I kako je samo cinično u svojoj strašnoj komičnosti - što te pozivaju i što govoriš na gotovo svim sahranama svojih starih komšija, svih vjera, kaže mi Ljiljana. Kako se priča otme svemu, samo ako je vidiš. Ispraćaš ostarjele crvenosoliterce. I to baš ti, jednog po jednog.

Avet prošlosti ima apsolutnu vlast, a vi ne biste da govorite o prošlosti, i još smatrate da je to sasvim normalno. Šta reći, a ne opsovati. Šetaju se ratni zločinci po televizijskim studijima, promovišu knjige po bibliotekama i centrima kulture, sede u glavnim odborima vladajućih stranaka, predvode kolone na Dan pobede nad fašizmom, ali to nekako nije tema za većinsku javnost.

Taramba je ostao u Mostaru, jer onakav kakav je bio nigdje drugdje ne bi ni mogao pustiti korijenje, a bio je sav od onog driblinga, lažnjaka, vica kojim se, na izvjestan način, s lakoćom proživljavaju povijesne turbulencije, moguće zato što mu nisu potpuno jasne a vjerojatnije zbog toga što ga uopće nisu ni interesirale.

Groblja danas imaju i otvoren wf...Ležarina po danu u mrtvačnici je toliko i toliko. Nema izležavanja ni mrtvima. U svoj grob/grad pa tamo lezi koliko hoćeš. Naravno da je tu lova. Ali čuj rečenicu - ležarina u hladnjaku.

Kad god neki državni službenik poželi da se uspenje više nego što mu status dozvoljava, u ozbiljnom društvu moraju se oglasiti sirene za uzbunu. A, kada takav pokušava postati zaštitnik ili otac nacije, treba se spremati za vanredno stanje.

Nema tu pomoći, razbojnička banda naprosto ne razume pojam zakonitosti. Jedino što bi Vučić mogao da preduzme jeste da prestane da se pojavljuje i da pusti institucije da rade svoj posao. I to je jedino što je njemu potpuno nezamislivo, nemoguće, nestvarno, fantastičnije od bilo koje fantastične priče.

Vještačka inteligencija (AI) postaje nezaobilazan alat u filmskoj i tv industriji. Njena primjena se proteže od scenarija i montaže, pa sve do specijalnih efekata i distribucije. AI pomaže kreativnosti da se unaprijedi, skraćuje procese proizvodnje, smanjuje troškove i, možda najbitnije - stvara sadržaj koji je prilagođen ukusima publike! (Vidiš, to me čudi kažem Ljiljani.)

Među studentskim zahtevima nema onog od čega predsednik strahuje – traženja njegove smene i obaranja režima. Međutim, studenti traže pravnu državu i slobodno društvo, odgovornost, pravdu i nekorumpiranu vlast, a to nimalo ne podseća na foto-robot Vučićevog režima. Bez pada naprednjačke bulumente nemoguće je stvoriti pravednije i bolje društvo kakvom teže studenti.

Esemesiram poruku pjesnikinji u Novi Sad, s pitanjem da li je u redu, zbog svih tragedija i smrti, te mogu li možda nešto učiniti... Ona piše: "Nažalost, sve je totalno ludilo. Tako i vest od evo malopre, o 15toj žrtvi. Pazi, bez da znamo ko je, čoveče...

Danas je razvidno da je dijalog između različitih mišljenja u javnosti nemoguć, točnije nedopustiv ukoliko se dotaknete „svete krave“ kapitalizma.

D.H. Lawrence napisao je u jednom eseju da treba živjeti i pisati kao da je svako djelo posljednje u životu - kao da će smrt staviti tačku na kraj svake nove, zapisane rečenice.

Sve jednom prođe, pa će tako proći i Vučićev režim, ali posle njegovog svrgavanja biće neophodno sprovesti radikalne korake i temeljnu reformu društva, ako mislimo da se ikada uljudimo. Za početak, trebalo bi vratiti na snagu Zakon o odgovornosti za kršenje ljudskih prava, poznatiji pod popularnim imenom Zakon o lustraciji.

Mi pravimo doba da se autorsko pravo na domovinu ne zaboravi i preda onima kojima će ovo biti domovina puno lišća nakon nas.

Vlažna koprena magle odvaja me od sve tragikomedije u koju se čovječanstvo uvaljuje svako malo. Previše su za čovjeka njegove male, osobne tragedije te mi razum nikako ne može shvatiti otkud potreba da ih dodatno proizvodimo kada bismo trebali znati da nam neće pomoći niti nas utješiti. 

SNS skuplja najgore primerke ljudskog roda, ambiciozne i pohlepne nesposobnjakoviće, neobrazovane i neuke, ali spremne na sve zarad lične koristi. Takav model kadriranja ostao im je u amanet od organizacije iz koje su se ispilili – Srpske radikalne stranke, i ona je bila stecište svakojakog bašibozuka. Zato su pogrešne vesti koje kažu kako su predsednici opština i ostali naprednjački kadrovi glumili batinaše. Istina je dijametralno suprotna. Naprednjački batinaši glume predsednike opština, partijske i opštinske funkcionere, nameštenike državnih firmi i slične izmišljene likove.

O, da, cijeli je planet bio zanesen Američkim snom, plesao uz eskapizam jazza, lutao uz slobodu beatnika, divljao uz rock and roll, prosvjedovao s psihodeličnom generacijom, bjesnio s punkom, očajavao s grungeom, molio se prorokovanjima Boba Dylana, spavao u mislima s Marylin Monroe nesvjestan da siluje malenu Normu Jean onako kako je nekrofilski zlostavlja Andrew Dominik u filmu „Blonde“

Doba cirkusa Medrano, koji je bio stacioniran pored Gradskog stadiona, u tzv. "pećanskom parku" koji je tada još bio obična livada. Ili cirkusa Corona, koji je dolazio ljeti i bio pored Sane, na mjestu gdje je danas hotel Prijedor... Nebrojeni vašari s fliperima, vožnje - sudaranja malim strujnim autima na žetone...

U ladici moga oca smješten je muzej kućanskih aparata koji su zujali kroz dva vijeka.