Dossier
POSLJEDNJI ČIN OTIMAČINE (2): Vitezit je bio i ostao pokriće za šverc i nelegalno profiterstvo
Dvadeset godina traje „čerupanje“ PS Vitezit. Ova je firma, iako pripada namjenskoj industriji, raspodjelom „plijena“ pripala HDZ-u BiH. Sve je jasnije da, ako ostane pod upravom ove stranke opstanka nema. Na sceni je završnica pljačke
Radnicima Vitezita su u petak 16.novembra vraćeni kućama. Zbog nedostaka sirovine rečeno im je posla neće biti do utorka. Pitanja ne mogu postavljati, čak ni ona razumljiva o isplati plaće. U suprotnom rizikuju da im HDZ-ovi „batinaši“ u večernjim satima pokucaju na vrata sa upozorenjem da „skrate jezik“, pričali su za Žurnal uz razumljiv uslov anonimnosti. Nisu mnogo pitali i pričali godinama prije, kada je naočigled svih, nestajao dio po dio pogona, potom pogon po pogon. Žurnal je u prvom dijelu o posljednjem činu otimačine u Vitezitu pisao kako je posljednjih nekoliko godina više od 180 kamiona materijala iz pogona Vitezita isječeno i prodato kao staro željezo. Objavljujemo sada i fotografije tih „operacija“ (pogledaj i galeriju).
Dva su razloga zašto je Poslovni sistem Vitezit bio interesantan brojnim mešetarima, a posebno kadrovima HDZ-a BiH. Jedan je, barem na papiru, mogućnost proizvodnje i trgovine barutom, raketnim gorivom, nitroglicerinom, te privrednim eksplozivom i detonirajućim štapinima. Nasuprot tome, brojni su primjeri u kojima je Vitezit bio povezan sa švercom nekog od navedenih proizvoda. Prvi slučaj zabilježen je još 2003. godine.
BARUT IZ HRVATSKE U SRBIJI
Vitezit je tada potpisao sa Ministarstvom odbrane Republike Hrvatske ugovor o zamjeni baruta iz rezerve ovog ministarstva za novi barut. Stari barut nije sukladno ugovoru uništen, već je preko firme “Dolar“ iz Prnjavora dostavljen srbijanskoj firmi namjenske industrije „Milan Blagojević“ iz Lučana. Interesantno je da ovaj važan ugovor nikada nije zaveden u protokolu Vitezita. Isto tako nije evidentiran ni ugovor, narudžba kupca niti saglasnost Ministarstva odbrane o navodnoj isporuci goriva za protugradne rakete. Utvrđeno je da je prnjavorski Dolar uz lažnu dokumetaciju u stvari izvezao barut za Srbiju. Po protokolu koji je potpisan u Lučanima, Vitezit se obavezao da će preko Prnjavora isporučiti 63 tone baruta tipa NGH-286. Taj ugovor je Dolar iskoristio da uz krivotvorenu dokumetaciju dostavljenu SFOR-u umjesto goriva izvozi barut. Vitezit nikada nije tražio potvrdu o krajnjem korisniku. Tako je barut preuzet od Ministarstva odbrane Hrvatske prepakovan i otpremljen za Srbiju. Taj isti barut je potom pronađen kao ilegalni teret na brodu „Boka Star“ u Jadranskom moru, namjenjen tržištu Bliskog istoka. To je prema tadašnem istražnom izvještaju, u svom iskazu potvrdio i jedan stručni saradnik Vitezita. Da ovaj slučaj nije bio usamljen te da su slične transkacije obavljane i kasnije, sve do današnjih dana, opširnije ćemo pisati u nastavku.
JEFTINO ZEMLJIŠTE VITEZITA ODABRANIMA
PS Vitezit je vlasnik 2 miliona m2 zemljišta u Vitezu. Žurnal je u prvom dijelu ovog dossier-a pisao da je prije pola godine smijenjen direktor Miroslav Puljić. Glavni razlog jeste što je odbio zahtjev da se izvrši prenos dijela zemljišta Vitezita na Općinu. Na njegovo mjesto imenovan je Josip Rajić, dotadašnji šef kabineta ministrice odbrane BiH Marine Pendeš, odanog kadra HDZ-a upravo iz Viteza.
Prema saznanjima Žurnala, Rajić je nedugo potom potpisao prenos vlasništva na Općinu Vitez za 142 parcele iz ZK 98 bez naknade!? Ovaj potez je potpuno upitne zakonitosti, jer čak i da postoji saglasnot Nadzornog odbora, odnosno Vlade Federacije cijena 1m2 tog zemljišta morala bi biti 18 KM po m2.
Priprema za jeftino preuzimanje zemljišta u vlasništvu Vitezita počela je zapravo prije 20 godina, donošenjem riješenja opčinskog poglavarstva Vitez broj 01-07-650/97 od 26.08.1997. po kojem bi cijena m2 zemljišta u industrijskoj zoni bila 2KM. U potpisu rješenja je tadašnji načelnik i predsjednik OO HDZ BiH Vitez Franjo Rajković, poznat i kao vlasnik tvrtke „Economic“.
Nakon tog rješenja, naredni zamišljeni korak bio je potpuno preuzimanje Vitezita po receptu Dragana Čovića.
Sa namjerom da preduhitre skorašnje donošenja Zakona o privatizaciji, polovinom oktobra 1997. godine PS Vitezit formira 12 firmi-kćerki : Vitezit-Cromen, Energocentar, Vitoplast, Croatia Vitez, Duga, Vitez-Tisak, Vitez-karton, Plinovit, Eco-Vitez, Bazen, Ecoplast i Strojoterm.
Vitezit-Cromen bio je u vlasništvu Vitezita 49%, a 51 % bio je udjel firme EroCromen. Potom je 14.10.1997. osnivački ulog EroCromena prenešen na Soko-Vit, treba li reći HDZ-ovu firmu pod nadzorom Dragana Čovića. Inače, Soko-Vit je u sudski registar Kantonalnog suda Mostar upisan tek dva mjeseca kasnije!? Kao suvlasnici su upisani Soko d.d. Branko Kolobarić, Zdravko Lončar i Marijan Skopljak. Soko-Vit potom svoj vlasnički udjel prenosi na Marijana Skopljaka, inače tadašnjeg predsjednik NO Vitezita !?
Vitezit je u firmu-kćerku Vitezit-Cromen uložio gotovo 17 miliona maraka osnovnog kapitala, dok su EroCromen, odnosno Soko-Vit, odnosno Marijan Skopljak trebali uložiti 17,6 miliona po sistemu „biće nekada“.
Tek će revizija izvršena 2004 godine postaviti stvari na svoje mjesto, odnosno zaključno sa polovinom ove godine udjel Vitezita biće 90,7%, Marijana Skopljaka nešto manje od 6,2 te firme “Grom-L“ 3,1%.
No posljedice osnivanja firmi-kćerki, preuzimanja nekretnina s njihove strane od Vitezita po čudnim sudskim sporovima doprinose sistemskom uništavanju Vitezita. Teško da će biti ikada poznat odgovor na pitanje koliko je zakinut federalni budžet donošenjem profiterskog riješenja 1997. godine na temelju kojeg je nastala otimačina zemljišta koja traje i danas. (nastaviće se)
(zurnal.info)
