o svom poslu, tu su samo da uzmu dnevnice... I tako vrijeme prolazi, kuća vam se urušava i svakim danom ste sve više na ulici bez šanse da osjetite davno zaboravljenu toplinu vlastitog doma.

No, vi ste odlučili, nećete više majstora, dosta vam je prevara, neće vas više niko praviti magarcem... Ovaj puta ste definitivno odlučili da vam majstore bira neko drugi.

Ili možda niste?

(zurnal.info)

Opunomoćeni predstavnik predsjednika Rusije došao je u Banju Luku da najavi silne ivesticije u RS. Tačnije, došao je da podrži Dodika i SNSD. Samo mu oni mogu osigurati da, kao i ovaj put, dođe sa praznom torbom a da ode sa punom

Opunomoćeni predstavnik predsjednika Rusije Georgij Poltavčenko izjavio je u Banjoj Luci da u dvodnevnu posjetu Republici Srpskoj (RS) nije došao da bi podržao vladajući Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) pred oktobarske izbore, nego da bi se dodatno unaprijedili politički i ekonomski odnosi koje njegova zemlja ima sa entitetskim vlastima. “Ja, naravno, ne želim da neko posumnja kako hoću da utičem na tok izbora“, rekao je Poltavčenko, uvjeren da će narod “znati da prepozna i izabere svoje predstavnike”.

BIĆE SVEGA, SAMO VI GLASAJTE

Bez obzira na ovakav diplomatski odgovor ruskog zvaničnika, više je nego jasno da je dvodnevni boravak političko-privredne delegacije iz Moske u RS bio u službi predzborne kampanje SNSD-a. Priče o milionima evra novih ruskih investicija, izgradnji kraka gasovoda kroz RS u okviru projekta “Južni tok”, o istraživanjima nalazišta sirove nafte, koju će Rusi okriti u Posavini, Semberiji, na Majevici i u okolini Banje Luke, tek su politički pamfleti u cilju glorifikovanja vladajućeg SNSD-a, koji je, eto, jedini sposoban da narodu obezbijedi svjetliju budućnost. I to ne bilo kakvu, već uz pomoć ruskih miliona, a uz to i zaštitu Rusije od bonskih ovlaštenja i nametnutih odluka visokog predstavnika koje, kako je poručio Milorad Dodik, zvaničnici RS ni u budućnosti neće primjenjivati. “Mi smo naše prijatelje upoznali o ranijim zloupotrebama bonskih ovlašenja i tražili razumjevanje u pogledu naših nepoštivanja tih ovlaštenja“, rekao je Dodik posle sastanka sa Poltavčenkom. Nejasno je zašto je to Dodik rekao Poltavčenku, koji je opunomoćenik ruskog predsjednika za regije u Rusiji i nema veze sa spoljnom politkom. Osim ako u međuvremenu, RS nije postala jedna od ruskih regija.

Čuli su se i hvalospjevi o Rafineriji nafte u Brodu, čije je većinski vlasnik prije par godina postala ruska kompanija “Njeftegazinkor”, u kojoj državna kompanija “Zarubežnjeft” ima udio vlasništva. „Investicije u Rafineriju nafte se nastavljaju u obimu koji je ranije najavio ‘Zarubežnjeft’ i to bi u idućoj godini trebalo bitno da poboljša obim proivodnje naftnih derivata u Rafineriji, poveća kapacitete do 4,2 miliona tona i zaposli dodatnih 500 radnika. Ruski partner u rehabilitacij i usavršavanje tehnologije u Rafineriji nafe u ovoj godini ulaže preko 100 miliona evra, a u idućoj godini isto toliko kako bi se taj proces završio“, rekao je Dodik.

INVESTICIJE RUSKE, PARE NARODNE

Sve priče o tome kako su Rusi spasili brodsku Rafineriju i od nje napravili uspješnu kompaniju pale su u vodu nakon što je revizorska kuća “Deloitte” utvrdila da je ovo preduzeće prošlu poslovnu godinu završilo sa oko stotinu miliona maraka gubitka. “Preduzeće je za godinu koja se završava 31. decembra 2009. godine iskazalo neto gubitak u iznosu od 99,480,604 konvertibilnih maraka, dok su na navedeni dan kratoročne obaveze preduzeća veće od njegove obrtne imovine za iznos od 153,804,120 KM”, navedeno je u revizorskom izvještaju “Deloitta”. U izvještaju još stoji da dugoročne obaveze Rafinerije iznose 354 miliona KM, među kojima je i dug prema budžetu RS od 133,5 miliona KM. Radi se o neplaćenim dažbinama koje su reprogramirane beskamatno, što je krivično djelo i koje na naplatu dolaze 1. jula iduće godine, a trebalo bi da budu otplaćene u narednih pet godina. Kuriozitet je i to što, prema revizorskom izvještaju, Rafinerija svojim kupcima, firmi “Njeftegazinkor” i njenim ruskim partnerima, duguje oko 220 miliona maraka. Zapravo, Vlada RS je očistila sve dugove nekadašnje Naftne industrije i Rusima je predala bez ikakvih dugova. A onda su je Rusi zadužili stotinama miliona maraka. Vlastrodršci su prvo tvrdili da je «Njeftegazinkor», sem para za državni kapital, platio i 72 i po miliona evra na ime refundiranja dijela od 218 miliona maraka isplaćenih iz budžeta RS za komercijalne i ostale dugove rafinerije. Ispostavilo se da to nije istina, nego da je pomenute pare Vladi uplatila Rafinerija, koja se za istu sumu zadužila kod svog kupca «Njeftegazinkora». Budu li ruske kompanije na sličan način investirale, novac će i dalje biti izvlačen sa ovih prostora, a domaća preduzeća bit će vječiti gubitnici.

(zurnal.info)

Žurnal objavljuje najinteresantnije dijelove transkripta razgovora bivšeg komandanta VRS Ratka Mladića sa vojno-političkim vrhom Srbije i Republike Srpske. Iako je većina ovih razgovora objavljena je u političkom magazinu “60 minuta”, smatramo da po svom značaju zaslužuju da budu objavljeni i u Žurnalu, uz detaljnu analizu novinara Damira Kaletovića, kao i dijelovi razgovora koji nisu objavljivani do sada

Sredinom maja 2003. Carla del Ponte, tadašnja glavna tužiteljica Haškog tribunala, zakoračila je u kabinet novoimenovanog srbijanskog premijera Zorana Živkovića (na toj funkciji Živković je naslijedio ubijenog Zorana Đinđića) i ponudila politički deal čija se šteta, kada govorimo o strateškim interesima BiH od tog perioda pa sve do danas – ne može ničim izmjeriti. Za ilustraciju ne treba ići dalje od gubitka tužbe koju je naša zemlja podnijela protiv Srbije i Crne Gore za počinjeni genocid. Pri tome, prije svega, treba uzeti u obzir brojne zaštićene dokumente Vrhovnog savjeta odbrane (VSO) Jugoslavije koji zahvaljujući angažmanu Carle del Ponte i njenom dogovoru sa Beogradom nikada nisu ugledali svjetlo dana. Cijenimo kako je o pravnom guruu koji je zastupao bh. tužbu u Hagu, Sakibu Softiću, do sada napisano i rečeno previše.

“LOV” U MUTNOM

Dakle, tog majskog dana, prije sedam i pol godina, Del Ponte je postala saučesnik zvaničnog Beograda, u prikrivanju odgovornosti tamošnjeg režima u događajima na prostoru BiH u periodu od 1992. do 1995. godine. Ponuda je bila čvrsta, a garancije trajne - zaključak je koji se nameće nakon brojnih analiza i učinka haškog tužiteljstva bez obzira radilo se o mandatu Del Ponte, ili njenog nasljednika na toj poziciciji Serza Bramertza.

„Isporučite nam Jovicu Stanišića i Franka Simatovića, činite sve da izgleda kao da tražite Ratka Mladića, a zauzvrat imate odriješene ruke u selekciji svih dokumenata Vrhovnog savjeta odbrane, posebno onih koji na bilo koji način mogu potvrditi direktnu umiješanost Miloševićevog režima u agresiji na BiH“. Ovo je najvjerovatniji mogući tok i scenarij sastanka na kojem je Carla del Ponte uživala u društvu Živkovića, i Gorana Svilanovića, tadašnjeg ministra vanjskih poslova državne zajednice Srbije i Crne Gore, odnosno predsjednika Nacionalnog vijeća za suradnju sa tribunalom. Jednom iznesena na stol, velikodušna ponuda glavne tužiteljice objeručke je prihvaćena. Postignuti usmeni dogovor po njenom povratku u Hag dobila je i svoju pismenu formu:

„ ..... spremna sam potvrditi svoje obećanje da će Ured tužitelja općenito podržati zahtjev SiCG za zaštitnim mjerama u vezi sa onim dokumentima ili dijelovima dokumenata zapisnika VSO iz vremena kada je predsjednik bio Zoran Lilić ( 1993. – 1997.), za koje Vlada smatra da su takve mjere potrebne“

Opravdanje, bolje reći izvrtanje činjenica koje je Del Ponte ponudila u svojoj knjizi „Lov“( 2008.), koja je izašla nakon što je ona otišla sa pozicije glavne tužiteljice tribunala, dodatno potvrđuje nečistu savjest Švicarkinje.

"Svilanović je odgovorio navodeći opet problem odbrane Srbije u tužbi pred Međunarodnim sudom pravde. Zatim me je opomenuo da ne podnosim ponovo zahtjev za obavezujući nalog za pristup arhivama, upozoravajući da Tužilaštvo nema mnogo izgleda za pobjedu i da podnošenje takvog zahtjeva ne bi 'pomoglo', želeći da kaže da bi Beograd mogao da sarađuje još manje” –pisala je Del Ponte.

MEMOARI JEDNOG ZLOČINCA

Sve što je kasnije stalo u „zaštićene dijelove dokumenata “ koje je Beograd u dogovoru sa Carlom Del Ponte držao daleko od Međunarodnog suda pravde (ICJ) u sebi krije i personificira, pokroviteljski, idiličan, odan i u svojoj srži potpuno koordiniran odnos Pala i Beograda zasnovan na konačnom uništenju BiH.

Ovdje dolazimo do suštine onoga što, prema dirigiranim izjavama iz Haga, dopire do nas u posljednjih nekoliko mjeseci, a slovi, navodno, kao „najvažniji dokazni materijal ikad pristigao u Tribunal“.

Riječ je o dnevnicima, ratnim bilješkama, meomoarima... Ratka Mladića. Odnosno, radi se o dijelu audio dokumentaciji čiji je autor i kolekcionar, opet, ovaj ratni zločinac. Kako bismo odmah razjasnili vezu između beogradskog dogovora Del Ponteove iz maja 2003. sa tamošnjim vlastima i Mladićevih audio-pisanih uradaka, treba naglasiti da je među „zaštićenim dijelovima dokumenata Vrhovnog savjeta odbrane“ i jedno rješenje iz juna 1994., preciznije, ukaz tadašnjeg predsjednika Jugoslavije, Zorana Lilića, kojim se potvrđuje da je Ratko Mladić u tom momentu na dužnosti komandanta Glavnog štaba 30. kadrovskog centra GŠ VJ. Pored toga, ovim Lilićevim ukazom Mladić je vanredno promoviran u čin general - pukovnika jugoslovenske vojske. Kao što ovaj konkretan dokaz (odmah treba reći da postoji još na stotine sličnih, vjerovatno i puno važnijih dokumenata od ovog) o umiješanosti vojno-političkog vrha tadašnje Jugoslavije sa događajima u BiH – prije nekoliko godina nije mogao biti korišten kao dio dokaznog materijala u sudskom sporu, tužbi BiH protiv Srbije i Crne Gore za agresiju i genocid, tako ni Mladićevi dnevnici i audio zapisi koje Tužilastvo ocjenjuje „najvažnijim dokazima ikada pristiglim u tribuinal“ ne nude ništa više osim dobro osmišljene podvale Beograda servirane na stol glavnog tužitelja Serza Bramertza.

OSTAVŠTINA IZA ORMARA

Petnaest godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, petnaest godina i nešto više mjeseci od podizanja prve optužnice u Hagu protiv Ratka Mladića ( 25.07.1995) i isto toliko vremena uspješnog skrivanja Mladića - vlasti u Beogradu „uspjele“ su tokom jednog od svojih, rekli bismo stotinjak pretresa Mladićevog stana na Banovom Brdu u Beogradu, doći do „dragocjenog“ audio-pisanog arhiva. Štaviše, u „najdetaljnijem“ od svih pretresa, srbijanski istražitelji pronašli su sate razgovora i snimljnih sastanaka, nekoliko VHS kaseta, stotine ispisanih stranica ratnih bilješki... Ovaj put, i to treba posebno potcrtati, staračkim godinama pristisnuta Bosa Mladić, supruga glavnog junaka ove priče, nije imala dovoljno vremena, lucidnosti i brzine da „dragocjeni“ materijal na vrijeme sakrije od nepoželjnih gostiju. Prema nekom nepisanom pravilu, sve do posljednje akcije srbijanskog MUP-a, Bosi Mladić „skrivanje dokumentacije“ polazilo je za rukom! Mladićeva ratna i poratna ostavština pronađeno je iza ormara, istog onog u kojem je nekoliko mjeseci ranije pronađen arsenal naoružanja i municije dovoljan da opremi manju vojnu formaciju. Nismo daleko od istine ako na ovom mjestu pretpostavimo kako bi u jednom od narednih pretresa objekta na Banovom Brdu, Dačićeva policija (Ivica Dačić, ministar unutrašnjih poslova Srbije) u istom ormaru mogla pronaći i samog Mladića.

Naravno, do ovakvog scenarija neće doći. Vjerovatnoća za takvo nešto jednaka je onoj da iz 18 sati snimljenih razgovora i sastanaka ovog krvnika, koje smo preslušali, ne možete saznati ili čuti kako je planirano etničko čiščenje, zločin ili genocid u BiH.

Kao što u svojoj audio kolekciji, niti jednu jedinu sekundu nije posvetio padu zaštićene UN-ove enklave Srebrenice i genocidu koji je potom uslijedio, Mladić isto radi i u svojim pisanim dokumentima. Ni jedne jedine riječi, ni jednog jedinog slova o streljanjima, ubistvima i pljački u periodu od 10.-17 jula 1995. Isti je „rukopis“ zločinca prije i nakon pada Žepe. Ovakva saznanja koja se sama po sebi nameću nakon preslušanog i pročitanog materijala ipak nisu zasmetala Haškom tribunalu da izađe sa paušalnom ocjenom kako se u dostavljenoj zbirci, cjelokupno gledano, radi o iznimno važnim dokazima. Ako Mladić o genocidu nije pisao, niti govorio kada je trebalo, činio je to „biranim“ riječima kasnije, tokom svoji šetnji sa balkanskim kasapinom Slobodanom Miloševićem.

KUPOVANJE VREMENA

Deset mjeseci nakon srebreničkog genocida, u razgovoru sa Slobodanom Miloševićem, vođenim 11. maja 1996. u Dobanovicma iznio „svoju istinu“ o Srebrenici.

Kao što se iz tog razgovora (koji možete pročitati u dodatku) ne vidi i ne nazire „nikakva“ Mladićeva odgovornost u vezi sa počinjenim genocidom u Srebrenici, tako se ni u jednom do dostupnih razgovora ne naslućuje njegova ili nečija druga upletenost u bilo kakvu vezu sa zločinima i etničkim čiščenjem pojedinih opština u BiH. I ne samo to. Glavni akteri čiji su razgovori objedinjeni u ovoj kolekciji, a spisak je podugačak od: Jovice Stanišića, Slobodana Miloševića, Momčila Perišića, Zdravka Tolimira, Radovana Karadžića, mahom svi do jednog zločinci od formata, nakon preslušanih snimaka djeluju, najblaže rečeno, kao mirotvorci koji su zalutali u jedan krvlju i zločinom ispisan istorijski period (vidjeti dodatke). Kroz te razgovore koji su, dakako, frizirani i pažljivo selektirani provlače se švalerski uspjesi srpskih oficira, vojnička disciplina i hijerahija, vlastita veličina, dogovori sa hrvatskom stranom i političko-vojnim vrhom bh. Hrvata o zajedničkom ratovanju protiv ARBiH...(dodatak). Ove nepobitne činjenice nisu smetale haškom tužiteljstvu da bez ikakve ozbiljnije procjene i analize izađe sa preliminirnom ocjenom kako je dostavljeni materijal iz Beograda među najvažnijim dokazima ikada pristiglim u tribunal. Dokazima za šta, pitanje je na koje odgovor treba ponuditi Serge Bramertz. Nije teško shvatiti da u ovim razgovorima osim plejade likova čija je životna priča završena (Slobodan Milošević), ili onih koji sjede po ćelijama tribunala i čekaju višegodišnje zatvorske kazne (Stanišić, Tolimir, Simatović, Perišić...), te obilja nezanimljivih tema, Haški tribunal nije dobio ništa. Jedini dobitnik i ovaj put jeste zvanični Beograd. Opet, cijena za ovu, uvjetno kazano vrstu suradnje koju pokazuju srbijanske vlasti spram Haga biće širom otvorena vrata zavničnog Bruxelessa ili Washingtona. Zauzvrat, Mladić je dobio još koju godinu da neometano uživa u svojoj starosti.

 

---

  MILOŠEVIĆ-MLADIĆ, DOBANOVCI 11. 05. 1996.: Streljanja u Srebrenici

Mladić: Prvo da vam kažem... prvo da vam kažem. Ma ja imam snimke, i ja trebam ... doduše ja nemam pristupa medijima ni na Pale, ni Beograd ni u Podgoricu. I bolje da je tako.

Milošević: I bolje. Sad je bolje.Poslije neće biti problema.

Mladić: Da vam kažem. Ja sam, bre, one civile spašavo. O kakvoj Vi deci i ženama govorite. Svako je došo, i muško, a kamoli žensko i malo i veliko tamo gde je bilo dogovoreno. To je prebačeno u Kladanj.

Milošević: Ovo do čega smo mi došli bilo je velikog streljanja civila u Srebrenici. Ne u Srebrenici…

Mladić: Koga?

Milošević: Velikog streljanja civila u Srebrenici.

Mladić: Ne,ne!

Milošević: Ne u Srebrenici, na nekoj farmi tamo.

Mladić: Ne, ne, ne, ne nikakvi civili. Ako je bilo…

Milošević: Verujem da je to Ratko moro rešiti.

Mladić: Ne samo da Vam kažem. Jeste gledali šta govore ovi što su prebegli ovamo poslije 3 meseca, četiri. Poslije godinu prebegli Turci. Vi meni niste verovali da su se tukli između sebe - Turci. Jel verujete sad nakon što ono dete govori? Dvadeset mu godina, on kaže ubijao otac sina, sin oca. Između sebe se ubijali, to je pucao svak na svakog. To trag ima predsedniče od Srebrenice do prelaza do Tuzle, tačno se zna gde je ko pado. Imate gomile gde je dvesto pobijeno, gde je deset ubijeno izmedju sebe. Ko uletali u minska polja, on se probio tuda preko vojske. Ja sam potpiso ugovor sa njima gde da dođu. I ko je došao na check point bio je spašen.

 

---

MANOJLO MILOVANOVIĆ – RATKO MLADIĆ: Ponuda od Miloševića - Grčka ili Rusija

Milovanović: I razgovarali smo dugo o vama, vi još se niste izjasnili šta hoćete, ja znam vaše namere, ovaj za ostanak, ovde, ali u vašem interesu vam garantuje bezbednost u Jugoslaviji, gde hoćete, hoćete li svojoj kući, hoćete li da ostanete u bilo kojem mestu u Jugoslaviji.

I on sada ide nekim sistemom dok sam ja živ Mladić neće biti isporučen, neće mu se ništa desiti, obezbeđenje, čija će to policija biti, kad već ne verujem u tvoju vojnu policiju.

Uglavnom da se general Mladić javi. I da dok sam ja u Srbiji Mladić će biti siguran. Međutim o tome bi bilo najbolje da s vama porazgovaram. I o tome kako vi odlučite ne smemo telefonom, nego moram otići kod njega da mu prenesemo.

Perišić kaže imaju dva mesta u Rusiji i jedno mesto u Grčkoj. Rekoh čoveče i znaš da ja, da ne bih otišo da general Mladić sada živi negdje gdje... e to je što ja mogu.

Međutim Milošević je imao jasnu predstavu... to je negdje u Jugoslaviji. E onda ne dolazi u obzir tamo vamo. Međutim Milošević je imao sasvim drugu koncepciju.

E to je šefe tako. Imat ćete sve što hoćete ako ne možete da izdržite s tim budalama ako vas proteraju, onda smo se dogovorili da ja zato moram danas pisati Biljani ona je pobegla u BL, svi koji su penzionisani generali i pukovnici i staviti na raspolaganje da se... tako da se izmaknemo ispod kandži.

 

---

MILOŠEVIĆ – MLADIĆ: Izbori u RS

Milošević: Pozitivan rezultat je za mene kada kaže ovaj Frovik koji vodi KEBS, ovaj Amerikanac provedeni su fer i demokratski izbori, njemu je toliko stalo... Ja sam sa njim razgovarao 20 puta do sada.On je čovek dobar. To je mat u dva poteza. Treba da bude jedna predstava koja će da nam pokaže demokratičnost, zato ovo hvaljenje što sve kontraproduktivno što Karadžić meće svoje i tvoje slike zajedno, ja sam rekao Gveri.

Mladić: To je zloupotreba mene. Jeste, ja sam mu rekao...

Milošević: Idi bre u p.... materinu. I onda ovi kažu, jeste Karadžić i Mladić su kočnica Dejtona.

Mladić: Hoće li on ići na izbore?

Milošević: Neće , rekao mi je da neće, ali mu nemoj reći da sam ti reko. Zato sam ti reko. Nemoj molim te, ovo što je očigledno je u njegovu korist, ali nemoj mu reći da je u njegovu korist.

Mladić: A, ko će mu biti iz SDS?

Milošević: On predlaže dubl što bi se reklo - predsednika i potpredsednika. Plavšićku i Koljevića da budu kao tandem.

Mladić: Koga ćete vi? Hoćete li Krajišnika ili dubl?

Milošević: Ma koji bre Krajišnik, jesi ti lud.

Mladić: Koga ćete da ja znam ako nije tajna?

Milošević: Ja ne bih prihvatio dubl Plavšić - Koljević jer je Biljana glupača obična, jer će stalno da nam tura prst u nos, te Karadžić, ovo, ono... Drugo, ona

je SDS i dosta se je kompromitovala u tim teškim ratnim izjavama.

Mladić: Šta vi mislite o ovome Buhi?

Milošević: Mislim da je kreten. On je rigidan u p.... materinu.

Mladić: Što?

Milošević: Tako bre, on je isti ko i Krajišnik.

Mladić: Možda je više pod njegovim uticajem, nije on loš čovjek.

Milošević: Nije on loš, nego oni su svi ograničeni. Zaista su ograničeni.

Mladić: Ne bi bilo loše da vi nasamo sa njim popričate.

Milošević: On je otrovani nacionalista.

Mladić: Nije, nije, Aco je..

Milošević: Ne može to. Vidite da vam kažem, nema etnički čiste države na svetu.

Mladić: Nema, sad smo takvi kakvi jesmo. Karadžić je idiot, on je ceo život radio sa ludacima i on uopšte ne zna raditi sa normalnim ljudima. On laže kad na kašiku zine. Ja to nikada nisam otvoreno ovako pred vama reko.

Milošević: Znam da laže.

Mladić: Prema tome, to je jedan monstrum čovek. Mene je muka naterala pa sam rekao jednom javno u Skupštini: „Ja sam čitav život radio sa normalnim, pregledanim ljudima“. On je radio samo sa ludacima. On bi mene ispeko na ražnju prije nego Alija

Izetbegović.

Milošević: Naravno. Meni neki dan kaže Karadzić: “Znate g. predsedniče mi smo uvek govorili jedino ste vi političar, a mi smo ostali amateri”. Reko: “Niste vi amateri, vi ste obični džukci koji nikada ništa nisu verovali. To je suština stvari.”

 

---

MLADIĆ–PERIŠIĆ (03.12. 1996.): Pero Čolić - rušenje

Mladić: Pozdrav.

Perišić: E, zdravo. Kako si ljudino?

Mladić: Pa, dobro sam. Uhvatili onog Čolića sa Buturovićem i ostalim šoferima.

Perišić: Je li ga voza?

Mladić: Vodaju se, j... ga. E, moj...

Perišić: Zabluda ima mnogo moj prijatelju. Ovako, ako možeš uradi nešto, hrabri ako možeš.

Mladić: Ama on, /Čolić/ ide sa šoferima, sa šoferima treba ići u autopark, a ne u…

Perišić: Ma znam ali šta ćeš, siromah sad je upao u nezgodnu situaciju…

Mladić: U auto-transportno preduzeće treba da rade šoferi, a ne...

Perišić: Ti si ga gurnuo u to.

Mladić: Nisam.

Perišić: Ma k.... nisi.

Mladić: U auto-transportno preduzeće...

Perišić: Pa što si predao da on to radi?

Mladić: Pa ko će drugi, kontinuitet Baćo.

Perišić: E pa, je li ti mogao reći neću?

Mladić: Ja ne mogu na slabim da ostanem, već na najjačim.

Perišić: Jebi ga znaš da je tako, makar ga moralno podrži.

Mladić: Pa ja sam ga moralno podržo. I reko da uradi šta treba, on radi obrnuto. J... ga, neka radi onda, ako ne znaju uzbrdo onda neka idu nizbrdo!

Perišić: Ma znam prijatelju, ali onda mu trebaš uticati.

Mladić: Molim?

Perišić: Pa utiči onda, j... ga.

Mladić: Pa ja sam običan čovek šta ću ja sada, jebi ga.

Perišić: Ajde onda obični čovječe, halo... želim ti prijatno. Budi što je moguće bolje.

 

---

MLADIĆ – MANOJLO MILOVANOVIĆ, (novembar 1996.): Planske aktivnosti

Mladić: Zdravo.

Milovanović: Zdravo šefe, kako si?

Mladić: Pa, evo gura se... ide. Izdržava se, tako. Šta ima?

Milovanović: Pa evo ja radim planske aktivnosti, na dvije pozicije informisati se, okupiti sve, pojasniti sve i baviti se obukom.

Mladić: Tako, tako, obukom i profesijom. Reci mi ovaj, kako je bilo kod predsednice?

Milovanović: Pa, uglavnom ste načuli. Ja nisam zadovoljan ali ja sam samo još jednom potvrdio moje procene još i ranije i tako...

Mladić: Isti scenario?

Milovanović: Da.

Mladić: Ovo, ovaj informiši ljude, ne trebamo mi da se upuštamo u njihove tračeve i medijske budalaštine.

Milovanović: Odlično.

Mladić: Nek oni lupaju sta hoće, narod zna i vojska zna šta je ko uradio.

Milovanović: Jasno.

DRUGI RAZGOVOR

MLADIĆ - NEIDENTIFIKOVANI OFICIR VRS

Mladić: Ej, đe si junače sta ima?

NN: Nema ništa, evo radimo po planu.

Mladić: Radite samo po planu, je li sve u redu?

NN: Hoće li ovo da se razreši i to?

Mladić: Pa razrešiće se, ovaj bila je jedna grupa sa predsednicom, 4 generala. Ja očekujem da ona dođe, pa ako dođe, dođe - to je njen problem, predsednik može i da dođe i da ne dođe. Ovaj, trebalo bi da dođe među svoju vojsku. Ona je razumno biće, samo njome manipuliše onaj čupavac i ostali. Nije ona, onaj čupavi radi verovatno po nalogu svojih mentora.

 

TREĆI RAZGOVOR

MLADIĆ – NN OFICIR VRS

NN: Halo?

Mladić: Ej, Dragi

NN: Ej!

Mladić: Šta ima novo?

NN: Ma ništa ovi majmuni još nisu uspostavili ovaj sistem veza…

Mladić: Da, da, dobro. Ne treba praviti nikakve varijante. Sinoć smo razgovarali, ti prenesi Radovanu, sinoć smo razgovarali sa predsednicom kod mene i kod grupe starešina generala. Ona je naučila dobro pesmicu u svom bunkeru, glede bilo kakvih rešenja za status i vojske i naroda! Pa očekujem da dođe načelnik štaba, general Milovanović, koji je bio na kolegiju sa njom prethodni dan, pa ćemo videti kako da rešimo ovaj problem što je moguće mirnije i bolje. Drugo, prenesi Radovanu – sutra ovi naši iz MUP-a imaju krsnu slavu, neka oni slave mada su je pogazili i ne treba da ide Radovan i ostali, a vaše kolege neki mogu da idu da vide tamo jer su to ista naša deca. E tako.

 

---

RATKO MLADIĆ - RADMILA MILENTIJEVIĆ, ministrica za informisanje u Vladi Srbije: Koga će narod na rukama nositi

Mladić: I ovo isto što je ovaj došao Mitropolit, svi oni hoće sada da im ja dam ovlašćenja kao i onaj neki što mi se javio, izigrava nekog velikog advokata u Americi. Svi oni trebaju moj potpis. Kao on bi mene branio. Rekoh:” Jesi ti advokat?” Kaže: “Jesam”. Došao je sa onim predsednikom advokatske komore iz Beograda i kaže: “Generale znate mi hoćemo da vas zastupamo na Haškom tribunalu”. Rekoh: “Zastupajte”. Ama, kaže:” Treba nam potpis”. Rekoh: ”Vama treba moje ovlašćenje da bi skupljali pare po Americi i Vas ne nteresuje Ratko Mladić. Ni moja ni Karadžićeva sudbina. Ako si ti toliki advokat, što ste dozvolili da se pokrene Haški tribunal protiv nas. Vaša nauka i diplome možete spaliti. Jer ja taj sud niti ću priznati”.

I sad ovi majmuni ovde rade tako, dogovaraju se sa Miloševićem i on sa njima. Ovamo i jedni i drugi preda mnom glume da su onaj protiv onoga, ovaj protiv ovoga, faktički da izvinete, prde u istu tikvu, jer samo su bitni oni, a ne narod. Ja to znam i rekao sam otvoreno neka se razračunaju ili slože, jer kad bude trebalo pomest će ih metla neće se znati im trag. A neka on samo, on meni ne može ništa on može samo sebi nešto. Oni znaju, i on i Amerika, da im ne odgovara moja orijentacija na narodnu kartu. Ja sam mogao da se dogovorim u Americi više nego oni svi jer Amerika je meni nudila, Holbruk je meni nudio: ”Generale šta ti hoćeš to će biti realizovano!” Ali da se prihvatim političke uloge. Neću ja to da prihvatim taj tron, da čistim jer su oni to zaprljali ovim obrazom. Shvatate li?

Ja sam razgovarao sa generalom Klarkom prvi, i otvorio taj američki kanal i meni je Klark

došao kao specijalni izaslanik predsednika Klintona i rekao mi: ”Predsednik Klinton će uraditi generale šta vi želite. Ali samo pod uslovom da se vi prihvatite da budete srpski lider”. Ne, neću ja to, srpski narod bira svoga lidera neću da se namećem pod dikatatom Amerike. Jer neću da sebe podredim nikome. A ovi su to pružali na sebe i sada prvo ide pravilo da mene oblate, i sada će mene se rešiti i faktički će se rešiti svog obraza. Obojica i Karadžić…

Milentijević: Njegova numera je odsvirana.

Mladić: E tako je. Milošević je na to igro i ako uspe da sroza Karadžića i kroz to i Mladića

Milentijević: Ja vam kažem…

Mladić: Zato što su beda što su prodali taj narod ja sam rekao i Miloševiću: ”Dođi!” Ne smiju da dođu. Bili smo kod njega u uredu. Ja sam rekao: ”Idemo na Kalemegdan. Ti izaberi ulicu koju hoćeš uz pratnju. A ja ću bez pratnje drugom ulicom pa ćemo videti ko će da dođe bezbedno!” Kažem: ”Mene će narod na rukama doneti, a tebe će sabiti u prvu kanalizacionu cev i tako sve vas, vi ste marginalci. Samo što si se ti oslonio na 100.000. milicionera i pustio si ih da pljačkaju tamo i mislite da ćete preko pljačke zauzdati narod kao konja i upravljati njime. Ne!” Narod je došao sebi, i budite uvereni da narod, jer nije on osnovao vlast i državu da bi ga ona pljačkala maltretirala. U Americi je nesto drugo, Amerika pljačka svet...

 

---

EKSKLUZIVNO: Mladićeva dobrodošlica Jadranku Prliću i delegaciji HVO – a i političkog rukovodstva HR HB

Ja želim ovde da kažem nekoliko reči, čini mi se da mi moramo da znamo ko smo, moramo da znamo gdje smo i kako ćemo. Mislim da je dobro prvo ovako sastanak vidim i drago mi je što su sve strane. Prava je šteta što je bilo toliko uzroka, krvi. Šta je bilo bilo je. Prošlost ne možemo izbrisati. Možemo to zanemariti. Zbog ovoga što je pred nama. Ja se slažem da se pokušao definirati neprijatelj. Ja se slažem da su nam zajednički neprijatelji bitni da nešto ovdje odlučimo na ovom nivou ili na nekom drugom susretu. Mi možemo ratovati kao što samo i danas ali trebamo se zapitati kad će... na ovaj dan. Ja ne bih želio da budem neiskren, ne vidim da su još uvijek prošle opasnosti. Ja polazim kao vojnik od objektivnih okolnosti, ja imam određene ili naša politika, ovaj... za broj naših vojnika, stanovnika i zarobljenika na prostorima sjeverne od linije koju...

Mi nemamo ni jednu jedinicu našu koja radi na vašoj ili našoj strani ili koja je ovakva ili onakva, u ovom trenutku smo svi tu. Moramo odmah imati u vidu da je bilo veliki broj zemalaja u svijetu makar na strani... naročito islamski partneri... i ne samo na području bivše Jugoslavije.

Mi moramo da vidimo kako i na koji način da izgradimo povjerenje.

Mi se moramo odmah imati u vidu da je veliki dio, makar....i mislim da vi osjećate da ....Mi moramo danas da radimo, da razgovaramo...? A kako i na kojoj kad ga nema. Meni je teško ovako da pozitivno razgovaram i dogovaram sa generalom i gospodom, jer ja ovo prvi put vidim....ovaj mi ne možemo da prihvatimo ovakvu neozbiljnost.....jer to unosi zabunu, mogu da shvatim i razumem šta se desilo,ali ....

Prema tome mislim da se sada hrvatska politika jasno definisati i odrediti prema onome sto je vama jasno i gospodine Predsedniče. Ja se slažem i prihvatam vašu tezu da je... ne moramo se danas dogovoriti, mi moramo da kažemo stop, to danas nije išlo da im stavimo prijedlog i da vidimo šta je sporno i kako mislimo da se može rješavati. Ako mislimo da nam nije bilo do rata ili da možemo ratom, onda ćemo ratovati. Imate jedan od dva kolosijeka kojim možemo da idemo. Jedan je neki od programa a drugi je rat. Ono što me ispunjava da je po deklaraciji je da se i hrvatska strane, dakle gospodinu Tuđmanu ovaj skup, da možemo... raditi zajedno. Ne možemo mi pomagati hrvatsku vojsku u Varešu, Kiseljaku i Žepču da ginu moji i vaši ljudi zajedno, svaki dan, dok ja u Trebinju trpim udare po Trebinju i po ljudima od hrvatske vojske. Mi moramo ići odmah, ako ne onda mi nemamo šta. Onda ja mogu ići odmah. Nemam šta da razgovaram sa generalom Norcem.

Tukli smo se, ja znam šta je bilo, znam ja njegove aktivnosti, jer nisam htio sve visoke komandante, bilo je ajde pusti sve visoke komandante da prođu... prema tome bilo je tako kako je, ja neću, mislim. U policiji je možda moguće tako razgovarati, ali u vojsci nije moguće. Jer ne može ni on ...oni su izgubljeni ukoliko im mi ne pružimo odgovarajuću pomoć. Ima drugi prostor, zato mislim pitanje hrvatske vojske i njenog angažovanja, odnosa prema našem narodu i to treba da se eliminiše. Ako treba ja predlažem da se napravi sasatanak jedan kvalitetan gdje će biti i predstavnici BiH i Hrvatske, i Tuđman i ostali i da definišemo kako... jer krajnja je situacija da vidimo ko je neprijatelj stvarni, kako sa njim i ono što kaže predsednik Prlić, pa ćemo onda videti. Ja imam zahteva od vaših komandanta, i predstavnika, potužilo se, ljudi se žale, a ja ne mogu da dozvolim da još neko strada. Nije on kriv sto se zaneo nekom politikom koja mu je obećavala. Pa bih ja predložio ovaj te dve osnovne stavri pored onoga sto sam rekao ko smo, sta smo, kud ćemo kako ćemo sta možemo. Ne možemo nas dvojica da govorimo o nekim budućim odnosima iz ....sabora Hrvatske...i ja sam po tim događajima ponajstariji ovdje pa da kažem. Ne možemo mi imati od Knina saradničke odnose a da se ide na neko selo ili sta ja znam da se planira ovi ili ono. Zato ja mislim da treba više općih okvira tih hrvatsko-srpskih odnosa, slažem se s vama, prvi put, da bez kompleksnog rješenja hrvatsko-srpskog pitanja nema mira na kompletnom Balkanu i ne samo to. I štaviše mislim da se trebaju uključiti i muslimaske vlasti ne vlasti BiH, ali ja mislim da ti trterba da se otvore mogućnosti za konstruktivne prijedloge nekih evropskih zemalja u prvom redu ove četiri koje ste procijenili i stavise ...veoma je bitno da evropske zemlje shvate da kršćanska Evrope shvati da ne možemo da dozvolimo ono što su nam i prreci prije nekoliko vjekova nisu dozvoljavali, smo vodili kršćanske ratove, ko to nije shvatio u Evropi, a mislim da je i hrvatska strana shvatila kolika je bila opsanost od one turske enklave zapadno. Sta nas još može koštati, ja mislim da nam neće ići na ruku ako budemo jedni na druge udarali, jer će to pogodovati muslimanima. Oni nisu za podcjenjivnaje. Ne iz razloga sto ih malo ima, sto se ogu naoružati ne iz razloga sto ih mogu podrzati već po meni iz razloga što oni su takav kalibar da je njima draže poginuti sa tom idejom nego živjeti bez. Ja bih zato da se udare prvo političke dimenzije i okviri. Znači treba prvo gledati političke dimenzije iza onog sto je bilo, znači ako smo i neprijatelji bili može tu neki i mali mirovni ugovor da se napravi, ne mora danas moze i kasnije na nekom političkom nivou i to da bude mislim ne možemo mi tako, znam ne možemo da idemo van politike, jer niko ne govori o sebi. Meni interesuje strategija, na taj način rešimo stvari. Mi ne možemo da budemo uvijek neki privjesak Evrope uvijek , ni mi ni vi. I ne može Evrpa da zanemaruje nas i naše zelje, da uvazava muslimanima zelje a nama da ne uvažava. Mi moramo neke stvari promijeniti u evropskim i svjetskim okvirima, u političkim razmišljanjima našim, da imamo mi osnove, da ne bude sad Roso izdajnik u hrvatskom narodu zato što je sjeo sa Mladićem da razgovara ili Karadžić i Mladić izdajnici u srpskom narodu zato što razgovaraju sa Bobanom . Moramo se prijeteljski odrediti, da se ide mirnim putem da razriješi uz uvazavnaj i jedne i druge pa i treće strane, A isto tako moram da kažem što se tiče te muslimanske države. Ona će biti jedan balon koji će se naduvavati i nema svrhe ono što ne završimo sad nećemo nikad. A ne možemo da se ispravimo ovdje sad , jer inače smo pokazali ono sto smo ljudima za tri godine....eto tako ja zelim da budem iskren, sto se tiče odgovornosti mi ćemo stati na to za rješevaanje mirnim putem. Isto tako moramo da vidimo da znam, sta i kako dokle jer vi znate sta su...Hvala vam

(zurnal.info)

Sumnjao sam da Swansi nakon 28 godina mogu napraviti album koji bi bio moćan kao snimci s početka karijere. Prevario sam se

Teško je za očekivati da band koji počeo sa radom 1982. godine može nakon 28 godina snimiti album koji bi bio na nivou snimaka sa početka karijere. Uz takvu sumnju preslušao sam novi album grupe Swans pod nazivom My Father Will Guide Me Up A Rope To The Sky, snimljen nakon što je idejni vođa i guru banda Michael Gira početkom 2010. godine reaktivirao ovaj legendarni njujorški band nakon 14 godina mrtvila.

Sve labuđe neuroze

Prvi put se pojavljuju u javnosti sa svojim EP-em na kojem su već tada pokazali da su band koji odstupa od klasičnog rock izražaja. Nastaju u periodu kada je noise zvuk bio glavna odrednica njujorške underground scene, zajedno sa Sonic Youth i Lydijom Lunch. Band je često pravio stanke zbog unutrašnjih previranja, ali Gira nije mirovao, snimao je razne projekte sa Jarboem koja je uz njega bila konstanta Swansa. Veliki je uticaj same Jarboe na rad Swansa. Kada se Gira prepustio akustičnom-noise projektu pod nazivom Angels Of Light ona se vratila noiseu. U tom periodu je sarađivala sa Blixe Bargeldom iz Einsturzende Neubauten, Justinom Broderickom iz Napalm Death i Jimom Thirlwellom aka Foetusom. Tokom saradnje sa Neurosisom je izdala fantastičan album pod nazivom ''Neurosis & Jarboe''(2003).

Swansi svoj kultni status postižu uz pomoć prva dva dugosvirajuća albuma Filth (1983) i Cop (1984) gdje prezentuju ekstremno tešku i nasilnu muziku. Postaju inspiracija mnogim bandovima među kojima je i sarajevski band SCH iz perioda sa početka '90 kao i Laibachu u pojedinim segmentima svog djelovanja. Potom snimaju albume Greed (1986), Holy Money (1986), Children of God (1987) i The Burning World (1989). Svi ovi albumi se odlično nastavljaju na prva dva koji su bili osnova za daljni rad.

Nakon albuma Children of God, Gir i Jarboe uskaču u još jedan projekat pod nazivom Skin (evropski naziv) odnosno World of Skin (američki naziv banda). Sa Skinom objavljuju dva fantastična albuma pod nazivom Blood, Women, Roses (1987) i Shame, Humility, Revenge (1988).

Nakon toga ulaze u malo mirniju fazu koristeći uglavnom akustične gitare, objavljuju albume The Burning World (1989), White Light From The Mouth of Infinity (1991), Love of Life (1992), The Great Annhilator (1996), Die Tur Ist Zu, Soundtrack for the Blind (1996)...

Danas srž grupe predstavljaju Michael Gira (gitara i vokal), Norman Westberg (gitara) Christoph Hahn (gitara, učestvovao i u projektu Angels Of Light), Phil Puleo (udaraljke), Chris Pravdica (bas) i Thor Harris (udaraljke i raznorazna buka). Zanimljivi omot albuma je radila Beatrice Pediconi.

 Povratak u prošlost

Prije albuma My Father Will Guide Me Up A Rope To The Sky hiperproduktivni Gira snima i svoj solo album pod nazivom I Am Not Insane i DVD sa dva live nastupa. Međutim ništa ga ne spriječava da nas počasti i fantastičnim albumom u režiji Swansa na kojem se nalazi 8 numera koje su posložene ovim redom:

No Words/No Thoughts je prva numera sa albuma koja odmah stvara sliku onogo što ćemo moći čuti na novom albumu grupe Swans. Gira ponovo stvara muzičku sliku sa početka karijere. Teški zvuk bubnjeva pojačava atmosferičnost pjesme, fuzirano nabrijani efekti kotrljaju se kao lavina i dostižu vrhunac pred sam kraj.

Reeling The Liars In je balada sa akustičnom atmosferom i sa prekrasnim zvukom gitara. To je pjesma koja najviše podsjeća na period kada je Gira radio na projektu pod nazivom Angels Of Light.

Jim kombinuje spore, monotone ritmove koji se naizmjenično smjenjuju sa povećanjem količine buke i ubrzavanjem ritma pjesme što vrši konstantan pritisak na slušaoca.

My Birth se potrudila da sve ne izgleda tako uspavano i usporeno. Teški i sumanuti zvuci bubnjeva donose osjećaj malaksalosti nakon preslušane pjesme. Preovladava kotrljajući ritam uz popriličnu buku koja je na svu sreću daleko od one koju su prezentovali na početku svoje karijere. Pjesma svojim ritmom razbija do tada relativno sporu atmosferu albuma.

You Fucking People Make Me Sick je sigurno jedna od ponajboljih pjesama sa albuma. U ovoj pjesmi je sažeto sve ono što Swans sviraju. Od svega pomalo su smiksali i dobili jednu od najkompaktnijih numera na albumu. Kombinacija eksperimentalnog zvuka, teških i na momente grubih ritmova uvezano sa emotivnom atmosferom je njihov stari recept. Dječiji vokal koji se pojavljuje iznenada daje numeri još malo dodatnog šarma.

Inside Madeline ima ponavljajući ritam vođen bas gitarom. Na momente počinje da biva iritantan ali radnja se veoma brzo ubrzava i prijeti da iskoči iz kolosijeka.

Eden Prison je sigurno pjesma koja je najbliža ranim radovima Swansa. Suludi industrijski zvuk koji konstantno vrši pritisak na moždane ćelije i organe sluha u trajanju od 6 minuta je samo za vjerne fanove Swansa.

Little Mouth je završetak albuma. Kroz cijelu numeru Gira koristi horsku pratnju koja pojačava melanholičnost pjesme.

(zurnal.info)

(60minuta/zurnal.info)

Već sam rekao da ću tokom ove predizborne kampanje pokušati da primjenim jednu novu tehniku praćenja iste. Pokušaću da se uopšte ne osvrćem na poruke koje kravataši svakodnevno šalju kroz podobne i nepodobne medije. Naravno da je nemoguće ostati imun i ne primjetiti ko ga kome kako medijski spušća, ali bar mogu sve to zajedno ne širiti dalje, ne prepričavati te vrhunske gluposti na dnevnoj bazi u formi „Vjerovali ili ne„. Nekako me to sve podsjeća na onu dosadnu varijantu : dođem na posao u kancelariju, upalim računar, čekiram fejzbuk i prvo što mi privuče pažnju je neki ju tjub klip anonimne narodnjakuše koja se strašno odranja i to je kao provala koju pun entuzijazma sidam dalje raji, kao, da im web šalom uljepšam dan.

Kako kampanja odmiče sve je teže oduprijeti se izazovima koji se svaki dan pojavljuju na naslovnicama, u emisijama i slično. Niski udarci, papanski vicevi koji imaju za cilj da provale suparnika, razni nadrealni pozivi na ovo i ono. Kako kampanja odmiče, nastupi i istupi postaju sve sočniji i sve me više pozivaju da se pustim i posustanem, ali ne dam se ja. Već sam stekao neku kondiciju koja mi je sa druge strane pomogla da primjetim još jednu bizarniju pojavu koja postoji od kada postoje parlamentarni izbori u dragoj nam domovini. Otkrio sam famozno 3 - SVI.

Vjerovatno ste i vi primjetili ovu pojavu koja se manifestuje otprilike dva do tri mjeseca prije izbora. Postoje i fizički i psihički simptomi.

Fizički simptomi se manifestuju kroz povećano nerviranje – ispred TV prijemnika, pojačano znojenje - ispred TV prijemnika i još čitav niz neugodnih osjećaja - ispred TV prijemnika.

Psihički simptomi su mnogo zanimljiviji i oni najbolje opisuju 3 SVI.

Prvi simptom je takozvani „Marković simptom“. Jeste li i vi primjetili da kada dođe vrijeme izbora svi kriju za koga će glasati. Nema šanse da ti se jaran povjeri i kaže ti, onako šapatom, koga će zaokružiti na magičnom listiću. Lakše ćeš izvući da ti jaro voli dečke ili da ima neku spolnu bolest koju je zaradio dok je bio na „poslovnom putu“. To nije zbog toga što se ljudi stide ili misle da će biti u opasnosti ili pogrešno shvaćeni. Tvoj jaro ne želi da ti kaže za koga će glasati, jer tako gubi mogućnost da i poslije ovih izbora opet može reći : „Jebem im mater seljačku, ja sam i 90-et glasao za Markovića ali ne možeš ti protiv stoke“!

Ma SVI smo glasali za Markovića te 90- te!

Drugi je „SVI su isti“ simptom. O tom simptomu ne bih puno palamudio jer o njemu već sve znate i u stvari najlakše ga je objasniti kroz treći simptom koji se zove „SVI smo mi to već čuli“.

(zurnal.info)

U iščekivanju prvog „velikog“ duela u ovoj predizbornoj kampanji između Harisa Silajdžića i Bakira Izetbegovića, magazin Žurnal je za svoje čitatelje napravio jedan mali ali važan podsjetnik

Predizborni duel kao i svaki drugi, od kojeg ne očekujemo ništa. Pretpostavljamo da će proći tako što će se akteri međusobno optuživati, jedan drugom upadat u riječ, govoriti o svom zalaganju za BiH, isticati svoje vrline... I ništa ne bi bilo sporno, da se radi o nekoj drugoj televiziji i nekom drugom novinaru. Sjećate li se vremena kada se Centralni dnevnik Senada Hadžifejzovića emitovao na sarajevskoj televiziji Hayat? A sjećate li se kada su Senad Hadžifejzović i Kenan Ćerimagić, onako - mahalski s namjerom diskreditiranja, blago rečeno podvalili Silajdžiću, tako što su ga tajno snimali, a Silajdžić se izražavao u stilu kafanske lole ( „boli me ona stvar“). Ok sjećate se. Tada gazda Hayata nije bio Silajdžić, i moglo se s njim radit šta se htjelo. Danas je on vlasnik TV1, a perjanica njegove televizije je baš Centralni dnevnik i Senad Hadžifejzović.

Podsjetimo se kako je to nekada bilo. Kucamo na vrata zaboravljenih asova.

(zurnal.info)