Vlada Federacije Bosne i Hercegovine potroši skoro dva i po miliona konvertibilnih maraka na plaćanje savjetnika ministara. U 16 federalnih ministarstava, plus kabinet premijera Mustafe Mujezinovića, uposlena su 62 savjetnika. Svakom od njih ponaosob godišnje se isplati između 25 i 60 hiljada KM, neto. Za njihove “genijalne savjete”, čije efekte svakodnevno osjetimo na vlastitoj koži, oni pored ovih stalnih primanja zarađuju i značajne honorare kroz angažmane u kojekakvim komisijama i savjetima...

Važno je napomenuti da za specifične oblasti u svakom ministarstvu već postoje uposleni stručnjaci, dakle stalno zaposleni kadrovi koji za svoj (ne)rad dobijaju solidne plate. Čemu onda služe savjetnici, ako ne daju savjete? Uglavnom, da bi se uhljebili kadrovi kojima vladajuće stranke nisu pronašle bolju i unosniju funkciju, a sve to na račun poreskih obveznika.

Kada je Žurnal prije nekoliko mjeseci krenuo sa istraživanjem: “Ko su savjetnici u Vladi FBiH?”, iznenadio nas je podatak da niko u federalnoj Vladi, pa čak ni sam premijer, ne zna ko su oni i koliko ih ima. A da i ne govorimo o rezultatima njihovog rada.

Za razliku od premijera, Žurnal je prikupio podatke o savjetnicima njegovih ministara i otkrili smo da se tu krije zaista šaroliko društvo. Ima tu svega, od istinskih stručnjaka, preko izbacivača i vlasnika kafića, pa do vječitih apartčika s kojima se već skoro dvije decenije sudaramo po javnom prostoru, a još nikada nismo otkrili čime se oni zaista bave.

KABINET PREMIJERA VLADE FBIH MUSTAFE MUJEZINOVIĆA

ŠEFIKA HAFIZOVIĆ: Neokrznuta

Opis posla: Savjetnica premijera Federacije BiH za finansije, europske integracije i odnose sa međunarodnim institucijama.Vrši najsloženije poslove koji zahtijevaju posebnu stručnost i samostalnost u radu koji se odnose na: saradnju Premijera sa Svjetskom bankom, Međunarodnim monetarnim fondom, Europskom bankom za obnovu i razvoj...

Karijera: Vječita savjetnica za finansije, europske integracije i odnose sa međunarodnim institucijama. Nekadašnja zamjenica ministra finansija, savjetovanjem se bavi još od mandata federalnog premijera, rahmetli Ahmeta Hadžipašića. Trenutno angažirana na dijeljenju savjeta premijeru, također federalnom, Mustafi Mujezinoviću.

Iz vremena doministrovanja ostala je poznata po isplati novca lažnom tajnom svjedoku u slučaju “Leutar”. Tada je bila na funkciji zamjenice federalnog ministra finansija. Iz tog perioda ostala je njena nikad razjašnjena uloga u potpisivanju lažnog Uvjerenja o izmirenim poreznim i carinskim obavezama Energopetrola, mada joj je bilo poznato da su u to vrijeme neizmirena dugovanja ove firme, samo po osnovu neplaćenog poreza, prelazila četiri milijuna KM.

Šefika je od 1998. do 2001. bila pomoćnica ministra za fiskalnu politiku. U njenoj nadležnosti su bili porezi i carine, a baš u to vrijeme su otkriveni i javnosti predočeni podaci o višemilijunskim carinskim prevarama u mesnoj industriji. Tadašnji direktor Carinske uprave Želimir Rebac je utvrdio kako su u vrijeme kada je Hafizovićka bila pomoćnica ministra finansija Lijanovići, Stanić, Mega Comm i G.P.I. promo oslobađani od prelevmana na uvoz pilećih separata, a otkrivene su i carinske prevare sa oslobađanjem od plaćanja akciza na cigarete i alkoholna pića u free shopovima u Bihaću i Orašju. Rebac je izvršio samoubistvo nekoliko godina nakon objavljivanja ovih, kao i mnogih drugih malverzacija i informacija o kriminalu i carinskim utajama, a akteri njegovih istraga su i dan danas na slobodi.

Interesantno je da se tadašnja pomoćnica ministra finansija Šefika Hafizović, u čijoj nadležnosti su bile carine i porezi, nekažnjeno izvukla iz svih skandala, a protiv njezinih bivših šefova Dragana Čovića i Mehmeda Alijagića podignute su kaznene prijave.

Dosta je zamagljen i njen politički background, s obzirom da ona ima podršku i SDA i Stranke za BiH. Prilikom formiranja Vlade Federacije BiH, kada je mandatar bio Nedžad Branković, Hafizovićka je bila najozbiljniji Silajdžićev kandidat. U Stranci za BiH su smatrali kako njima treba pripasti mjesto ministra finansija, a na tom mjestu su vidjeli Šefiku Hafizović. Na njihovu žalost, tu fotelju je popunio kadar iz HDZ BiH Vjekoslav Bevanda, a Šefika se morala zadovoljiti savjetničkom ulogom.

TIMUR NUMIĆ: Vječiti ključar Alijine sehare

Opis posla: Savjetnik premijera za društvene djelatnosti. Vrši najsloženije poslove koji zahtjevaju posebnu stručnost i samostalnost u radu iz oblasti obrazovanja, nauke, kulture i sporta i boračko-invalidske zaštite.

Karijera: Nekrunisani ključar blagajne Stranke demokratske akcije i siva eminencija ove stranke, kao bivši član Saveza komunista obreo se početkom devedesetih u društvu vođa SDA, osoba proganjanih i suđenih od strane Numićevih komunista. Karijera inžinjera Timura uzlaznu putanju dobiva početkom sukoba u Bosni i Hercegovini, u vrijeme kada je bio logističar u brigadi Mušana Topalovića Cace. Vještina u raspodjeli cigareta doprinijela je da Numić bude zapažen od vrhuške bošnjačke vlasti. Nakon toga sve se događa kao u fantastičnoj priči. Uvijek ogrnut skutima gospodara bošnjačkog dobra, Numić je redovno bio počašćen organizacijom kakve bošnjačke kulturne promocije, redovan član odbora za proslavu raznih duhovnosti, imao je rezervirano mjesto savjetnika ili ugodnu fotelju nekakvom upravnom odboru. Čovjek od povjerenja Alije Izetbegovića, čiju dobrotu i plemenitost inžinjer Numić nikada ne propušta pomenuti. Jedan od rijetkih koji posjeti mezar prvog predsjednika i u godinama koje nisu izborne. Kada je riječ o upravljanju državnom kasom, Numića redovno prate kritike i pohvale zbog načina raspodjele budžetskih sredstava. Kritikovan od medija zbog sunovrata bošnjačke kulture, hvaljen od umjetnika na državnim jaslama, čije su izložbe, stvaranje, promocije, istraživanja i opstanak uopšte, zavisili od raspoloženja i volje nakadašnjeg direktora Centrale SDA. Žestokim injekcijama državnog novca ubrizganog u lokalne teferiče, organizovane unutar bošnjačkog nacionalog korpusa, redovno priskrbljuje ogroman broj glasova Stranci. Veliki je pobornik piramidizacije Visokog te ideje da se prosperitet Bosne i Hercegovine temelji na otkrivanju kamenih kugli na području Zavidovića. Nekada, ne tako davno, Timur Numić bio je predsjednik Nadzornog odbora Fabrike duhana Sarajevo. U periodu Numićevog šefovanja Nadzornim odborom, dogodio se preustroj vlasničke strukture u FDS čime je Stranka Demokratske Akcije dugoročno obezbijedila sponzorstvo jedne od najjačih kompanija u BiH. Nakon „preuzimanja“ Fabrike duhana događa se i afera oko čelićke firme Fruteks gdje dio vlasništva preuzima FDS. U pozadini ovog propalog projekta najčešće pominjano ime bilo je Timur Numić.

MEHO REKIĆ: Guru za ekonomska pitanja, privatizaciju, strana ulaganja i investicije

Opis posla: Savjetnik za ekonomska pitanja, privatizaciju, strana ulaganja i investicije. Vrši najsloženije poslove koji zahtjevaju posebnu stručnost i samostalnost u radu iz ekonomske oblasti, privatizacije, stranih ulaganja i investicija.

Karijera: Malo je ko u Stranci demokratske akcije imao tako munjevit uspon u karijeri kao predsjednik medžlisa Islamske zajednice u Bihaću Meho Rekić. Baš onog medžlisa, koji je javnost upoznala kroz brojne afere vezane za izgradnju gradske džamije. U svim tim pričama neizostavno se spominjalo i ime ovog Mujezinovićevog savjetnika za ekonomska pitanja, privatizaciju, strana ulaganja i investicije. Da li je Rekićeva uloga u takvom radu bihaćkog medžlisa bila preporuka za ovo značajno savjetničko mjesto, vjerovatno se nikada neće otkriti, ali je mnogo teže povjerovati u neke druge stručne kvalitete ovog SDA kadrovika. Naime, prije zauzimanja ove značajne funkcije u medžlisu IZ u Bihaću, kadrovik Rekić je obavljao vrlo odgovornu funkciju predsjednika Mjesne zajednice Izačić. Vjerovatno zbog neupitnih zasluga prilikom služenja vrlo odgovorne funkcije u najzapadnijoj tački Bosne i Hercegovine, Rekić je nagrađen savjetničkom službom premijera Federacije BiH u oblastima ekonomskih pitanja, privatizacije, stranih ulaganja i investicija. Na to mjesto su ga preporučili predsjednici SDA Cazin Rifet Hozanović i Mujo Beganović, zvani Letva, koji je taj nadimak zaradio napadom na predsjednika Stranke za BiH Harisa Silajdžića. Ova dvojica su kasnije promijenili politički dres ali to nije zaustavilo Rekića u njegovoj karijeri.

Postoji mogućnost da je ovaj bivši prvi čovjek MZ Izačić, inače decertificirani policajac, stekao povjerenje vrha SDA kada je, uoči izbora natjerao bihaćkog imama da pozove vjernike da glasaju za SDA-ovog kandidata na mjesto načelinka Bihaća. On je bihaćkog muftiju Hasana Makića, ucijenio svojom ostavkom na mjesto predsjednika Medžlisa IZ Bihać ukoliko ovaj ne bajramskoj hutbi ne pozove vjernike da glasaju za kandidata SDA Zibiju Muslića.

Koje od svih nabrojenih Rekićevih kvaliteta njega delegiraju na mjesto savjetnika za ekonomska pitanja, privatizaciju, strana ulaganja i investicije, vjerovatno zna samo premijer Mujezinović i njegov stranački vrh.

Građane u Federaciji bi mnogo više trebao zanimati zašto su u 2009. godini strane investicije u Federaciji BiH manje za 40 posto u odnosu na prošlu godinu. Ili da to možda pitaju savjetnika Rekića?

RADOVAN VIGNJEVIĆ: Ikebana za penzionere

Opis posla: Savjetnik premijera za rad i socijalnu politiku

Karijera: Nakon blijedog ministrovanja u ministarstvu rada i socijalne politike nagrađen je savjetničkim mjestom u kabinetu premijera za istu oblast. Na tom mjestu ponovo nije učinio ništa po čemu bi se mogao pominjati. Najveći njegov kvalitet za SDA je bila činjenica da je predstavljao Srbina u federalnoj Vladi.

(zurnal.info)

Više od tri miliona maraka umjesto u budžetu Kantona Sarajevo završilo je, mimo zakona, u budžetima sarajevskih opština. U poigravanju sa novcem poreznih obveznika, kanton i opštine vode se izgleda logikom, “pošteno, pa ko koga prevari”, ne obazirući se na zakone.

Prema važećim zakonima svaki investitor koji gradi novi objekat, ukoliko u njemu nije predviđen odgovarajući prostor za sklonište, dužan je kantonu uplatiti naknadu od jedan posto od vrijednosti investicije.

Obaveza uplaćivanja novca u kantonalni budžet podjednako se odnosi i na prihod ostvaren izdavanjem pod zakup postojećih skloništa. Kanton bi potom dio novca trebao vratiti opštini a dio prebaciti kantonalnoj Upravi civilne zaštite.

U praksi, ovaj novac uberu opštine a da li će i koliko od dobijenog novca uplatiti u kantonalni budžet, stvar je izgleda dobre volje opštinskih načelnika.

Pri tome niko nema pojma koliko je novca po ovom osnovu stvarno prikupljeno i gdje je taj novac na kraju završio. Niti ko zna niti to nekoga pretjerano zanima.

Opštinski načelnici jači od zakona

Od 2006. do 2008. godine, šest sarajevskih opština od investitora je naplatilo 3,26 miliona maraka po osnovu naknade za skloništa, ali ukupna cifra vjerovatno je veća. Za tri opštine, Novi Grad, Ilijaš i Trnovo, nema nikakvih podataka, navodi se u izvještaju Ureda za reviziju institucija FBiH o kontroli finansijskih izvještaja budžeta Kantona Sarajevo za 2008. godinu.

Ono što su revizori utvrdili je da je u 2008. godini u budžet Kantona Sarajevo po osnovu naknade za sklonište uplaćeno tek 380.512 KM, što znači da su ostatak novca zadržale opštine a da dio nije vjerovatno niti naplaćen.

Ko je i koliko trebao uplatiti po osnovu naknade za skloništa trebala je znati kantonalna uprava za civilnu zaštitu, barem tako kaže zakon.

Kantonalna uprave za civilnu zaštitu, iako je bila obavezna da vodi ove evidencije dužnika, revizorima nije prezentirala evidencije pravnih i fizičkih lica koja su po zakonu bila obavezna platiti naknadu za izgradnju skloništa.

Osim što ne postoji evidencija dužnika, “ne postoji niti Program o utrošku sredstava naplaćenih od navedenih naknada, koji je trebala odobriti Vlada Kantona” navodi se u revizorskom izvještaju.

Slična je situacija i sa novcem koji se naplaćuje od izdavanja postojećih skloništa fizičkim i pravnim licima, gdje pare umjesto u kantonalni budžet ponovo odlaze opštinama.

Opštine kriju novac

“U 2008. godini samo općine Centar i Novo Sarajevo ostvarile prihode po ovom osnovu u ukupnom iznosu od 110.057 KM koji su uplaćeni na račune ovih općina, dok za ostale općine nisu prezentirani podaci”, utvrdili su revizori.

Šta se sa novcem od izdavanja skloništa dešava u preostalim opštinama u Kantonu Sarajevo ne znaju ni revizori a izgleda ni u Vladi Kantona Sarajeva, a još manje u Kantonalnoj upravi civilne zaštite. To znaju samo opštinski načelnici koji mudro ćute i koriste opšti haos kako bi ubirali novac na koji po zakonu nemaju pravo.

Čudna nezainteresovanost za ubiranje novca, u situaciji kada potrebe višestruko nadmašuju raspoložive prihode u kantonalnom budžetu, teško je objašnjiva. Krivicu snose kantonalna vlada, kantonalno ministartvo finasija, kantonalna uprava civilne zaštite i naravno opštine.

Kako su utvrdili revizori, da bi se zaveo red i sprječilo gubljenje miliona maraka, kantonalno ministarstvo finansija moralo Vladi kantona ponudi na usvajanje odgovarajuću odluku kojom bi se tačno precizirao kako se novac dobijen po osnovu naknade za skloništa i od izdavanja postojećih skloništa može trošiti i način raspodjele između kantona i opština.

Nemaš sklonište, daj pare

A da bi se uopšte imalo šta za trošiti, kantonalna uprava civilne zaštite morala bi prije svega napraviti kompletnu listu svih postojećih skloništa kako bi se konačno znalo kome su izdati i za koliko para, te napraviti precizan plan za trošenje novca koji im sleduje po osnovu naknada za skloništa.

Kako se ionako ne zna šta se dešava sa novcem od naknade za skloništa, najbezbolnije rješenje bi bilo u potpunosti ukinuti ovu besmislenu naknadu naslijeđenu iz bivšeg sistema. Time bi bio postignut dvostruki efekat, investitorima bi gradnja novih objekata bila jeftinija a istovremeno bi bio presječan jedan od potencijalnih izvora korupcije.

(zurnal.info)

Jučer sam imao toliko naporan dan, da mi je kao šlag na, da ne kažam šta, stigla Srnina informacija da je vladika Grigorije predložio njegovom eparhijskom sudu u njegovoj new Grigolend church, pomilovanje Nikole Sekulovića i Blaže Stevovića.

Odmah mi je pao na pamet Pahomije. I on voli da miluje. Ali zašto mene pored toliko konkubina. Viđen si brate, budi muško pa priznaj. Barem nisi dosad djecu i muškarce milovao.

Pomilovanje pravno i formalno u ovoj zemlji mogu vršiti samo predsjednici, u mom slučaju mlađahni Rajko Kuzmanović. Da li je prebacio ingerencije na Grigorija, ne znam. Ali jedno je jasno, Grigorije je u predizbornoj utrci za patrijarha ali i u teškim finansijskim problemima.

Naime, ovo prvo svi znaju, ali javna je tajna da mu bježe radnici iz vinograda, da mu se vina kisele, da se ta vinarija raspada, neimarstvo, građevinska tvrtka da je legla, oteti hotel Platani, malo pa malo ima gosta, crkvena knjižara ima sve sem pazara, a Herceg televizija takođe ima sve sem gledanosti, marketinga...

Žalio mi se ovaj nesretik jednom prilikom kako će vraćati kredit sprdnji zvanoj Investiciono-razvojna banka, kao neće traktorista i ronhillaš platiti! No na stranu to, vratimo se pomilovanju.

Dakle Grigorije i njegova OZNA su saznale da ja završavam projekat Trebinje otvoren grad/ Trebinje čist grad. Naravno misli se na represivnu ekologiju i lustriranje iz Trebinja između ostalog i Mladena Jevrića-Durića, alijas Grigorija.

Ove godine, po prvi put, nisam primio u kuću njegovog popa da sveti vodicu za svetog Nikolu. Razlog jednostavan, bezobrazluk prema meni i mojoj porodici koji se može nadomjestiti samo velikim novčanim odštetama, naravno građanskim sudskim procesima i slično.

Zvao sam ljude u Beograd u patrijaršiju i oko patrijaršije i potvrdili su mi da Grigorije sve što radi, radi separatno od centrale u Beogradu. Uostalom, da me pomiluje neko iz Beograda za ovo što me Grigorije miluje i sa njima bih raskrstio. Što reče Nenad Čanak: “Ja nemam problema s bogom, imam sa posrednicima”. Tako je i kod mene.

Grigorije je opet slagao. Ja nisam vrijeđao narod ni crkvu, pa ni njega. Samo sam tvrdio kao i danas da je on kriminalac u kandžama Milorada Dodika i da je on Don Vito u Hercegovini pa i šire.

Dakle samo pravosuđe RS, BiH i ja možemo pomilovati Grigorija, ali on i Dodik da miluju nekoga, pa to je ruglo! Namjerno kažem Dodik, jer oko njega je okupljena ta ćelija Centralnog komiteta koja loži Grigorija. Tamo je i moja i Grigorijeva ljepotica, koja je bila udbašica za vrijeme ratnih zločina u istočnoj Hercegovini nad Bošnjacima ali i ostalim neistomišljenicima prodemokratskog režima, sada vež Dodikovog prijatelja Božidara Bože Vučurevića.

Ima Grigorije ljude, pare... ali, narod je gladan. Zna se da su pokradene pare kod Grigorija. Mrvice su kod cuka, Vučurevića i ostalih ništarija.

Zato Grigorije pokaj se, izađi u javnost i izvini se meni i mojoj porodici, i možda ti budem pomogao u predizbornoj borbi za patrijarha odnosno ti više voliš poglavara Srpske pravoslavne crkve.

- Zabrana manjinama da učestvuju na izborima nema objektivno i razumno opravdanje, i zato je u suprotnosti s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, koja zabranjuje diskriminaciju, ocijenile su evropske sudije, javio je u utorak Radio Slobodna Evropa.

Jevrej Jakob Finci i Rom Dervo Sejdić odvojeno su Sudu u Strasbourgu podnijeli prijave žaleći se da su kao pripadnici nacionalnih manjina u BiH diskriminisani u uživanju pasivnog biračkog prava, koje je zagarantovano Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.

Odredbe Ustava i Izbornog zakona BiH omogućavaju samo pripadnicima tri konstitutivna naroda, Srbima, Hrvatima i Bošnjacima da budu birani u Predsjedništvo i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH.

(FENA)

Komentirajući činjenicu da predsjednik Srbije Boris Tadić danas u Stokholmu predaje švedskom premijeru Frederiku Rajnfeltu kandidaturu za punopravno članstvo Srbije u EU te to da su građani te zemlje, Crne Gore i Makedonije nedavno dobili bezvizni režim, Ivanić je u izjavi novinarima u Banjoj Luci ocijenio da je „tragedija“ građana BiH što su ostali zadnji u približavanju EU.

„Sve je to negativni efekat vladajućih struktura i činjenice da njih samo zanima kako je njima. To podrazumijeva sukobe, svađe, izolaciju. I krajni rezultat te izulacije jeste da jedino BiH nema ukinute vize i da BiH ostaje kao zadnja zemlja koja će podnijeti kandidaturu, čak i u odnosu na neke druge zemlje, kao što je Albanija“, rekao je predsjednik PDP-a.

(FENA)

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine predložila je da entitetski budžet za 2010. godinu iznosi tačno 1.747.272.490 KM.

To je za oko 375 miliona KM manje u odnosu na sumu predviđenu zadnjim (trećim) rebalansom ovogodišnjeg budžeta.

Planirani budžetski prihodi za 2010. su 1.412.272.490 KM.

Deficit od 335 miliona treba da bude namiren očekivanim novcem od stand-by aranžmana s Međunarodnim monetarnim fondom (248 miliona KM) te novcem od kredita Svjetske banke od 87 miliona KM.

Ministar Bevanda napominje da je predloženo budžetsko umanjenje u skladu s općim uštedama u javnoj potrošnji i da će iduća godina biti teška.

Uštede su planirane gdje god je to moglo, a oblasti industrije, energetike, turizma i zaštite okoliša, kao i poljoprivrede, pošteđene su, rekao je Bevanda.

Za brutoplaće i naknade u 2010. predviđeno je povećanje od 6,2 miliona u odnosu na 2009. i to je, prema Bevandinim riječima, rezultat ovogodišnjeg povećanja broja zaposlenih u javnim institucijama kao što su kazneno-popravni zavodi i Direkciji za ceste.

Povećanje broja zaposlenih u idućoj godini nije predviđeno, dodao je ministar, izuzev u uredu za reviziju, Zavodu za zdravstveno osiguranje i sudskoj policiji.

Opozicija je tokom jučeranje rasprave o budžetu u Predstavničkom domu Federalnog parlamenta spočitavala Vladi da će predloženi budžet najviše pogoditi najugroženije kategorije stanovništva jer ne predviđa njihovu adekvatnu finansijsku zaštitu.

Naročito je tada Vladi zamjerano što u budžetu nije predviđen iznos za prevenciju karcinoma dojke, materice i debelog crijeva za stanovništvo u Federaciji a na drugoj strani, predviđeno je pet miliona političkim strankama.

To je, prema mišljenju ovih diskutanata, dokaz da je predlagač budžeta imao na umu predizbrono vrijeme.

(FENA)

Još jedan rebalans budžeta Republike Srpske za 2009. Godinu, i to samo par dana prije isteka kalendarske i budžetske godine, otvorio je brojna pitanja i polemike. Opozicija takav potez Vlade smatra skandaloznim i tvrdi da on obesmišljava postojanje i planiranje budžeta. Ekonomski stručnjaci ukazuju na činjenicu da je Vlada, zadržavajući postojeći budžetski okvir, samo uzela novac od onih koji ga nisu utrošili i prebacila tamo gdje ga nedostaje i tako napravila poravnanje, kako bi u narednoj, izbornoj godini, mirno dočekala revizore Boška Čeke.

ZVIŽDUCI U PARLAMENTU

Iako je već početkom 2009. sve ukazivalo na to da će ovo biti godina krize sa znatno samnjenim prihodima u budžetu, jedino premijer RS Milorad Dodik i njegov ministar finansija Aleksandar Džombić tu činjenicu nisu željeli da prihvate. Odbijali su i pomisao o rebalansu budžeta u prvoj polovini godine. Ipak, Vlada RS je u julu sačinila prijedlog rebalansa budžeta koji je uz neznatne izmjene odmah i usvojen. Rebalansirani budžet za 2009. bio je manji za 70 miliona KM i iznosio je 1,6 milijardi KM, a Vlada je uštedjela na stavkama kao što su isplata unutrašnjeg duga, za koji je, umjesto prvobitno planiranih 65,9, rebalansom utvrđeno tek 14,7 miliona KM. Rebalansom nije predviđena ni isplata kamata na dugoročne obveznice koje su emitovane za isplatu unutrašnjeg duga, a koje su bile planirane u iznosu od osam miliona, niti 41,9 miliona KM za otplatu glavnice po emitovanim obveznicama.

Ipak, ostavljena je mogućnost da se obaveze po osnovu obveznica isplate iz drugog izvora, sa eskrow računa, na kojem se nalazi novac od privatizacije.

Prilikom usvajanja prvog rebalansa, poslanici SDS-a, PDP-a i SRS RS napustili su skupštinsku salu dok je ministar finansija Aleksandar Džombić obrazlagao odluku o zaduženju RS prema MMF-u. Prije nego što su napustili salu, izviždali su Džombića i nisu mu dali da govori.

Sve to nije bilo dovoljno pa je Vlada RS zatražila od Narodne skupštine, da po hitnom postupku usvoji još jedan rebalans budžeta za 2009., i to na samom kraju budžetske godine. U budžet, između ostalog, treba vratiti davanja za borce i invalide, jer su u prethodnom rebalansu ove socijalne kategorije zapostavljene.

Predsjednik Demokratske partije Dragan Čavić najavio je da će ova stranka zatražiti izmjene i dopune Zakona o budžetu RS prema kojima se rebalans ne bi mogao vršiti u posljednjem kvartalu. Čavić je naveo da bi se time spriječila praksa aktuelne Vlade Milorada Dodika da samo osam dana prije isteka budžetske godine utvrđuje rebalans budžeta.

On tvrdi da Vlada tako ispravlja greške u prethodnom rebalansu i sada želi da poentira tako što će obezbijeiti pare za borački dodatak i nosioce odlikovanja.

-Zakon o budžetu treba mijenjati i spriječiti Vladu da vrši rebalans budžeta u zadnjem kvartalu, čime se obesmišljava postojanje budžeta - kategoričan je Čavić: Skandalozno je što Vlada na ovaj način želi da realokacijom sredstava u određenim budžetskim stavkama preduprijedi buduću reviziju i poravna sve ono što je nenamjenski potrošeno tokom ove godine, čime se gubi smisao postojanja budžeta.

MREŽA OKO VRATA

Bivša ministrica finansija Svetlana Cenić smatra kako „Vlada pokušava da poravna faktičko stanje i tako spremno dočeka reviziju koja bi i te kako imala šta da vidi.“

-Ovo je samo šminkanje budžeta i kupovina vremena do narednog. Glavnoj službi za reviziju javnog sektora želim mnogo uspjeha u novoj godini, ako ih uopšte pripuste da u izbornoj godini vrše reviziju rada vladinih institucija- kaže Cenićeva.

Rebalans su morali ponoviti jer podloga za prvi rebalans nije bila ažurna, poručuje glavni revizor Boško Čeko.

-Iz izlaganja ministra finansija zaključio sam da se želi napraviti poravnanje na rashodovnoj strani budžeta i tako uzeti novac tamo gdje nije potrošen i namaknuti ga tamo gdje nedostaje - tvrdi Čeko.

On ne negira da Zakon o izvršenju budžeta omogućava Vladi da do kraja godine može vršiti rebalans, ali postavlja pitanje da li je do rebalansa moralo doći.

Primjedbi i to ozbiljnih ima i na budžet za 2010. godinu. Iz opozicije upiru prst u tri misteriozne stavke: sredstva namijenjena za javne investicije, koja za ovu i narednu godinu iznose više do 60 miliona KM, skoro 10 miliona za konsultantske usluge i 8,8 miliona za “pomoći u inostranstvu”.

Lider DP-a Dragan Čavić, koji je nedavno rekao da je osnovni cilj njegove stranke smijeniti bahatu vlast SNSD-a, postavio pitanje na šta je konkretno utrošeno skoro deset miliona KM kojima su plaćene konsultantske usluge kompaniji sa Cipra “Deloitte & Touche”, koje se odnose na izgradnju mreže autoputeva.

-Mreža autoputeva biće naša mreža oko vrata - tvrdi Čavić i pita šta znači budžetska stavka “pomoć u inostranstvu” za koju je izdvojeno 8,8 miliona KM u prošloj i ovoj godini.

-Ako već postoje predstavništva RS u inostranstvu, za čiji rad je obezbijeđeno finansiranje iz budžeta u iznosu od 2.150 000 KM, na šta se onda troši novac koji se izdvaja za “pomoć u inostranstvu” - upitao je lider DP-a, izrazivši sumnju da dio tog novca odlazi na finansiranje advokatskog tima premijera Milorada Dodika.

"Građani od 11.00 do 15.00 sati mogu sjesti s našim voditeljima, razgovarati o gašenju radija, iznijeti svoja mišljenja o svemu ovome i na taj način nam dati podršku", kazao je Naprta.

Pojasnio je da je ovo tek jedna u nizu akcija koje Radio 202 poduzima, a u cilju spašavanja ovog medija kojem, sukladno Zakona o javnim emiterima, 1. januara 2010. prijeti gašenje.

"U toku su i dogovori i pregovori s Gradom Sarajevom i članovi uprave Grada su zainteresirani da nam pomognu, ali to je još uvijek samo priča. Naravno, hvala im na iskazanoj zainteresovanosti", izjavio je Naprta.

(FENA)

 Novac iz budžeta kantona Sarajevo nemilice se troši bez ikakvih kriterija, u skladu sa raspoloženjem, željama i naklonostima resornih ministara.

 “Godišnji finansijski izvještaj Budžeta Kantona Sarajevo ne prikazuje istinito i objektivno, po svim bitnim pitanjima, stanje imovine i obaveza”, zaključak je revizora iz Ureda za reviziju institucijau FBiH nakon kontrole utroška budžetskog novca najbogatijeg kantona u 2008. godini.

Da sve bude gore, ova poražavajuća ocjena ne odnosi se na poslovanje neke minorne kantonalne institucije sa godišnjim budžetom od par stotina hiljada maraka, već na budžet kantona kroz koji je u prošloj godini prošlo 777 miliona maraka, dok je planirani budžet iznosio 820 miliona maraka.

Privatnoj školi 374.000 maraka

Velikoj gomili para kantonalni ministri jednostavno nisu mogli odoljeti.

Neplanirano, novcu iz budžeta sarajevskog kantona obradovala se Akademija nauka BiH kojoj je u 2008. godini doznačeno 974 hiljade maraka ali i privatna sarajevska osnovna škola “All Walidein Gazzaz” kojoj je doznačeno 374 hiljade maraka.

Jedini problem sa ovim transferima iz kantonalnog budžeta je što novac za ove institucije nije bio planiran u budžetu, a još manje je jasno po kom kriteriju su izabrane baš ove dvije institucije.

I dok se za Akademiju nauka BiH i može pronaći logično objašnjenje, jer ipak samo je jedna akademija nauka na nivou BiH, ostaje nejasno zašto je od svih privatnih škola u Kantonu Sarajevo impresivan grant doznačen baš školi “All Walidein Gazzaz”. Radi se o osnovnoj školi čiju je gradnju finansirao saudijski biznismen Hussein Bakry Gazzaz i u kojoj se uglavnom školuju djeca bez jednog ili oba roditelja.

Revizori nisu uspjeli naći po kojim kriterijima je novac odobren za ove dvije institucije, konstatujući tek da se “ne može se potvrditi osnovanost i opravdanost doznaĉavanja sredstava za sufinansiranje rada”.

Nije se štedjelo ni na izdvajanjima z “vrhunski sport i takmičarsko-razvojni sport” na šta je potrošeno 1,43 miliona maraka, mada su revizori utvrdili da “nisu postojali kriteriji i jasno utvrđeni parametri”.

Vlada Kantona Sarajevo pokazuje neizmjerno povjerenje u ljudsku dobrotu i poštenje, pa se tako uglavnom ne zamara traženjem izvještaja o utrošku novca iz budžeta koji je doznačen institucijama ili preduzećima.

Pola miliona maraka za uklanjanje pasa lutalica

Među primjerima bezgraničnog povjerenja je i pola miliona maraka za kafilerijske usluge koje je kantonalna vlada prebacila gradskoj upravi a ovi sarajevskom komunalnom preduzeću “Rad”. Šta je na kraju bilo sa ovim novcem, kako je i na šta utrošen, ne zna se, jer niko nikada nije tražio izvještaj o tome.

Slična situacija ponovila se i sa 2,1 milion maraka koje je Ministarstvo prostornog uređenja Kantona Sarajevo doznačilo Zavodu za izgradnju , za održavanje i sanaciju javne rasvjete.

Kako su revizori naknadno utvrdili, od dobijenog novca Zavodu za izgradnju ostalo je viška 1,1 milion maraka koji nisu vraćeni natrag u budžet kantona.

Da paradoks bude veći, dok je više od milion maraka stajalo neiskorišteno na računu Zavoda za igradnju , u isto vrijeme Vlada KS nije imala novca da plati račun od 290.136 maraka za struju utrošenu za rasvjetu ulica. Pri tome, ovaj neplaćeni račun nije bio evidentiran među dugovima.

Za subvencioniranje mjesečnih karti za gradski prevoz za penzionere, Vlada KS je je preduzeću “GRAS” u 2008. uplatila 5,72 miliona maraka. Problem što GRAS prilikom pravdanja dobijenog novca uz fakturu nije dostavljao listu sa imenima penzionera kojima su izdati kuponi, što je bila obaveza.

Ovako, ostaje da se vjeruje na riječ GRAS-u da je zaista izdato onoliko kupona penzionerima koliko je navedeno u fakturi, ali očigledno za kantonalnu vladu i resorno ministarstvo to nije nikakav problem.

Pusti zakon, uzmi pare

Imajući u vidu želje i apetite kantonalnih ministara, za čije zadovoljenje ne bi bio dovoljan ni budžet SAD, pojavio se problem odakle navući novac u budžet.

Jedno od genijalnih rješenja, do kojih su došli u Vladi Kantona Sarajevo, bilo je preusmjeravanje svog raspoloživog novca u budžet, čak iako je riječ o direktnom kršenju postojećih zakona.

Harač u vidu “naknade za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća” za koji sva pravna lica i samostalni privrednici moraju izdvajati 0,5 posto od sume za neto plate, po zakonu, pripada Kantonalnoj upravi civilne zaštite a ne budžetu kantona.

Zakon je izričit da se ta sredstva mogu koristiti samo za preventivu i sanaciju posljedica nesreća, pri čemu se neutrošena sredstva prenose u narednu godinu kako bi se vremenom stvorila dovoljno velika rezerva za nepredviđene situacije.

Višak želja kao prirodna nepogoda

Ipak, za Vladu KS ovaj raspoloživi novac bio je preveliki izazov, pa je mimo zakona 4,1 milion maraka skrenut u budžet gdje mu se gubi svaki trag. Zakon je zakon ali keš je keš.

Ministre treba razumjeti, iz njihove perspektive novac je namjenski utrošen, jer nema gore nesreće nego kad njihove želje nadilaze finansijske mogućnosti budžeta. A ova nesreća se lakše podnosi kada se ne troši vlastiti novac, već novac građana sarajevskog kantona.

(zurnal.info)