Selo Bunarevi nalazi se na Manjači, sat vožnje od Banjaluke. Pripada opštini Ribnik i granično je područje sa opštinom Mrkonjić Grad. Kuće raštrkane u pejzažu, vjetar neprestano duva, do prvog komšije najmanje pola sata hoda. Dom Ožegovića smješten je u zaseoku na osami, u zavjetrini. Kada skrenete sa glavnog puta Banjaluka-Čađavica, možete po kraškom predjelu voziti još petstotinjak metara, a onda pješke preko goleti, kroz jarugu, dok vam se hladoća nemilosrdno uvlači u kosti, do mjere da drhturite, osjećate se neprijatno, podilaze vas žmarci... U kućama Ožegovića nećete se ugrijati, jer u njima niko ne živi. Deceniju već. Kuća je u crno zavijena, miris smrti snažan je i intenzivan, teška nepravda ovdje stoluje, tjeskoba satire svakog posjetioca. Hodate puteljkom kojim su osamnaest godina prije vas hodali notorni koljači, vukući tijela pobijenih Bošnjaka prema rupčagi, vjerujući da će crna zemlja progutati i sakriti tragove i ostatke njihovog krvavog, zvjerskog pira; hodajući prepoznajete stope istih tih koljača koji su devet godina ranije ponovo obišli Bunareve i za sobom ostavili još jednu žrtvu, zaklanu iza vrata, u lokvi krvi, krivu samo zato što živi dvjestotinjak metara od jame koja nije sakrila zločin iz rata i koja u svojoj utrobi nije htjela zadržati tijela nevinih, na pravdi Boga pobijenih ljudi, krivih jedino zato što imaju drugačije ime.
KAFA ZA UBICE
Taj petnaesti januar 2001. bio je suncem obasjan, prevruć za to doba godine. Borka Ožegović ispratila je ranom zorom muža Miladina za Banju Luku, gdje je otišao da izvrši medicinske pretrage. Dok je nalagala vatru, sa glavnog puta skrenuo je bijeli golf, trojica su bili u njemu. Vozili su se nekih petsto metara, a onda zastali - puta više nije bilo. Nakon kratkog dogovora, dvojica su krenuli prema kući Ožegovića, treći je ostao u automobilu. Pokucali su na Borkina vrata, pustila ih je u kuću. Takav je običaj i red, gostoljubivost je ponos domaćinske kuće. A i čega bi se Borka plašila, kada joj je već 61. godina, unučad povelika, para nema, sem nekih 400 maraka u šifonjeru, nad kojima ne vrijedi drhtati. Gostima je skuhala kafu, nasula im sok-himber, malo jači je napravila, donijela pepeljaru, jer su pušili... Nakon pedesetak minuta dva muškarca napustili su Borkinu kuću, žurnim, gotovo trčećim korakom krenuli ka golfu, motor je zabrundao, bijelo vozilo lagano, oprezno je krenulo ka regionalnom putu, zamaklo iza krivine i nestalo. Dim iz odžaka Ožegovićevih vio se još neko vrijeme, posustajući u borbi sa sunčanim danom, da bi uskoro nestao, zgasnuo. Nije ga bilo već par sati, kada je to primijetila Rosa Ožegović, prva i jedina komšinica Borkina. Krenula je ka kući, kucala uzalud, uplašila se da je Borki pozlilo, nahrupila u stan i ugledala je kako leži u lokvi krvi, na sred kuhinjice, iz strašnog razreza na vratu ništa nije izlazilo, krv i život su odavno iscurili; grozomorna rasjeklina izgledala je kao crna jama.
Rosa je zajaukala, sleđena onim što vidi, prestravljena oteturala u selo, obavijestila poznanike, alarmirana je policija, inspektoru su stigli na lice mjesta. Nakon sahrane Rosa je napustila selo, a šest mjeseci od ubistva, umro je i Borkin muž Miladin. Srce mu je prepuklo od tuge.
SELOTEJP
Uviđajem je utvrđeno da su starici ruke i noge bile vezane selotejpom. Nakon toga zaklana je nožem iza vrata i ostavljena da leži na podu. «Profesionalno je zaklana», svjedočio je član istražnog tima. Šta znači «profesionalno»? Samo jedno-ubica je klao i ranije i to često, dok nije postigao nivo uažasavajućeg umijeća, koji su inspektori pohvalili, opisujući ga riječju profesionalno! Profesionalni koljači koji su smaknuli Borku iza sebe su ostavili opuške, otiske prstiju i ostale tragove, ali istraga u posljednjih devet godina nije domakla od početka, a neće ni odmaći, jer ubice su zaštićene od pojedinaca koji se nalaze u policijskim i pravosudnim institucijama Republike Srpske i koji su učinili sve da se u ovom slučaju ništa ne uradi. O hladnokrvnosti ubica, njihovoj beskrupuloznosti, brutalnosti i proračunatosti svjedoči potvrđeno saznanje da su popili kafu koju im je Borka napravila i još je uz to zalili sokom, a onda su staricu svezali i preklali. Ne postoji riječ ni u jednom jeziku kojom bi se mogla opisati ovakva monstruoznost.
Borkina smrt je, nažalost, samo vrh ledenog brijega ispod kojeg su, direktno, smrti još najmanje 26 lica bošnjačke nacionalnosti iz sela Humići, opština Ključ, zvjerski pobijenih u avgustu 1992. godine, a indirektno stotine pobijenih sa tog područja. Za ovaj zločin pred sudom BiH optužen je Vinko Kondić, a proces još uvijek traje.
Policija Republike Srpske je civile iz sela Humići pokupila tog avgusta i povezla ih u koncentracioni logor na Manjači. Prema svjedočenjima naših izvora, ovi nesretni ljudi su odvezeni u logor na Manjači, ali tamo nikada nisu stigli. Pobijeni su u neposrednoj blizini logora. Ubice su iz policije, u to nema nikakve sumnje. Nakon što su pobijeni, bačeni su u jamu koja se nalazi trista metara ispod kuće Borke Ožegović. Tijela su pronađena osam godina kasnije, avgusta 2000., ekshumirana i prebačena u Ključ. Od posmrtnih ostataka nađenih u jami sklopljeno je 26 čitavih tijela, a nakon toga ostalo je još dijelova skeleta, što svjedoči da je žrtava bilo više. Koliko, ne zna se i pitanje je da li će se ikada saznati. Nesporno je da u jamama u Bunarevima ima još tijela ubijenih, ali ekshumacije se ne vrše iz, kako se tvrdi, bezbjednosnih razloga, jer su grobnice minirane.
POLICAJCI UBICE
Borku Ožegović ubili su oni neljudi koji su zvjerski pobili seljane Humića samo zato što su muslimani. U to nema nikakve sumnje, kao što nema sumnje da su policajci pobili stanovnike Humića. Borka je ubijena zato što su vjerovali da je vidjela i da zna ko je bacio pobijene ljude u jamu ispod njene kuće, premda mještani Bunareva tvrde da pojma nisu imali da se tu uopšte nalazi masovna grobnica, te da to nisu znali ni Ožegovići. Uprkos tome Borka Ožegović je ubijena kako bi ubice uklonile svaku sumnju u svojim bolesnim glavama kako bi ona mogla da ih prokaže. Bez sumnje ih je na to ponukao susret koji se desio krajem dvijehiljadite, kada su pripadnici međunarodnih vojnih snaga posjetili Ožegoviće, interesujući se za njihova saznanja o masovnoj grobnici. Naši izvori tvrde da Borka zaista nije znala da je ispod njene kuće masovna grobnica i da je «greškom ubijena».
INSTITUCIJE RS ŠTITE UBICE
Zločinci su računali na još jednu stvar: svoj uticaj u institucijama RS, pravosuđu i policiji, za koji se sada može argumentovano reći da je ogroman. Jer da nije tako, ubice bi već bili otkriveni, pošto su ostavili brojne tragove iza sebe. Posebno je šokantno saznanje da su oni koji su vodili istragu svjesno činili sve da je opstruišu i skrenu njen tok, optužujući sve i svakoga za ubistvo. Tako su tvrdili da su Borku «ubili muslimani zbog osvete što je u blizini njene kuće nađena masovna grobnica». Zaista jadno, jer ko bi se «od muslimana» te 2001. usudio doći u Bunareve, smještene duboko u teritoriji RS i ubiti nemoćnu staricu iz osvete?! Tvrdili su i da je pljačka motiv: onih četiristotine maraka iz šifonjera!!! Niko ozbiljan nije povjerovao u ovakvu postvaku stvari, ali svako ko drži do sopstvenog razuma ubijeđen je da su ubice isti oni koji su '92. pobili nevine civile iz Humića i da te koljače štite pravosudne institucije RS, opstruišući istragu. Uostalom, šturi odgovori koje smo dobili iz Okružnog tužilaštva Banjaluka jedan su brojnih dokaza za to.
«Povodom Vašeg zahtjeva za pristup informacijama, od dana 22.02.2010. godine, a u vezi sa Vašim pitanjima, obavještavamo Vas, da je istraga o ubistvu Borke Ožegović u toku, odnosno preduzimaju se potrebne istražne mjere i radnje na otkrivanju počinioca ovog kirivičnog djela, a što se tiče pitanja o pronalasku masovne grobnice u dvorišto Borke Ožegović za ovo pitanje obratite se Komisiji za nestala lica Federacije BiH ili Institutu za nestala lica BiH», kratko nam je u dopisu odgovoreno, bez i jedne jedine riječi o tome ko je od tužilaca bio zadužen za ovu istragu.
ĆUTNJA TUŽILAŠTVA BANJALUKA
Za istragu ubistva Borke Ožegović bio je zadužen Vitomir Soldat, trenutno glavni tužilac Okružnog tužilaštva u Banjoj Luci. Upravo zbog toga su odgovori ove institucije šturi i sasvim je svjesno izbjegnuto da se potvrdi da je Soldat vodio ovaj slučaj i doveo ga nakon devet godina u status nerješivog. Naši izvori dalje tvrde da nadležni za istragu nikada u prethodnih devet godina nisu pozvali nijednog jedinog člana porodice Borke Ožegović, kako bi ih saslušali u vezi sa njenim ubistvom. Ne samo da ih nisu pozvali, već im nisu pružili niti ijednu informaciju u vezi sa tim. Razlozi za ovakvo postupanje su više nego jasni, tim više jer su narečeni imali i odgovornost i obavezu da istraže ko je pobio Bošnjake iz Humića i bacio ih u jamu na Manjači, odnosno da počinitelje izvedu pred lice pravde. Ništa od toga nije učinjeno, a ovaj slučaj prepušten je Tužilaštvu i Sudu Bosne i Hercegovine.
Soldat je poznat po nečinjenju i u nizu drugih slučajeva, a njegov nedavni reizbor na mjesto Glavnog tužioca dokaz je kataklizme koja vlada u Visokom sudskom i tužilačkom savjetu BiH, koji ga je na to mjesto nanovo postavio. Soldat mora odgovarati zbog nečinjenja i opstruisanja istrage ubistva Borke Ožegović. Da je on radio i uradio svoj posao u ovom slučaju, ubice civila iz Humića odavno bi bili iza rešetaka. Strah da će biti ubijen, ukoliko istraži ovaj zločin, za njega nije opravdanje.
«Soldat zna ko je ubio Borku Ožegović, kao i ko je pobio civile iz Humića, ali ništa nije preduzeo plašeći se za svoju bezbjednost», tvrde naši izvori. Ako je to tako, onda Soldat mora biti smijenjen sa funkcije koju obnaša, jer je neprihvatljivo da se tužilac plaši raditi svoj posao. Posebno ako tim strahom štiti notorne ubice.
SOLDATI ZLA
Priča o Soldatu nije kraj užasa u banjalučkom Okružnom tužilaštvu. U toj instituciji radi i Rajko Dakić, i to na poslovima opšteg kriminaliteta. Dakić je iz Ključa gdje je do 1990. godine obnašao dužnost sudije, ali je sa tog mjesta suspendovan, jer je utvrđeno da je učestvovao u falsifikovanju pasoša. Početkom rata, Dakić postaje predsjednik Opštinskog suda u Ključu i blizak član Kriznog štaba u toj opštini, čiji je potpredsjednik bio njegov brat Tihomir. Tihomir Dakić u to vrijeme obavljao je dužnost sekratara Srpske demokratske stranke u Ključu. Dakić je suodgovoran za brojna zla počinjena na tom prostoru, jer ih je prikrivao i nije procesuirao, iako je znao ko su ubice. Tako je Dakić bio prisutan na nekoliko mjesta na kojima su izvršeni pokolji, gdje je izvršio uviđaj kao dežurni sudija. Utvrdio je zločin, saznao ko su ubice, a nije učinio ništa da ih privede pravdi, o čemu postoje relevantni dokazi.
U selu Kamičak, opština Ključ, 1992. godine ubijeno je pet lica bošnjačke nacionalnosti, od čega jedna osmogodišnja djevojčica. Žrtve su brutalno izmasakrirane i teško mučene, prije nego što su ubijene. Dakić je utvrdio da su ubice Dragan Bajić i Marko Paunović, pripadnici Vojne policije iz sela Podovi. Umjesto da ih pohapsi Dakić je, prema riječima svjedoka, naredio da se žrtve zakopaju u jamu.
U mjestu Reizovići ubijene su Hata i Fata Risović i Ramiza Adžemović, a teško je ranjen Mehmed Ćenanović. Zločin se desio 1993., zločinci su poznati, Dakiću posebno, ali on ništa nije preduzeo da se ubice kazne. Rajko Dakić bio je i na uviđaju u selu Humići nakon što je ubijen Branko Samardžija. Zločin se desio 1993. godine, a Samardžija je ubijen zato što se njegov sin godinu dana ranije oženio sa muslimankom, odbio da nosi pušku i napustio zemlju, odlazeći u inostranstvo. Ubice su i u ovom slučaju poznate, ali Dakić nije učinio ništa da budu kažnjeni. SIPA po nalogu Tužilaštva BiH istrage o ovim slučajevima intenzivno privodi kraju i u najskorije vrijeme očekuje se hapšenje počinilaca ovih gnusnih zločina.
Nažalost, Dakić je još uvijek na slobodi i obavlja vrlo značajnu tužilačku funkciju, iako je, uz sve navedeno, poznato da je lično potpisao rješenja o protjerivanju sudija Džemala Botonjića, Enise Dučanović, te još pet lica bošnjačke nacionalnosti iz Suda u Ključu 1992. godine.
Njegovo ime pominje se u «predmetu Kondić», a mnogim svjedocima je potpuno nejasno kako je moguće da je Dakić na slobodi i još uz to tužilac banjalučkog tužilaštva. Kada se ovako sagledaju stvari, jasno je zbog čega još uvijek nisu otkriveni zločinci koji su pobili mještane Humića, a devet godina nakon toga likvidirali i Borku Ožegović u selu Bunarevi. Jasno je i da pomirenja, pravde i slobode u ovoj zemlji neće biti dok god u pravosudnim institucijama i policiji sjede raznorazni slodati i dakići, koji primarno štite zločince, kako bi sačuvali svoje pozicije u čijim temeljima je krv nevinih.
Masovna grobnica Bunarevi
"Prilikom antropološke obrade sastavljeno je 24 tijela i definitivno je ostalo viška kostiju očito od nekih drugih tijela koja su ostala na dnu jame. Jednostavno, ekshumacija je totalno nekvalitetno odrađena od strane dva ljekara međunarodne komisije", rekao je za medije prije dvije godine Jasmin Odobašić, bivši načelnik u tadašnjoj Federalnoj komisiji za traženje nestalih lica. On je tada istakao da je imao namjeru da se vrati i završi posao u Bunarevima, ali mu čelni ljudi Instituta za traženje nestalih, zbog kako kaže, interesa pojedinaca, to nisu dozvolili.
Optuženi Vinko Kondić
Pred Sudom BiH vodi se postupak protiv Vinka Kondić koji je optužen zbog organizovanja grupe ljudi i “podstrekavanje na učinjenje krivičnog djela genocida, te zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina” na području Ključa.
Prema navodima iz optužnice, Kondić se tereti i za protivpravno hapšenje 24 muslimana u selu Humići, čija su tijela posle rata pronađena i identifikovana u masovnoj grobnici “Bunarevi 1”. Prema navodima iz optužnice, oni su uhapšeni u Humićima, odakle su povedeni prema logoru na Manjači, ali su usput ubijeni, a njihova tijela kasnije su pronadjena u toj masovnoj grobnici.U optužnici, koja ima 22 tačke, Kondić se tereti da je imao jednu od “vodećih uloga u sprovođenju udruženog zločinačkog poduhvata” te da je “planirao, pripremio, pokrenuo, naredio i počinio ili propustio da poduzme nužne mjere da spriječi ili kazni činjenje krivičnih djela”.
Kondić je od jula 1991. do aprila 1994. godine bio načelnik Stanice javne bezbjednosti Ključ, posle čega postaje zamjenik načelnika Centra javne bezbjednosti Ključ. U decembru 1991. godine imenovan je za člana Kriznog štaba Skupštine opštine Ključ kao “najvišeg organa vlasti”, a od jula 1992. godine postaje član Ratnog predsjedništva opštine.
“Realizacija zajedničkog udruženog zločinačkog poduhvata započela je preuzimanjem vlasti od strane srpskih snaga u selima i naseljima na području opštine Ključ, a nastavljena protivpravnim hapšenjem, zatvaranjem civila, njihovim premlaćivanjem, mučenjem, zatvaranjem u nehumanim uslovima, prisilnim premještanjem i deportacijom iz njihovih domova”, navodi se u optužnici.
Kondić se tereti da je pod njegovom komandom policija učestvovala u hapšenju, ispitivanju, psihičkom i fizičkom zlostavljanju, te zatvaranju nesrba u logore na području Ključa.U optužnici se, izmedju ostalog, navodi da je od 27. maja do kraja avgusta 1992. godine bošnjačko stanovništvo sa područja Ključa, Sanice, Krasulja, Ramića, Prhova, Velagića i drugih sela i naselja odvođeno i zatvarano u prostorije osnovne škole u Sanici i Osnovne škole “Nikola Mačkić” u Ključu, u SJB Ključ, bivšu željezničku stanicu u Sanici, kao i fudbalski stadion u Ključu i tvornicu mašina u Halinovskom Vrelu, gdje su civili ispitivani i zlostavljani.
U optužnici se još navodi da je 10. jula 1992. godine vojska, potpomognuta policijom, uhapsila muškarace iz sela i zaselaka opštine Ključ i zatvorila ih u osnovnu školu u Donjim Biljanima. Posle ispitivanja zatočenici su izvođeni i ubijani. Tom prilikom ubijeno je “najmanje 219” osoba, stoji u optužnici.
Tijela ubijenih osoba sa područja Ključa pronađena su u masovnim grobnicama “Bunarevi 1”, “Zableće”, “Vučije poljane”, “Crvena zemlja” i “Lanište 1”.
Tužilaštvo bez ikakvog odgovora
Okružno tužilaštvo Banjaluka
Glavni okružni tužilac Vitomir Soldat
Poštovani,
molimo Vas da nam u skladu sa Zakonom o slobodi pristupa informacijama odgovorite na sledeća pitanja:
Prema našim informacijama, Borka Ožegović ubijena je 15. januara 2001. godine u svojoj kući, opština Ribnik. Da li su ubice otkrivene?
Da li je tačno da je u dvorištu Borke Ožegović otkrivena masovna grobnica u kojoj su pronađena tijela 26 lica bošnjačke nacionalnosti?
Da li su otkriveni počinioci ovog gnusnog ratnog zločina?
Ko je vodio istragu o ubistvu Borke Ožegović?
Molimo Vas da nam na ova pitanja u pismenoj formi odgovorite najaksnije do petka, 26. februara 2010. godine.
Slobodan Vasković
__________________
Broj:IT 17/10
Datum: 24.02.2010.
Banja Luka
Online magazin Žurnal
Ul.Nova 5
Sarajevo
Predmet: Odgovor na zahtjev za pristup informacijama
Povodom Vašeg zahtjeva za pristup informacijama, od dana 22.02.2010. godine, a u vezi sa Vašim pitanjima, obavještavamo Vas,
da je istraga o ubistvu Borke Ožegović u toku, odnosno preduzimaju se potrebne istražne mjere i radnje na otkrivanju počinioca ovog kirivičnog djela, a što se tiče pitanja o pronalasku masovne grobnice u dvorišto Borke Ožegović za ovo pitanje obratite se Komisiji za nestala lica Federacije BiH ili Institutu za nestala lica BiH.
S poštovanjem,
Za Službenik za informisanje
Mira Miletić
Povodom slučaja Ejupa Ganića, Daily Telegraph u srijedu piše da je Britanija "pijun u hapšenju" nekadašnjeg lidera bosankih muslimana i diplomatskom sukobu Srbije i Bosne i Hercegovine. List piše da je Ganić uhapšen na zahtjev Srbije na osnovu Evropske konvencije iz 1957. a koja predviđa proceduru u kojoj sudije ne razmatraju dokaze već samo relevantne informacije o identitetu i kredibilnosti optužbe o navodnom zločinu i u koju nadležni ministar može da se umiješa tek pri kraju i to na veoma ogranićeni način.
Daily Telegraph piše da je vlada prije samo nekoliko nedjelja bila umiješana u sličan spor kada nije mogla da garantuje bivšem ministrici vanjskih poslova Izraela, Tzipi Livni, da neće biti uhapšena ako dođe u London zbog palestinskih optužbi o ratnim zločinima.
Ganićev slučaj je, pak, piše list, obnovio zahtjeve za promjenu postojećeg zakona za koji je čak i bivša britanska premijerka Margaret Thatcher, inače blizak prijatelj Ejupa Ganića, u utorak rekla da postavlja opasan presedan za strane državnike koji dolaze u London.
Vanjskopolitički dopisnik Daily Telegraph, u zasebnom članku, piše da Ganić "nije ubica, več čovjek koji je zauzdavao ubice".
Po ocjeni većine stručnjaka za Balkan, počinje članak, "Ganić je posljednji čovjek koji treba da bude uhapšen za ubijanje Srba".
- Ironija njegovog hapšenja u Londonu je ta što se povukao iz političkog života zbog optužbi svojih bivših saveznika u Sarajevu da je suviše pro-srpski orijentisan" čemu Daily Telegraph dodaje da, ne samo da nikakvi dokazi protiv Ganića nisu pronađeni, već da je nasuprot tome, "on uvijek pokušavao da zauzda svoje sunarodonike u njihovim ubilačkim namjerama".
S druge strane, Ganić je smetao Srbima jer je kao "obrazovani i na engleskom jeziku veoma elokventan predstavnik svog naroda, rušio njihovu tezu da je rat u Bosni bio posljedica muslimanske zavjere protiv jedinstvene hrišćanske Evrope", piše u srijedu Daily Telegraph.
(Fena)
Većina britanskih listova u srijedu izvještava o drugom i posljednjem danu uvodnog izlaganja Radovana Karadžića pred Haškim sudom koji ga tereti za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid. Guardian tako piše da je nekadašnji lider bosanskih Srba pokušao da revidira istoriju opsade Sarajeva koju je opisao kao "mit" sa ciljem da uvuče NATO u rat na strani muslimana koje je takođe optužio da su, s istim ciljem, odgovorni za masakr na pijaci Markale gdje je u eksploziji granate 1994. ubijeno i ranjeno više od 250 civila.
Guardian objavljuje i komentar svog nekadašnjeg dopisnika iz rata u Bosni, Marcusa Tannera pod naslovom "Karadžićev sveti rat".
- Slušajući Karadžića kako govori o svom „svetom“ ratu protiv bosanskih muslimana čovjek bi pomislio da je prosto riječ o lošem vicu", kaže on.
- To bi, međutim, bila greška jer su i Karadžić i njegovi borci 90-ih koristili isti jezik, miješavinu etničkih, ekonomskih i vjerskih žalopojki protiv muslimana tvrdeći da se samo svete za otomansko osvajanje Bosne u 15. i 16. stoljeću veku, dodaje Tanner.
On dalje kaže da su tokom turske vladavine begovi i poturice uglavnom preuzeli gradove što je ratu u Bosni dalo pečat ne samo sukoba između sela i grada već i između hrišćana i muslimana.
- Karadžićeve pristalice su htjele da promijene takvu strukturu gradova zauvijek i u tome su naišle na zdušnu podršku pravoslavne crkve. Popovi su, nastavlja Taner u Guardianu "blagosiljali gotovo svaku njihovu ofanzivu a Karadžićeva državica, Republika Srpska, je od samog početka imala blagoslov crkve".
- Crkva u Srbiji, baš kao što je činio njen pandan u Hrvatskoj sa svojim svetim borcima, ostala je vjerna Karadžiću i poslije rata. Ništa manje neumjerene, piše Tanner, "nisu bile ni ruska i grčka crkva koja je 1993. godine u Atini proglasila Karadžića za hrišćanskog heroja". Zato, kada Karadžić govori o svom svetom ratu, on zaista vjeruje u to, baš kao i pravoslavne crkve na Balkanu i šire, završava svoj komentar u Guardianu Marcus Tanner.
(Fena)
Inicijativa predsjednika Kluba srpskih delegata u Vijeću naroda RS-a Staše Košarca da se na narednoj sjednici Vijeća naroda razmatra i “osudi” uređivačka politika Federalne televizije, odnosno emitiranje priloga “Vidimo se u Bileći” u emisiji “60 minuta”, danas nije prihvaćena od Kolegija Vijeća naroda RS-a.Košarac je u izjavi novinarima u Banjoj Luci rekao da „iako ne želi da se miješa u uređivačku politiku” Klub Srba je ipak predložio Vijeću naroda zaključak kojim bi se „osudila” uređivačka politika Federalne televizije manifestirana u emisiji “60 minuta” koja “sistematski omalovažava legalne institucije RS-a i legalno izabrane predstavnike RS-a, koji se u spornom prilogu poistovjećuju s ‘Trećim Rajhom’”.
To, smatra on, ne doprinosi izgradnji povjerenja u BiH.
Na pitanje zašto bi se o tome izjašnjavalo Vijeće naroda RS-a, Košarac navodi činjenicu da su u tom tijelu zastupljeni predstavnici sva tri konstitutivna naroda i iz reda ostalih.
Iako njegova inicijativa u vezi s ovim nije dobila podršku za razmatranje na narednoj sjednici Vijeća naroda, on je najavio i da će „biti iskorištene i druge poslaničke mogućnosti da se o tome raspravlja, jer se u emisiji ’60 minuta' na veoma brutalan način napadaju institucije RS-a i srpski narod”.
(Fena)
Za Simfonijski orkestar koji nikada ne svira Mostarci će izdvojiti više od 100 hiljada maraka, a istovremeno će ukinuti Gorsku službu spasavanja
Mostar odnedavno ima novog-starog gradonačelnika. A ima i potpuno dezorjentiranu gradsku skupštinu. Još jedan slučaj koji toj tvrdnji ide u prilog, nakon jednogodišnjeg biranja gradonačelnika, jeste i najnoviji prijedlog nacrta gradskog proračuna koji u ovu godinu ulazi, a kako drugačije nego s deficitom. Srećom ovaj nacrt nije usvojen na prošlotjednom zasjedanju mostarskih mudrih glava. Ipak, ne treba sumnjati da će već ovaj tjedan glupost, bahatost i nedostatak ikakve vizije razvoja, izražena kroz nacrt proračuna, dobiti odobrenje gradske skupštine i potpis gradonačelnika na još jednu u nizu bruku i sramotu Mostara.
Babo i stričevi
Kako se, naime, u Mostaru vrši rebalans proračuna? Narodski rečeno, i u kratkim crtama opisano, to ide otprilike ovako: da bi pokrio minus, onima kojima si davao malo uzmeš sve i ne daš im ništa. To je prvi genijalni korak. Oni koji su dobijali najviše sad će dobiti još više i to tako što ćeš im dati ono što si uzeo od onih koji su dobijali najmanje. Istovremeno, da bi dao više ovima kojima daješ puno, a smanjio deficit, skinut ćeš i određeni dio onima koji spadaju u sredinu ljestvice gradskih davanja. A kriteriji za dodjelu gradskog novca ne da nisu potpuno jasni, nego ih vjerovatno i nema, odnosno, ako ih i ima, nitko nikad za njih nije čuo niti ih je vidio. To, naravno, ne važi za kriterij koji je jedini standard BH politike, a to je onaj po babi i po stričevima.
Naknada za troškove prijevoza. Naknada za topli obrok. Regres za godišnji odmor. Otpremnine. To su sve stavke na koje uposlenici Grada Mostara i Gradskog vijeća mogu računati. To bi bilo u redu da, istovremeno, Gorska služba spašavanja nije u potpunosti skinuta sa proračuna. O gadljivom financiranju političkih partija novcem građana, koje već godinama sustavno šikaniraju, ne treba trošiti riječi.
I onda dolazimo do briljantnih primjera kako se u Mostaru troši novac građana namijenjen za kulturu. Primjera je nekoliko, ali izdvojit ćemo samo par. Naime, ustanova za koju su čuli jedino oni koji detaljno pročitaju prijedlog gradskog proračuna, a radi se o Kulturnom centru Potoci, od Grada će ove godine dobiti 39.810, 00 KM. Budimo pošteni to nije mnogo. Ali zanimljivo je kako će taj novac biti raspodijeljen. Naime, na plaće dva uposlenika ove institucije otpada 35.810, 00 KM godišnje, ili 1.492, 00 KM per capita mjesečno. Onih 4.000, 00 KM viška u mojoj računici predviđeno je za programske aktivnosti.
Nema Nove godine
MC Pavarotti je još radikalniji primjer. Od ukupnih 168.000, 00 KM samo 5.000, 00 KM otpada na programske aktivnosti. Ako ne proizvode program, pitanje je što onda rade svi ti ljudi na čije urede i plaće Grad Mostar godišnje potroši 163.000, 00 KM. Ili što reći za Mostarski Teatar Mladih sa 69.784, 00 KM godišnje, od kojih na program otpada 5.000, 00 KM?
A tko je zadnji put čuo za mostarski Simfonijski orkestar? Niste čuli da takvo što postoji? E pa nisam ni ja, a ako se ne varam živim Mostaru, osim ako me netko žestoko ne zajebava. No, na stranu moji psihički problemi. Taj isti Simfonijski orkestar od Grada Mostara u ovoj će godini dobiti 107.994, 00 KM. A planiranih prihoda nemaju, što i ne čudi obzirom da ljudi naprosto ne nastupaju.
A dočeka Nove godine na otvorenom za Mostarce neće biti ni ovaj put. Mostarski ljetni festival također nije predviđen u proračunu. OKC Abrašević, koji godišnje producira minimum 100-injak raznih kulturnih programa, koje teškom mukom i vlastitim ugledom samostalno plaća, od Grada Mostara će ove godine dobiti proračunski šipak, duplo golo, čistu ništicu.
Opet ću, na ovom mjestu, ponoviti stvar koju neprestano ponavljam. Mostar je samo ogledalo cijele države, a, ponekad bih se usudio reći, i cijele regije. Nemojte se tješiti kako vam je bolje nego Mostarcima i Mostarkama.
Kad bi se od svake mostarske političke muke dopisala po jedna strofa za pjesmu "Čudna jada od Mostara grada" već danas bi to bila najduža pjesma na svijetu i jedan od Guinessovih fenomena. Svakako, Guinessova ekipa bi se zainteresirala i za količinu političke gluposti i bezobrazluka o kojima bi pjesma svjedočila. I to sasvim opravdano, jer da se glupost i bezobrazluk mjere u litrama Mostar bi odavno bio pod morem. Mostarcima i Mostarkama to ne bi ni smetalo. Svejedno i ovako dišu na škrge i žive od planktona, a velike ribe jedu male. Čisti kanibalizam, takva je politika i u vašem balkanskom dvorištu, nije li?
(zurnal.info)
Ejup Ganić, bivši član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, ponovo je zadržan na aerodromu i oduzet mu je pasoš kada se danas iz Velike Britanije pokušao vratiti u BiH, potvrđeno je danas iz Ministarstva sigurnosti BiH. Ganić je i u petak zadržan na aerodromu ali je pušten da obavi svoju posjetu univerzitetu u Buckhingamu. Ganić se, navodno, trenutno nalazi na saslušanju u sudu u Londonu gdje će mu biti iznijete optužbe koje je Srbija tokom njegove posjete dostavila Velikoj Britaniji u vezi sa slučajem “Dobrovoljačka” iz 1992. godine.
"Ganić je privremeno zaržan na aerodromu u Londonu, prilikom namere da napusti Veliku Britaniju, na osnovu srpske poternice i biće predat sudu koji će doneti prvostepenu odluku o daljem postupanju", rekao je zamenik premijera i ministar unutrašnjih poslova, Ivica Dačić na osnovu saznanja kojima raspolaže srpski Biro interpola, prenosi B92.
Njemu će, navodno, biti ponuđeno da se izjasni o optužnici nakon čega će sud odlučiti da li Ganić uz kauciju može napustiti Veliku Britaniju.
"Ganić nije uhapšen na osnovu Intrepolove potjernice, dakle ni crvene niti difuzne, nego se vjerovatno radi o zahtjevu Tužilaštva za ratne zločine Srbije", izjavio je danas novinarima Sadik Ahmetović, ministar sigurnosti BiH.
Srbija je u decembru 2008. godine raspisala potjernice za 19 osoba, među kojima je i Ganić, zbog navodnog ratnog zločina 3. maja 1992. godine u sarajevskoj ulici Dobrovoljačka. Tada su, navodno, ubijena 42 a ranjena 73 pripadnika JNA dok je njih 215 zarobljeno.
Iako je Ganić u petak kategorično tvrdio da je na aerodromu čekao prtljagu i da nije bilo nikakvog ispitivanja niti zadržavanja tu vijest potvrdio je Ahmetović kao i Ministarstvo vanjskih poslova BiH ali i većina srbijanskih medija i nadležnih institucija.
"Ovo je predmet koji dugo radimo, vezan je događaje iz 1992. godine. Tu je počeo rat... Ejup Ganić i još nekoliko lica su pod istragom. Iz ovoga se vidi ozbiljnost našeg pristupa i nijedna žrtva neće ostati bez zadovoljene pravde", rekao je srpski tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević u petak gostujući na B92.
(zurnal.info)
Nakon sedam dana, u subotu je svečano zatvoren Kamp animacije Neum 2010. Polaznici Kampa, 40 srednjoškolaca iz više gradova Federacije BIH, imali su priliku pohađati predavanja i radionice iz kreiranja animiranih filmova kako u 2D tako i u 3D tehnici animacije.Na ceremoniji, polaznicima se obratila načelnica Centra za mlade Federalnog ministarstva kulture i sporta Azra Lojo Hajro koja je skrenula pažnju na veliku količinu kreativne energije i predanost koju su polaznici, animirajući svakog dana do kasnih noćnih sati, uložili u ovaj kamp animacije.
Prisutnima se obratio i Stiv Cinik, predavač na kampu a ceremoniji je prisustvovao i načelnik Općine Neum dr. Živko Matuško.
Tokom ceremonije zatvaranja, polaznicima, njihovim nastavnicima te školama iz kojih dolaze su dodijeljene zahvalnice a upriličena je i projekcija radova nastalih na radionicama kampa. Takođe, predstavljena je i izložba Likovne kolonije Neum 2010, na kojoj su predstavljeni radovi profesora škola iz kojih dolaze polaznici kampa.
Na kraju ceremonije, prikazano je nekoliko radova nastalih tokom održavanja kampa, a jedan od njih, kratki animirani film „Muha“ je izazvao ovacije prisutnih.
Kamp animacije Neum 2010 je u sedam dana održavanja okupio 40 učenika srednjih škola iz Sarajeva, Mostara, Tuzle, Fojnice, Olova, Hrasnice-Ilidže, Širokog Brijega, Travnika, Teočaka, Bosanske Krupe, Bihaća i Zenice koji su osnove animacije učili od predavača - autora animiranog filma.
Kako i prethodnih godina, kamp je organiziran u formi kombinacije predavanja i radionica 2D i 3D tehnike tokom kojih su polaznici savladali sve aspekte procesa izrade animiranog filma: kreiranje lika, storyboard, scenografije, kompjuterska grafika, modeling te samu animaciju.
Kao novost ove godine, Kamp animacije je uveo intenzivnu radionicu stop animacije koju je vodio Stiv Cinik, priznati autor animiranih filmova iz Zagreba te dugogodišnji predavač i prijatelj kampa. Cinik je takođe autor i izložbe karikatura učesnika koja je bila postavljena u hotelu Zenit u vrijeme održavanja Kampa animacije.
Federalno ministarstvo kulture i sporta od 2004. godine organizuje kampove animiranog filma u cilju pružanja mogućnosti mladima da se educiraju kroz praktičan rad, te daljeg razvoja ovog vida umjetnosti u Bosni i Hercegovini.
Nekoliko zimskih kampova je održano u Neumu, jedan ljetni kamp u Mostaru i nekoliko radnih kampova u sklopu Neum Animated Film Festivala (NAFF). Od 2009. godine održava se i ljetni Kamp animacije na Igmanu, u prostorijama omladinskog hostela Feri.
Podršku Kampu animacije i ovoga puta pružila je Prime Time Produkcija iz Sarajeva.
(Fena)
Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić uputio je bh. građanima čestitku u povodu 1. marta, Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine.
"To je dan kada je većina građana BiH izašla na referendum i izjasnila se za samostalnu i suverenu BiH. Samo jaka i pravedna država je u stanju pomoći svojim građanima i zaštititi ih. Siguran sam da većina upravo takvu državu želi, a želim vjerovati da ćemo je jednoga dana i imati. Kao suverena i demokratska zemlja imamo pravo da sami odlučujemo o svojoj sudbini, kao što smo to i do sada činili. Vrijeme je da svaki pojedinac, dakle, svaki građanin ove zemlje, mudro iskoristi to pravo i dobije upravo ono što želi.
Pokušajmo vratiti povjerenje među ljudima, budimo ustrajni i prepoznajmo ono što nam je zajedničko, ono što je vrijedno i ljudsko. Jedino tako ćemo svakom ponaosob uspjeti vratiti dostojanstvo i ponos, ono što nas čini dobrim ljudima.
Svim građanima Bosne i Hercegovine od srca čestitam Dan nezavisnosti, sa željom da svaka slijedeća godina bude bolja i da je svi koji žive na njenoj teritoriji osjećaju svojom domovinom", kaže se u čestitki predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, Željka Komšića.
Planirani izlazak na ulicu i blokadu saobraćajnica u poslijepodnevnim satima odgodili su nakon što je zakazan razgovor njihovih predstavnika s potpredsjednikom Vlade RS-a Antonom Kasipovićem.
Premijer RS-a Milorad Dodik rekao je danas da će pokušati da se iznađe najbolje rješenje za radnike Zavoda, ali da Vlada RS-a ne može utjecati na sudske odluke koje se donose u stečajnom postupku za to preduzeće koje zapošljava invalide.
Štrajk će trajati do ostavrenja zahtjeva da se svi radnici invalidi vrate na posao, kao i da se nakon toga dva njihova predstavnika uključe u stečajnu grupu koja radi na izradi organizovanja daljeg rada Zavoda distrofičara.
(FENA)
Ejup Ganić, bivši član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, napustio je londonski aerodrom i na putu je za univerzitet Buckingham , kaže za Žurnal njegova kčerka Emira Ganić. Nezvanična vijest da je Ganić uhapšen odnosno zadržan na londonskom aerodromu stvar je nesporazuma, kaže Emina Ganić, i dodaje da se on zadžrao na aerodromu ali da se nije radilo o hapšenju, što je kasno večeras putem medija potvrdio i sam Ejup Ganić.
- Ni ja još uvijek ne znam o čemu se radi. Mislim da je bila neka banalnost sa izgubljenim prtljagom ili nešto slično. Čula sam se sa bratom Emirom koji je sa njim i oni su već na putu za Buckingham gdje je večeras ceremonija dodjele diploma njegovim studentima - kaže Emina Ganić i dodaje da je sve apsolutno u redu.
B92, međutim, tvrdi da je "Ganić pušten sa aerodroma uz objašnjenje da je to urađeno iz logističkih razloga", prenoseći izjavu Ivice Dačića, ministra unutrašnjih poslova Srbije.
"Srpski Biro interpola je zbog toga zatražio zvanično objašnjenje", rekao je Dačić, prenosi B92.
"Ejup Ganić, bivši član Predsjedništva BiH, danas je bio nakratko zadržan na aerodromu u Londonu, ali će, zahvaljujući brzoj intervenciji i diplomatskim kontaktima, nesmetano obaviti aktivnosti zbog kojih je otišao u Veliku Britaniju. Tamo će noćiti i nesmetano se vratiti u Bosnu i Hercegovinu", izjavio je večeras za Agenciju Fena u Sarajevu izjavio portparol Ministarstva vanjskih poslova BiH Zlatan Burzić.
Uz napomenu da u vezi sa slučajem "Dobrovoljačka" za Ganićem nije na snazi međunarodna Interpolova potjernica, niti za bilo kojim bosanskohercegovačkim građaninom, portparol je kazao da je bh. ministar vanjskih poslova Sven Alkalaj odmah po saznanju za Ganićev slučaj kontaktirao njega lično te Ambasadu BiH u Velikoj Britaniji kao i britansku ambasadu u Sarajevu. Kontaktiran je Foreign Office, kazao je Burzić.
On se nada da će preduzete aktivnosti lišiti sve bosanskohercegovačke građane potencijalnih sličnih neugodnosti.
Njegov daljnji komentar je da Velika Britanija i Srbija vjerovatno imaju neki bilateralni sporazum kao pravno uporište na osnovu kojeg se desio ovaj slučaj.
I ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Sadik Ahmetović večeras je Feni prokomentirao da je Ganić bio na jedan sat u aerodromskom odjeljenju za dodatne provjere, ali i da se nije desilo ništa ozbiljno.
"Ništa neobično za aerodrome. Sve je uredu i on će se vratiti nesmetano", dodao je ministar.
Nezvanična informacija koja se pojavila oko 19 sati glasila je da je Ejup Ganić, bivši član Predsjedništva Bosne i Hercegovine uhapšen u Londonu po potjernici Tužilaštva Srbije zbog slučaja “Dobrovoljačka”.
Srbija je u decembru 2008. godine raspisala potjernice za 19 osoba, među kojima je i Ganić, zbog navodnog ratnog zločina 3. maja 1992. godine u sarajevskoj ulici Dobrovoljačka. Tada su, navodno, ubijena 42 a ranjena 73 pripadnika JNA dok je njih 215 zarobljeno.
Srbijanski B92 prenio je da se Ganić trenutno nalazi na aerodromu i da je tu zadržan zbog provjere potjernice MUP-a Srbije, potvrdio je za B92 Vladimir Vukčević, srpski tužilac za ratne zločine.
"Ovo je predmet koji dugo radimo, vezan je događaje iz 1992. godine. Tu je počeo rat... Ejup Ganić i još nekoliko lica su pod istragom. Iz ovoga se vidi ozbiljnost našeg pristupa i nijedna žrtva neće ostati bez zadovoljene pravde", rekao je srpski tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević, gostujući u Vestima TV B92.
Prema riječima Borisa Grubešića, portparola Tužilaštva BiH, on još uvijek nema nikakvih informacija o tome.
(zurnal.info/FENA)
Ministar zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske Ranko Škrbić potvrdio je danas da je banjalučki Klinički centar iz predostrožnosti zaustavio operativne zahvate koji mogu da čekaju više od pet dana te da su ostavljene dovoljne količine anestetika za hitne intervencije.Iz te zdravstvene ustanove saopćeno je ranije da obustavljaju operacije u općoj anesteziji, a kao razlog naveden je nedostatak anestetika "fentanila“, koji je nastao zbog administrativnih problema i međunarodnih dozvola za uvoz na nivou BiH.
Hitni operativni zahvati, dodali su, radit će se po prioritetu.
Resorni ministar navodi u izjavi novinarima da su veliki klinički centri i bolnice u BiH suočene s problemom nedostatka lijeka „fentanila“, a da je banjalučki Klinički centar „posljednji uveo restrikcije operativnih zahvata“.
Navodi da je u toku nabavka „fentanila“, ali i da je moguće da je zbog komplikovane procedure došlo i do problema u administrativnom dijelu posla, jer se sve potrebne količine lijeka za BiH evidentiraju u Ministarstvu civilnih poslova BiH te zajednički naručuju od proizvođača.
“Činimo dodatne napore da vidimo da li je nešto i u administrativnom dijelu bilo zakočeno, a kako stvari stoje proizvođač je smanjio isporuke i mi sada tražimo i od drugih proizvođača da nam pomognu da krenemo s isporukama“, kaže Škrbić.
Do sada, tvrdi, nije bilo sličnih problema s nedostatkom tog anestetika i da je isporuka bila redovna.
Prethodno je i iz Fonda zdravstvenog osiguranja RS-a saopćeno da bi Kliničkom centru Banja Luka sutra trebalo da bude isporučen „fentanil“ te da, prema njihovim informacijama, bolnička apoteka te zdravstvene ustanove na zalihama ima ovog lijeka u količini koja omogućava zbrinjavanje svih urgentnih slučajeva.
(Fena)
Nakon svjetske projekcije drugog filma Jasmile Žbanić, koja je održana na ovogodišnjem Berlinaleu, u četvrtak je pod pokoviteljstvom gradonačelnika Sarajeva Alije Behmena u Zetri upriličena i bh. projekcija njenog filma "Na putu".
U filmu, koji je priča o ljubavi i preprekama koje ljubav teži savladati, glavne uluge tumače Zrinka Cvitešić, Leon Lučev, Ermin Bravo, Mirjana Karanović, Izudin Bajrović, Nina Violić, Sebastian Cavazza, Jasna Ornela Bery, Marija Kohn i Jasna Žalica.
Nakon prikazivanja filma glumci su dali svoje viđenje sarajevske projekcije.
Zrnka Cvitešić, koja je sjajno odigrala ulogu Lune, mlade žene koja se svim svojim snagama bori da ljubav pobjedi sve prepreke, rekla je da joj je srajevska premijera najvažnija jer ipak igra nekoga odavde. Kazala je da nikad do sada nije prisustvovala projekciji na kojoj je 6.000 ljudi i da ju je to oduševilo. Mlada glumica je istakla da je ponosna što je uspješno savladala akcenat.
Ermin Bravo koji tumači lik vehabije rekao je da je film sa svojim tipičnim humorom i karakteristikama prepoznat od sarajevske publike.
Sebastijan Cavazza rekao je da je ovim filmom Jasmila Žbanić pokazala da nije autor jednog filma već za sad dva, istakavši da se nada da će biti još puno filmova koje će ova autorica napraviti. On je kazao da je ponosan na ovaj film jer je svjestan da su napravili dobar film, bez obzira što nije dobio nagradu na Berlinaleu.
I ostali akteri filma bili su puni riječi hvale i ponosa za film, koji očitio njegovi glumci s pravom vole.
(Fena)
{slimbox images/naputu/1.jpg,images/naputu/1.jpg;images/naputu/2.jpg,images/naputu/2.jpg;images/naputu/3.jpg,images/naputu/3.jpg;images/naputu/4.jpg,images/naputu/4.jpg;images/naputu/5.jpg,images/naputu/5.jpg;images/naputu/6.jpg,images/naputu/6.jpg;images/naputu/7.jpg,images/naputu/7.jpg;images/naputu/8.jpg,images/naputu/8.jpg;images/naputu/9.jpg,images/naputu/9.jpg;images/naputu/10.jpg,images/naputu/10.jpg;images/naputu/11.jpg,images/naputu/11.jpg;images/naputu/12.jpg,images/naputu/12.jpg;images/naputu/13.jpg,images/naputu/13.jpg;images/naputu/14.jpg,images/naputu/14.jpg}
Štrajkovi trenutno potresaju Grčku, ali i vlade ostalih mediteranskih članica eurozone strepe u očekivanju leta radničkog nezadovoljstva, piše danas londonski Times.Kada stvarne posljedice ekonomske krize počnu da se osjećaju i kada oštre reforme postanu neizbježne, temperatura će porasti u svim društvenim kategorijama - među mladima koji ne mogu da nađu posao, među ljudima srednjih godina čija su primanja sve manja, među starijima koji dobijaju sve manje penzije.
Times ocjenjuje da je pravi razlog za dolazeće društvene nemire nereformisani javni sektor u mediteranskim zemljama i izbjegavanje političara da jasno kažu koliko će pilula biti gorka.
I Brisel je djelimično odgovoran za krizu, jer nije pronašao način da zemljama eurozone nametne poštovanje nekih osnovnih pravila vezanih za javni dug i budžetski deficit. Umjesto da bude strog, Brisel je bio previše fleksibilan.
Njemačka i Francuska neće dozvoliti raspad eurozone, ali istovremeno nisu voljne da dijele novac šakom i kapom. To može da znači samo jedno - još jače stezanje kaiša u mediteranskim zemljama, koje bi moglo da stavi na probu njihove relativno mlade demokratske institucije.
Grčka je danas u vijestima, ali bi radnicima u Italiji, Španiji i Portugalu moglo da bude još teže, konstatuje Times.
Guardian danas upozorava da je trenutna kriza prvi pravi test za eurozonu i ključni momenat za cijeli projekat Evropske unije.
Da bi se kriza predvidjela, nije bilo potrebno raspolagati proročanskim darom - postojeće dileme su ekstenzivno razmatrane i prije uvođenja eura, prenosi BBC i pisanje Guardiana.
List konstatuje da je jednoj valuti potrebna ne samo centralna banka, već i ministarstvo finansija. Stabilnost valute zahtijeva fiskalnu i monetarnu displinu.
Iza monetarne unije stoji dakle fiskalna, iza fiskalne ekonomska, iza ekonomske politička, a iza političke - u evropskom slučaju - i istorijska unija.
(Fena)
Povodom današnje inauguracije ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča, Financial Times poručuje Evropskoj uniji da mu mora pružiti ruku.Janukovič je pokazao da je dobro zna što su mu prioriteti, tako što je za destinaciju svoga prvog putovanja u inozemstvo nakon ustoličenja izabrao Bruxelles, ali nema sumnje da će se Ukrajina, nakon otvorenoga proevropskog kursa Viktora Juščenka, pod Janukovičem vratiti tradicionalnom balansiranju između Unije i Rusije.
Ukrajina je propustila priliku da nakon narančaste revolucije ubrza integraciju u EU. Kako je Unija sada preokupirana drugim problemima, novi zamah na tome planu nije moguć.
Balansiranje između Rusije i Zapada za Ukrajinu je razumna opcija. Pritom Viktor Janukovič ne smije zaboraviti da većina Ukrajinaca budućnost zemlje vidi u Uniji.
Nikakav kratkoročni sporazum s Moskvom ne smije narušiti dugoročne izglede za učlanjenje u Uniju, zaključuje Financial Times.
(Fena)
Rusko ministarstvo unutarnjih poslova optužilo je u srijedu jedan časopis za "laži" i "senzacionalizam" nakon što je on u ponedjeljak optužio pripadnike elitnih policijskih trupa OMON da otimaju imigrantske radnike kako bi od njih napravili robove na gradilištima.Mediji vode "veliku informativnu kampanju s ciljem diskreditacije" policijskih snaga za borbu protiv nereda OMON, saopćilo je ministarstvo, a prenijela ruska agencija Interfax.
Glasnogovornik ministarstva Oleg Elnikov je naveo u tom saopćenju da se optužba odnosi na The New Times, nezavisni sedmičnik koji je već početkom februara objavio svjedočenja pripadnika OMON-a o korupciji i zloupotrebi vlasti u njihovim redovima.
U članku objavljenom u ponedjeljak časopis se poziva na bivšu pripadnicu policije Larissu Krepkovu koja je u penziji od 2008. godine i koja optužuje OMON iz moskovske regije da hapsi imigrante i primorava ih da rade na gradilištima bez naknade.
Rusko ministarstvo unutarnjih poslova se našlo posljednjih mjeseci u središtu nekoliko skandala zbog korupcije ubistava, silovanja i krivotvorenja dokaza.
Prošle sedmice ruski predsjednik Dmitrij Medvedev je najavio veliku reformu ministarstva unutarnjih poslova, kako bi oštrije kaznio policajce koji su počinili kriminalne delikte.
(Fena)
Radnici Urbanističkog zavoda RS-a danas su mirnom šetnjom do zgrade Vlade RS-a u Banjoj Luci iskazali nezadovoljstvo zato što je 21 radnik tog preduzeća dobio rješenje o otkazu.Otkazi su im uručeni jučer, a osim tog problema, ukazuju i da nisu zadovoljni procesom privatizacije u Urbanističkom zavodu RS-a.
Predsjednik Sindikalne organizacije tog preduzeća Slaviša Lukić ističe da radnici današnjim mirnom protestnom šetnjom žele da skrenu pažnju Vladi RS-a da realizuje svoje odluke u vezi s kupovinom Urbanističkog zavoda i na taj način spriječi otpuštanje radnika i prodaju zgrade Zavoda.
“Ukoliko Vlada RS-a realizuje tu odluku, imamo obećanje uprave da će sve odluke vezane za prodaju Urbanističkog zavoda biti povučene, kao svi otkazi”, rekao je Lukić i pozvao Vladu RS-a da reagira u ovom otkaznom roku koji su dobili radnici Zavoda.
Ako to preduzeće ostane u privatnom vlasništvu došlo bi do novih otpuštanja radnika, a to bi izazvalo još veće nezadovoljstvo.
“Mi ćemo u roku od nekoliko dana zvanično uputiti pismo Vladi RS-a i tražit ćemo od poslodavca da ispuni neke naše zahtjeve, isplatu neizmirenih plaća i doprinosa i da nam detaljnije obrazloži razloge otpuštanja radnika”, naglasio je Lukić.
Nakon protestne šetnje koja je počela oko 11 sati do zgrade Vlade RS-a, radnici Zavoda su se razišli.
Podsjećamo, uprava Urbanističkog zavoda RS-a pokrenula je prije dva dana proceduru za prodaju ili zamjenu svog objekta u Banjoj Luci, dok u isto vrijeme Vlada RS-a razmatra ponudu za otkup akcija tog preduzeća da bi ga vratila u državno vlasništvo.
Entitetska vlada ranije je zatražila dopunski izvještaj o procjeni vrijednosti kapitala preduzeća, koje je ranije privatizirano, iako je bio institucija od entitetskog značaja.
Najveći akcionar, sa 48,8 posto, postao je Jovo Vidović, banjalučki biznismen.
Direktor „Urbanističkog zavoda RS-a“ je Borislav Bijelić, koji je ranije odlučio da otpusti 44 radnika od 108 zaposlenih u Zavodu.
Za sada su rješenja uručena za 21-og radnika.
Bijelić je nedavno smijenjen s mjesta predsjednika Komisije za reviziju privatizacije RS-a, koja je ranije tvrdila da je bilo neregularnosti u samom procesu privatizacije „Urbinističkog zavoda“.
Međutim, to nije bilo smetnja da postane direktor tog preduzeća i dobio je i stan vrijedan 157 hiljada KM.
(Fena)
Savez samostalnih sindikata BiH i radnička klasa ostvarila je danas veliku pobjedu, rekao je okupljenim demonstrantima ispred zgrade Parlamenta Federacije BiH predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH Ismet Bajramović, nakon što je Kolegij Predstavničkog doma Federalnog parlamenta jednoglasno usvojio ključni zahtjev Sindikata - skidanje s dnevnog reda današnje sjednice prijedloga zakona o uštedama.U skladu sa zahtjevom Sindikata, ovaj zakonski prijedlog morat će sada prvo ići na raspravu na Ekonomsko-socijalno vijeće, a Bajramović je okupljenim demonstrantima, njih oko 2.000, najavio da će Sindikat prije toga otvoriti i direktan dijalog s Vladom Federacije.
Povod za današnje demonstracije bilo je upućivanje ovog zakonskog prijedloga u parlamentarnu proceduru od Vlade Federacije bez prethodnih konsultacija sa socijalnim partnerima u okviru Ekonomsko-socijalnog vijeća.
Demonstracije su nakon objavljivanja zaključka Kolegija Predstavničkog doma završene. Nikakvi incidenti nisu zabilježeni.
Bajramović je kazao i da su današnje demonstracije pokazale jedinstvo sindikata te da radnici nisu nasjeli na poruke vlasti putem nekih medija o njihovom nejedinstvu.
- Pokazali smo jedinstvo i snagu i samo tako se može doći do radničkih pobjeda, poručio je on.
Međutim, iz izjava niza govornika s današnjih demonstracija te poruka koje su uzvikivali demonstranti ili koje su nosili na transparentima vidjelo se da su razlozi za radničko nezadovoljstvo mnogo dublji.
Demonstranti su imali zviždaljke i udaraljke, a posebno su bili glasni kada je u zgradu Parlamenta ulazio neko od federalnih poslanika ili ministara.
Čuli su se pozivi na "obračun s nesposobnim i nemoralnim ljudima", "Lopovi, napolje!", "Idu vam izbori!", "Pred skupštinu kao pred tenkove", pokazivani su crveni kartoni i drugo. Veliko oduševljenje okupljenih izazvao je govor predstavnika sindikata policije.
Predsjednik Suda časti Saveza samostalnih sindikata Aid Arnautović je novinarima izjavio da vlast svoju nesposobnost krije iza ekonomske krize, koja jenjava u svijetu, "a ovdje zbog nesposobnosti vlasti tek dolazi do izražaja".
- Svjedoci smo da se u zemljama okruženja ulažu velika sredstva u očuvanje radnih mjesta, a samo u Federaciji prošle godine je bez posla ostalo 100.00 radnika, pri čemu vlast sebi ne uskraćuje nikakve privilegije", rekao je Arnautović.
(Fena)
Grčka financijska kriza prijeti ne samo euru već i cijeloj Evropskoj uniji; to što se događa u Grčkoj moglo bi ugroziti jedinstvo evropske obitelji građeno tokom proteklih šezdeset godina, piše u utorak Financial Times.Ako Evropa na političkom planu ne napravi korak naprijed u odgovoru na grčku krizu, krenut će unatrag i dugi proces evropske integracije počet će da se raspliće.
Formiranje jedinstvenog tržišta i usvajanje zajedničke valute bili su samo početni element u stvaranju političke unije koja je dovela do širenja evropskih zakona i smanjenja nacionalnog suvereniteta.
Aktualna financijska kriza koja je pogodila Grčku, ali već prijeti Španjolskoj, Portugalu, pa čak i Italiji, zahtijeva snažan politički odgovor, koji je, međutim, do sada izostao.
Na vidjelo izbija istina koju zakleti proevropljani vrlo nevoljko priznaju, a to je da je većina građana Evropske unije i dalje daleko privrženija svojoj zemlji nego Uniji i zato ne želi iz svog džepa plaćati za tuđe probleme.
Pored nove krize eura, koja bi mogla nastupiti već za nekoliko mjeseci, prijeti opasnost da Evropska unija bude suočena i s krizom povjerenja koja bi vjerojatno dovela u pitanje i brojne druge ovlasti Bruxellesa, od useljavanja do socijalne politike.
Zato grčka kriza, zaključuje autor komentara u Financial Timesu, dovodi u pitanje mnogo više toga od novca.
(Fena)
Prema riječima predsjednika Saveza samostalnih sindikata Ismeta Bajramovića demonstranti još pristižu iz unutrašnjosti, a planirano je da demonstracije traju do 14.00 sati.
On je naglasio da Sindikat želi civiliziran dijalog sa Vladom ukazavši posebno na odluku Vlade da bez konsultiranja sa predstavnicima sindikata i bez upoznavanja Ekonomsko-socijalnog vijeća pokrene proceduru za izmjene Zakona o uštedama.
Sindikat očekuje podršku i drugih organizacija, a Bajramović je naveo da će se protestima danas pridružiti i taksisti Sarajeva.
Uporedo s protestima upozorenja više stotina članova Saveza samostalnih sindikata BiH koji su u toku pred zgradom Parlamenta Federacije BiH u Sarajevu, u toj zgradi je otvorna sjednica Predstavničkog doma.
U zgradi Parlamenta sjednica Predstavničkog doma se zasad odvija ustaljeno, a to znači da poslanici, prije zvaničnog utvrđivanja dnevnog reda, u jednosatnom terminu postavljaju pitanja na koja im odgovori stižu naknadno prema uobičajenoj praksi.
Jedno od pitanja već je postavila poslanica Stranke za BiH Amila Alikadić-Husović, a ona želi znati da li je istina da je za policijsku akciju u Maoči znala policija Makedonije, kao što se može pročitati u štampi i kako je ona navela, a nije znalo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
Ona od nadležnih očekuje odgovor na još jedno pitanje koje je postavljala i ranije na sjednicama u Parlamentu, a glasi: "Koliko je javnog novca potrošio za službena putovanja direktor Kliničkog centra u Sarajevu i koja je bila svrha tih njegovih putovanja?"
Sjednica je u toku.
(Fena)
Bojan Gudurić, zvani Bajone, jedan od optuženih za ubistvo Ive Pukanića, suvlasnika lista «Nacional» i Nike Franjića, šefa marketinga u toj izdavačkoj kući, još uvijek se nalazi u ekstradicionom pritvoru u Sarajevu, čekajući da bude izručen Hrvatskoj ili Srbiji. Obje ove zemlje za Gudurićem su raspisale međunarodnu potjernicu, a Bariša Čolak, ministar pravde u Savjetu ministara BiH, odlučiće o tome gdje će Gudurić biti izručen. Sam Gudurić zahtijevao je da bude upućen u Hrvatsku, gdje je prije dvadesetak dana počelo suđenje optuženima za ubistvo Pukanića i Franjića, tvrdeći da je nevin i da će to dokazati pred tamošnjim pravosuđem.
PREDAJA
Gudurić se 1. februara ove godine, dva dana prije početka suđenja u Hrvatskoj, «dobrovoljno» predao policiji u Banjaluci. Promptno je proslijeđen u Sarajevo, a niko iz vrha policije nije rekao ni jednu jedinu riječ o tome otkud Gudurić u Banjoj Luci, koliko dugo je boravio u najvećem gradu Republike Srpske i kako je moguće da se do CJB došeta u pratnji advokata?! Što je još gore, ne postoji nikakva istraga o tome gdje se Gudurić krio i ko su mu bili jataci. Sve je pokriveno teškom ćutnjom i snažnom željom da zaborav što prije prekrije ovaj događaj. Sam Gudurić je u «intervjuu» režimskim Nezavisnim novinama «objasnio» da se u Banjoj Luci predao zato što je «prilikom prelaska na granici sa Hrvatskom došlo do nekih komplikacija». Gudurićeve tvrdnje su smiješne i, naravno, neistinite, te sračunato plasirane kako bi se zaštitili njegovi jataci u Banjoj Luci, koji su mu mjesecima obezbjeđivali sigurno utočište. Nikakvih komplikacija na granici nije bilo, iz prostog razloga što je Gudurić najmanje tri mjeseca prije predaje, prema potvrđenim saznanjima «Žurnala», živio u Banjoj Luci i kretao se bez ikakve bojazni da će biti uhapšen. To samo po sebi potvrđuje da je uživao zaštitu moćnih pijedinaca iz vlasti, primarno iz bezbjednosnih struktura ovog entiteta.
ŠNICLE
Prema svjedočenjima naših izvora, Gudurić je tri mjeseca boravio u banjalučkom naselju Nova Varoš i to u ulici Petra Preradovića, gdje je imao iznajmljen stan. Toliko je bio siguran da mu se neće ništa desiti da je čak opominjao komšije, koji su, prema njegovom mišljenju, bili previše bučni i smetali mu u trenucima odmora.
«Nakon što se oglasilo zvono, otvorila sam vrata, a ispred je stajao meni nepoznat mladić, koji je imao tridesetak godina. Već nekoliko mjeseci primjećivala sam ga u naselju i kako ulazi u zgradu, ali nisam imala pojma o kome se radi. Nakon što sam ga upitala šta želi, oštro i prijeteći mi je rekao da više ni u kom slučaju ne lupam šnicle prije podne, jer mu to jako smeta i ne može zbog toga da spava», kaže za «Žurnal» Gudurićeva komšinica, koja iz razumljivih razloga želi da ostane anonimna. Dalje tvrdi da je shvatila o kome se radi, tek kada je u medijima vidjela vijesti o njegovoj predaji. Nakon ovog odbila je svaki dalji razgovor, tvrdeći da ne zna ko je posjećivao Gudurića u stanu i sa kim se družio tih nekoliko mjeseci koje je proveo u toj zgradi.
ŠUŠLJIK POD LUPOM
U bezbjednosnim strukturama BiH, «Žurnalu» su potvrđena saznanja da se Gudurić duže vrijeme skrivao u Banjoj Luci, ali nisu htjeli precizirati koliko je to trajalo. Naši izvori kažu da oko Gudurićeve predaje i svega vezanog za taj slučaj u Ministarstvu unutrašnjih poslova RS postoji «prava zavjera ćutanja». «Jednostavno je gotovo nemoguće dobiti bilo kakvu, pa i najbeznačajniju informaciju o tom slučaju», kažu oni. Na naš upit da li je moguće da je Mile Šušljik, savjetnik ministra unutrašnjih poslova Stanislava Čađe, bio glavni Gudurićev jatak i njegov zaštitnik, kratko su odgovorili da je narečeni pod punom opservacijom i da se temeljno istražuje njegova uloga u cijelom slučaju. Zagrebački «Nacional» je nekoliko dana nakon Gudurićeve predaje objavio da su «Gudurića skrivali ljudi Milana Šušljega, savjetnika u Vladi Republike Srpske». Nakon toga su uslijedili oštri demantiji iz «dvora» Milorada Dodika, uz tvrdnje da je riječ o «podvalama obavještajnog podzemlja».
Šušljik je u medijima navođen i kao pomagač u bijegu Željka Milovanovića, koji je iz Doboja umakao ovdašnjoj policiji, nakon što su im Hrvatske službe dojavile gdje se on tačno nalazi. Milovanović je optužen da je postavio eksplozivnu napravu koja je ubila Pukanića i Franjića, a uhapšen je lani u Beogradu, nakon višemjesečnog skrivanja u RS i Srbiji. Milovanović je uhapšen 31. maja prošle godine, mjesec dana nakon sto je u uhapšen Sreten Jocić zvani Joca Amsterdam, zbog sumnje da je organizovao Pukanićevo ubistvo za šta je naplatio milion i po evra.
MILOVANOVIĆA U DOBOJU SPASILI POLICAJCI RS
Neuspješna akcija hapšenja Milovanovića u Doboju, sprovedena 1.11.2008. godine, jedan je od najsramnijih postupaka ovdašnje policije, a sasvim je jasno da je okorjeli ubica umakao nakon što mu je iz MUP-a dojavljeno da se skloni. Špekulisalo se mnogo da su to učinili Dragi Milošević, zamjenik načelnika kriminalističke policije MUP RS i pomenuti Šušljik, ali nikada nije sprovedena istraga, niti se saznalo ko je bio «krtica». Prilikom upada u kuću u kojoj je boravio Milovanović, zaplijenjeno je oružje, brojni pasoši i veća količina novca. Izvor «Žurnala» iz Specijalnog tužilaštva RS, koje je rukovodilo tom akcijom, tvrdi da «ništa ne bi bilo pronađeno da je MUP saminicijativno vodio akciju».
-Prava je sreća u tom slučaju da smo mi bili na čelu operacije, te smo uspjeli spriječiti uklanjanje svih dokaza, jer nema nikakve sumnje da je Milovanović imao pomagače u policiji - tvrdi naš izvor.
Milovanović nije imao pomagače samo u policiji, već i u politici i medijima o čemu svjedoči i bezočna izjava Rajka Vasića, generalnog sekretara SNSD-a, data listu “Fokus”, netom nakom ubičinog bijega iz Doboja.
“Mislim da su ovo sumnjive konstatacije. Nije objavljen snimak skuteriste kada je skinuo kacigu. Foto-robot jest sličan tom nekom Milovanoviću iz Belog Manastira i Doboja … A taj neki Milovanović, kao Legijin ekspert za zločine, smiješna je priča. Danas svaka budala zna s eksplozivom. Nije potrebno imati Crvene Beretke u biografiji. I sve ono što je pokazano da je imao Milovanović u nekoj svojoj sobi u Doboju, ima svaki šibicar u bilo kojem mjestu triju država iz Titovog katastra”, rekao je tada Vasić, pokušavajući minimizirati domete hrvatske policije i na indirektan način opravdati Milovanovića.
MILOŠEVIĆ I ŠUŠLJIK I U SLUČAJU “VUKELIĆ”
Dragi Milošević i Mile Šušljik duboko su involvirani i u «slučaj Vukelić». Rječ je o Milanu Vukeliću koji je ubijen 6. novembra 2007. godine, tako što je njegov automobil raznesen u pokretu. Tom prilikom njegovi saputici Tomo Dobrinjac i Slava Pepinović teško su ranjeni, tako što je prvi ostao bez obje noge, dok je saputnica imala povrede po cijelom tijelu. Vukelić je za života javno tvrdio da su ga Milošević i Šušljik, po nalogu Čede Savića, direktora Zavoda za izgradnju grada Banjaluka i člana građevinske hobotnice, šikanirali i otvoreno mu prijetili, kao i njegovoj porodici. Ni Milošević ni Šušljik nkada nisu saslušani, posebno ne poligrafisani, u vezi sa ubistvom Vukelića, a paradoks je da je zamjenik načelnika krim-službe jedan od ljudi koji direktno učestvuje u istrazi ovog užasavajućeg zločina. Naravno, do sada u istrazi ništa nije otkriveno, niti će biti dok je na vlasti Milorad Dodik. «Žurnal» ima pouzdana saznanja da su visoki funkcioneri MUP-a RS nedavno dobili vrlo kvalitetne informacije o mogućim naručiocima ubistva Milana Vukelića, kao i o egzekutorima, ali ni nakon toga ništa nije učinjeno na rasvjetljavanju ovog slučaja.
ADVOKAT POD ISTRAGOM
«Žurnal» saznaje u bezbjednosnim strukturama BiH da je pod lupom istražilaca i Nenad Balaban, advokat u čijoj pratnji se Gudurić pojavio u CJB Banjaluka prilikom predaje. -Balaban je veoma blizak sa Šušljikom, tako da je potrebno detaljno istražiti njegovu ulogu u cijelom ovom slučaju - kaže naš izvor.
Posebno zbog činjenice da je Balaban rekao kako je Gudurić prije predaje bio «već neko vrijeme u BiH», ali je istakao da ne može tačno da kaže koliko i gdje se skrivao, jer mu to klijent nije otkrio.
Da je sve oko Gudurićeve predaje farsa, potvrđuje i nesaglasje Balabana i njegovog štićenika. Gudurićev advokat je netom nakon njegove predaje rekao da mu je na vrata došao uplašen i unezvijeren mladić koji se veoma plašio za svoj život.
“Rekao mi je da želi da se preda pravosuđu u Hrvatskoj što prije, jer se boji za život i misli da će biti likvidiran ako još koji dan ostane na slobodi», rekao je Balaban, dodajući da je Gudurić djelovao kao veoma prestrašen čovjek.
Sam Gudurić je nekoliko dana nakon predaje opovrgnuo ove tvrdnje, ističući da se ne plaši, niti ima razloga za to.
“Smatram da mi je porodica bezbjedna i neću tražiti nikakvu zaštitu za članove svoje porodice. Znam da nisam učestvovao u ubistvu koje mi je stavljeno na teret, pa tako nemam ni razlog da se bojim bilo čega”, napisao je Gudurić “Nezavisnim”.
Ko je sve učestvovao u skrivanju Gudurića u Banjaluci i dalje zvanično ostaje tajna, koju pomno čuvaju Dodikovi pretorijanci. Možda se cijela ova prljava priča konačno raspetlja ukoliko Gudurić bude izručen Hrvatskoj i tamo progovori, kako o svojoj ulozi, tako i o djelovanju svih ostalih učesnika u monstruoznom ubistvu Pukanića i Franjića.
BOJAN GUDURIĆ: Podmetnuli su mi ubistvo Pukanića
NN: Optužnica USKOK-a u Hrvatskoj Vas tereti da ste bili jedan od dvojice direktnih izvršilaca ubistva Pukanića. Kako mislite dokazati nevinost?
GUDURIĆ: Na to sam već odgovorio u pismu koje sam ranije uputio medijima, a koje ste vi korektno objavili. Ja i dalje tvrdim da sam Roberta Matanića i Amila Mafalanija, koji su takođe optuženi za ubistvo Pukanića i Franjića, posljednji put vidio početkom oktobra 2008. godine. Od tada ih više nisam vidio, niti sam učestvovao u bilo čemu s njima.
NN: Kako komentarišete tragove Vašeg DNK, koji je pronađen na snajperu nedaleko od mjesta ubistva Pukanića i Franjića. Ako negirate saučesništvo u ubistvu, smatrate li onda da Vam je neko podmetnuo čitav slučaj i zbog čega?
GUDURIĆ: Jedini način na koji sam povezao sebe i to oružje jeste događaj koji je bio nekoliko dana ranije kada sam bio na jednom useljenju u Novoj Gorici. Tu se zadesilo nekakvo oružje, ali pored mene tu je bilo još dvadesetak ljudi koji su to oružje takođe dirali. Pa gdje su njihovi tragovi na tom oružju? Ne znam zašto mi je neko podmetnuo cijeli ovaj slučaj, jer ja stvarno nisam nijednom jedinom radnjom učestvovao u svemu ovome.
(09.02.2010, Nezavisne novine)
OPTUŽENI
Ivo Pukanić i Niko Franjić ubijeni su 21. oktobra 2008. godine aktiviranjem eksplozivne naprave. Za njihovo ubistvo podignuta je optužnica protiv Sretena Jocića, zvanog Joca Amserdam, njegovog kuma Slobodana Đurovića, kojeg se tereti da je u ime naručioca ubistva finansirao operacije i nabavljao opremu; Amira Mafalanija za pribavljanje tehničke opreme za praćenje i fotografisanje Pukanića; Željka Milovanovića za pribavljanje i postavljanje eksplozivne naprave; Bojan Gudurić je optužen da je trebao pucati snajperom u slučaju da eksploziv zataji, dok je Robert Matanić optužen da je koordinirao sve učesnika zločina. Luka Kuzmanović se tereti da je organizovao Milovanovićev bijeg iz Hrvatske, a među optuženima je i Milenko Kuzmanović. Joca Amsterdam i Kuzmanović su u beogradskom zatvoru, u Zagrebu su uhapšeni Mafalani, Matanići i Đurović, a Gudurić je u ekstradicionom pritvoru u Sarajevu.
