Čitaonica Žurnal

Mali životopisi: Kratki film

Piše: Semezdin Mehmedinović

Otišli su do njegova stana na Dupontu, i prije ponoći ona je imala gotov tekst njihovog razgovora kojim su oboje bili zadovoljni. I završili su u krevetu. To su bili zadnji dani njenoga studiranja, i za dva mjeseca će se odseliti iz Amerike

Kako se to dogodilo? Goran se zaposlio u birou strane televizije u Washingtonu, i već prvog mjeseca sreo je Fionu, mladu stažisticu koja je na Univerzitetu American studirala novinarstvo, pa je za završni školski rad trebala donijeti intervju. A kako je spadala u onu veselu grupu mladih ljudi koji sve svoje poslove završavaju u zadnji čas, ona je noć prije onog dana u kojem je morala donijeti svoj rad, zamolila Gorana da s njim napravi intervju o njegovome iskustvu izvještavanja s ratišta u svijetu, i on je pristao. 

Razgovor je, pokazalo se, prijao oboma, a snimali su ga u kafeu koji se zove Baked & Wired, upravo otvorenom u jednoj od onih starih industrijskih zgrada uz kanal u Georgetownu. Nije tu bilo prevelike buke, samo žamor ljudskih glasova oko njih, ali kad su završili, kratko su preslušavali ono što je na telefonu snimljeno, pa se pokazalo da samo uz ozbiljan slušni napor mogu odgonetnuti svaku izgovorenu riječ. Zbog toga je Fiona zamolila Gorana da odu na neko mirnije mjesto i da joj on pomogne da pažljivo transkribiraju razgovor. 

Otišli su do njegova stana na Dupontu, i prije ponoći ona je imala gotov tekst njihovog razgovora kojim su oboje bili zadovoljni. I završili su u krevetu. To su bili zadnji dani njenoga studiranja, i za dva mjeseca će se odseliti iz Amerike. 

“Gdje?” 

“Kući, u Evropu.” 

Završilo se i njeno stažiranje na televiziji, još nekoliko puta su se sreli, i nije se činilo da bi ta veza mogla promijeniti njenu odluku da se vrati kući. Ali onda je Goranov šef obznanio sretnu vijest: odlučio je da stupi u brak. S kim? Sa našom mladom stažisticom Fionom. Bilo je to veliko iznenađenje. Kolege s posla su ogovarali šefa, pedesetogodišnjaka koji će vjenčati djevojčicu od dvadeset i dvije godine, ali Goran nije držao njihovu stranu, već je hvalio odluku dvoje ljudi da žive skupa. 

Neko vrijeme, izgledalo je kao da šef ne zna za Goranovo ljubavisanje s njegovom mladom suprugom i to ga je umirilo. Kad bi Fiona posjetila svog supruga na poslu, svratila bi i do Gorana, razmijenili bi kurtoazna pitanja – šta radi ona?, šta radi on?, usporedili bi mišljenja o pročitanim knjigama, o ovome ili o onome, i razišli bi se srdačno, kako se razilaze dragi poznanici. 

Nakon što je Fiona rodila prvo dijete, Goranov šef je počeo da se odnosi čudno prema njemu, postao je zahtjevniji, provjeravao je njegov rad i onda kad zato nije bilo razloga ni potreba, počeo je izmišljati prigovore. Polako su se dani na poslu počeli pretvarati u noćnu moru, pa je Goran počeo da razmišlja o potrazi za novim poslom. 

Ali, njega je držao bijes, jer je podozrijevao da ga šef kažnjava zbog njegove, sada već davne, i skoro sasvim zaboravljene ljubavne veze, koja i nije bila ozbiljna, već jedna kratkotrajna seksualna veza, bez puno emocija. Ipak je razlog za njegovu ljutnju bio dijelom i zbog toga što on misli da nije Fiona varala svog supruga s njim, već da je njega prevarila s njegovim šefom onda kad je odlučila da se uda za njega. 

I počeo je krojiti planove osvete. Poslao je kratku poruku na njen e-mail, u kojoj je predložio da izađu na kafu, i iznenadio se kad je, nekoliko minuta kasnije, dobio pozitivan odgovor. Pažljivo se spremio za taj susret, čak je kupio novu košulju. Na sastanak je stigao nasmijan. Fiona je izgledala sjetno i umorno, odmah je priznala da je opet trudna. “Peti mjesec!” – rekla je. Sjedili su u kafeu Baked & Wired, na istim onim mjestima na kojim su prije koju godinu snimali intervju za potrebe njenog završnog školskog rada; u početku su razgovarali pomalo usiljeno, a onda se on ipak opustio i pričao o novoj knjizi koju upravo čita, u kojoj ima priča – rekao je – o čovjeku koji s prozora svog stana gleda panoramu grada, ali nakon što su s druge strane ulice počeli graditi novu zgradu, onako kako je zidana, dio po dio, pred njegovim očima je iščezao cijeli grad. Zapisala je ime knjige i obećala je da će je potražiti u knjižari. 

Dok su se rastajali, samoga sebe je iznenadio kad je počeo govoriti o svojoj konačnoj odluci da se odseli iz Amerike. Do tog trenutka ni sam nije znao da se upravo seli. 

“Gdje?” – pitala ga je. 

“Kući. U Evropu.”

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Čitaonica Žurnal, Semezdin Mehmedinović, Mali životopisi