Roditeljima školske djece u sarajevskom kantonu dostavljen je listić naslovljen kao “Izjašnjenje o nazivu nastavnog predmeta koji je proistekao iz imena jednog od tri zvanična jezika konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine.“
Pozivajući se na zakonsku odredbu kojom je propisano da se „nastava i drugi oblici odgojno-obrazovnog rada u školi izvode na jednom od tri zvanična jezika konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine, koji se imenuju jednim od tri naziva: bosanski jezik, hrvatski jezik ili srpski jezik“ od roditelja traže određenje koji će jezik djetetu biti upisan u školske dokumente.
Softver za tri jezika
Mogao bi se sadržaj ovog upita shvatiti tek kao puka anketa, ali su roditelji upozoreni da, ukoliko ne dostave odgovor, njihovo dijete neće moći dobiti svjedočanstvo!? Sve pravdaju informatizacijom školske administracije i sistemom koji ne prepoznaje ništa drugo osim jednog od tri ponuđena jezika?
Ako bi slijedili logiku SDA informatičkih gurua u obrazovanju, ta bi djeca trebala biti isključena iz škole!?
Jedno kreatori ovog dopisa zaboravljaju, bolje reći svjesno prešućuju, a to je da zakon ne propisuje tek puki izbor naziva jezika nego baš ono što u zakonu piše, a to je „..izvođenje nastave na jednom jeziku za koji se učenik opredijeli..“ To bi uključivalo i nastavnike i udžbenike na jeziku koji su učenici, odnosno roditelji izabrali.
Sada je posve jasno da je jedini cilj zakonskih odredbi koje su tobože pogodovale multietničkom obrazovanju bila eliminacija dotadašnje mogućnosti izbora četvrte varijante koja je uključivala naziv „Bosanski, hrvatski, srpski jezik i književnost“.
Žurnal je prije godinu dana upozoravao da su ove odredbe usvojene bez ikakve stručne rasprave, ukazujući i na moguće posljedice.
Šta može biti posljedica? Ukoliko neko od roditelja koji pristane na ponuđenu varijantu izbora srpskog ili hrvatskog jezika, ima i puno pravo tražiti da se zakon poštuje u potpunosti, upravo u skladu sa stavkom „..izvođenje nastave na jednom jeziku za koji se učenik opredijeli..“.
To bi značilo da ministarstvo mora obezbjediti i nastavnike i adekvatne udžbenike na tim jezicima. Može li to značiti razdvajanje djece ? Može. Da li bi onda imali tri škole pod jednim krovom? Mogle bi se takvim okarakterisati...
Da li je ministarstvo razmišljalo o takvim posljedicama? Očito nije, bazirajući sve na pretpostavci da ukoliko ne bude dovoljan broj učenika koji će se opredijeliti za hrvatski ili srpski jezik, oni biti primorani da se priklone većini. Pokazaće se tako još jednom pogubnost usvajanja zakonskih odredbi zarad dnevno-političkih interesa ili pod pritiskom određenih grupacija iza kojih ne stoji argumenti nauke.
Ne budite isti
Ministar obrazovanja Kantona Sarajevo Elvir Kazazović ostao je do posljednje minute dosljedan svom kontroverznom mandatu. Pisao je Žurnal o ministrovim poslovnim relacijama sa stranačkim kolegama, sumnjivim javnim nabavkama te odlukama vezanim za rad Medicinskog fakulteta, dodjeli novca za projekte SDA kadrovima te posebno sraman odnos spram školovanja 150 djece sa poteškoćama u razvoju. Preostalo mu je da prije odlaska ukloni dilemu da li je multietničnost u obrazovanju samo riječ na papiru.
Podsjetimo, godinama su roditelji djece u Konjević polju vodili i još vode pravnu bitku za priznavanje bosanskog jezika u obrazovnom sistemu Republike Srpske.
„Djeca imaju pravo da se služe udžbenicima na maternjem jeziku, da u određenoj mjeri predavanja budu na maternjem jeziku, i da se u procesu obrazovanja ravnomjerno koristi latinično i čirilično pismo”, napisano je u prvostepenoj presudi Osnovnog suda u Srebrenici.
Tim slijedom, sarajevski bi dušebrižnici obrazovanja, morali roditelje obavijestiti da će, sukladno zakonu, učenicima biti obezbjeđena i nastava na izabranom jeziku. Umjesto toga prijete sankcijama onima koji ne žele biti dio svojevrsnog obilježavanja djece koji ne žele nametnuti izbor.
Ovako se uopće ne razlikuju od onih koji su tako radili u Republici Srpskoj ili narodski rečeno, ista su....matrica...
(zurnal.info)