Neće biti prvi put da Evropa, braneći se od Barbara, padne u barbarstvo. To će biti Evropa za koju smo spremni. Mi smo se „narodu kao borbenom etnosu“ vratili još krajem osamdesetih godina

Tamo je na jednoj strani, utjelovljen u sinu, bio nesveti duh Ratka Mladića, dok je na drugoj strani, utjelovljen u kćeri, bio Radovan, kamen na kojem je izgrađen taj paranormalni entitet.

Naš fašizam je uvijek odbramben, iznuđena reakcija, bezazlen, nesvojstven našoj tradiciji, posve različit od svih drugih fašizama, stoga bi pravedno bilo reći kako i nije fašizam.

Znam da je običaj estetizacije svega buržoaska navika: sirotinja u svijetu oko sebe ne traži ljepotu, nego način da preživi. Priznajem: salonski sam, dakle lažni ljevičar, jer se ne mogu sjetiti ničega što mi je važnije od ljepote

Mislili ste da je vrijeme velikih nacionalnih priča iza nas? Da su etničke mržnje, ako ne prevaziđene, a ono sklonjene u stranu? Da smo završili sa tumačenjima četresprve i četrespete?

Dragi otpušteni radnici: provjerite da li u napuštenim fabrikama u kojima ste radili žive neke rijetke zmije, krtice, ptice ili međedi. Javite se Evropskoj uniji: oni će ih zaštititi.

Šešeljeva je umjetnost bila, i jeste, tako savršena, da je prevarila i njega samog. Tako savršena da je prevarila sve. Osim sudije Antonettija i suda u Hagu.

Takva je moć Oca-utemeljitelja. Takva je cijena onoga što on ostavlja u nasljedstvo. Ili bi trebalo reći: Očeva-utemeljitelja. Jer Republika Srpska ima dva: Karadžića i Miloševića

Srbi su u Bosni genocid počinili tvrdeći da su žrtve petstogodišnje turske okupacije. ISIL genocid vrši kao „žrtva“ hrišćanstva, zapadnog imperijalizma, kapitalizma, demokratije, liberanih vrijednosti... I jedni i drugi genocid su počinili kao vid „otpora imperijalizmu

Heidegger ne samo da je bio nacista, koji se u nacizam razočarao 1934., zato što nacionalsocijalizam po njegovom sudu nije bio dovoljno radikalan - nego je i do danas inspiracija raznim mračnjacima na ultra-desnici

Nisam ja tamo došla da vidim krv, dosta mi je krvi za cijeli život. Da vidim kraljicu kako kleči, da barem jednom vidim kako padaju oni koji su izgledali blještaviji i viši od sunca – samo to sam htjela

Brine me, očajnim me čini, samo jedno: što moja kći sve to neće moći izbjeći. Jer moje vrijeme nije posljednje vrijeme

Svijet, dakle, za nas uvijek ima istu ponudu: uzmi ili ostavi. Nema pregovora, kao u Dejtonu, nema cjenkanja, kao na grčkoj ili turskoj pijaci.

Dok sanjamo o boljem svijetu, zgodno je imati grijanje, čistu posteljinu i tri dobra obroka dnevno. Sloboda je, napokon, precijenjena

A upravo ona, istina, čije se dejstvo uvijek čini kao apsolutni teror, jedino je što nas može osloboditi i iskupiti

Zlostavljanje koje pretrpi žena, ovdje i ondje, onda i sada, prije nego što u krvi potopi pakao u kojem živi, oslobađa je krivice

Onaj ko kao mlad, zarad šale, poruzi i pogibiji izlaže ulične radnice, sutra će kao od šale otpuštati radnike i prodavati njihovu imovinu. Taj je naučen vrijednostima na kojima počiva naše društvo

Slučaj Opće bolnice u Sarajevu je čist primjer dominantnog (formalno demokratsko-tranzicionog, u suštini nacionalističko-pljačkaškog) diskursa koji doseže vlastiti limit, stoga se u njemu pojavljuju pukotine iz kojih izbija ono realno. A to je smrtna prijetnja poretku

Ako se neko u ovih deceniju i po od raspada Jugoslavije nije nakrao, to je učinio na sopstvenu odgovornost. Zbog toga će, kako je i red, snositi posljedice. I on i njegova djeca