U posljednjem mjesecu 2024. (čuli ste sigurno!) sveučilište Oxford proglasio je „truljenje mozga“ (brain rot) za riječ godine! Truljenje mozga? Već je napisan tom komentara na ovu vijest. Ali, eto - pojavu definiraju kao „pogoršanje nečijeg mentalnog ili intelektualnog stanja kao rezultat prekomjernog korištenja materijala, uglavnom online sadržaja, kojega se smatra trivijalnim ili neizazovnim“.

U kuhinji se vuku lajne kokaina, pored kuharice koja priprema brancina.

Ovo je trebala biti bajka ali sam od početka svjestan njezine nemogućnosti. Želja za boljim svijetom ne može biti drugo do puka mašta.

Ako zaista žele da stvore drugačije, bolje, zdravije društvo neka se što pre okrenu onome što su pisali izdajnici, autošovinisti, zarobljenici duha samoporicanja i slični nacionalni izrodi. U suprotnom, uprkos plemenitim težnjama i žudnji za pravdom, čeka nas večno vraćanje istog i rđava beskonačnost.

Teško je procijeniti koliko su svi kroz proteklu godinu osvijestili naše realne mogućnosti. Svakako je najbitnije da to učini Barbarez sa svojim timom. A svima nam ostaje vidjeti koliko su i oni toga naučili kroz čistilište Lige nacija.

I kako je samo cinično u svojoj strašnoj komičnosti - što te pozivaju i što govoriš na gotovo svim sahranama svojih starih komšija, svih vjera, kaže mi Ljiljana. Kako se priča otme svemu, samo ako je vidiš. Ispraćaš ostarjele crvenosoliterce. I to baš ti, jednog po jednog.

Avet prošlosti ima apsolutnu vlast, a vi ne biste da govorite o prošlosti, i još smatrate da je to sasvim normalno. Šta reći, a ne opsovati. Šetaju se ratni zločinci po televizijskim studijima, promovišu knjige po bibliotekama i centrima kulture, sede u glavnim odborima vladajućih stranaka, predvode kolone na Dan pobede nad fašizmom, ali to nekako nije tema za većinsku javnost.

Taramba je ostao u Mostaru, jer onakav kakav je bio nigdje drugdje ne bi ni mogao pustiti korijenje, a bio je sav od onog driblinga, lažnjaka, vica kojim se, na izvjestan način, s lakoćom proživljavaju povijesne turbulencije, moguće zato što mu nisu potpuno jasne a vjerojatnije zbog toga što ga uopće nisu ni interesirale.

Groblja danas imaju i otvoren wf...Ležarina po danu u mrtvačnici je toliko i toliko. Nema izležavanja ni mrtvima. U svoj grob/grad pa tamo lezi koliko hoćeš. Naravno da je tu lova. Ali čuj rečenicu - ležarina u hladnjaku.

Kad god neki državni službenik poželi da se uspenje više nego što mu status dozvoljava, u ozbiljnom društvu moraju se oglasiti sirene za uzbunu. A, kada takav pokušava postati zaštitnik ili otac nacije, treba se spremati za vanredno stanje.

Nema tu pomoći, razbojnička banda naprosto ne razume pojam zakonitosti. Jedino što bi Vučić mogao da preduzme jeste da prestane da se pojavljuje i da pusti institucije da rade svoj posao. I to je jedino što je njemu potpuno nezamislivo, nemoguće, nestvarno, fantastičnije od bilo koje fantastične priče.

Vještačka inteligencija (AI) postaje nezaobilazan alat u filmskoj i tv industriji. Njena primjena se proteže od scenarija i montaže, pa sve do specijalnih efekata i distribucije. AI pomaže kreativnosti da se unaprijedi, skraćuje procese proizvodnje, smanjuje troškove i, možda najbitnije - stvara sadržaj koji je prilagođen ukusima publike! (Vidiš, to me čudi kažem Ljiljani.)

Među studentskim zahtevima nema onog od čega predsednik strahuje – traženja njegove smene i obaranja režima. Međutim, studenti traže pravnu državu i slobodno društvo, odgovornost, pravdu i nekorumpiranu vlast, a to nimalo ne podseća na foto-robot Vučićevog režima. Bez pada naprednjačke bulumente nemoguće je stvoriti pravednije i bolje društvo kakvom teže studenti.

Esemesiram poruku pjesnikinji u Novi Sad, s pitanjem da li je u redu, zbog svih tragedija i smrti, te mogu li možda nešto učiniti... Ona piše: "Nažalost, sve je totalno ludilo. Tako i vest od evo malopre, o 15toj žrtvi. Pazi, bez da znamo ko je, čoveče...

Danas je razvidno da je dijalog između različitih mišljenja u javnosti nemoguć, točnije nedopustiv ukoliko se dotaknete „svete krave“ kapitalizma.

D.H. Lawrence napisao je u jednom eseju da treba živjeti i pisati kao da je svako djelo posljednje u životu - kao da će smrt staviti tačku na kraj svake nove, zapisane rečenice.

Sve jednom prođe, pa će tako proći i Vučićev režim, ali posle njegovog svrgavanja biće neophodno sprovesti radikalne korake i temeljnu reformu društva, ako mislimo da se ikada uljudimo. Za početak, trebalo bi vratiti na snagu Zakon o odgovornosti za kršenje ljudskih prava, poznatiji pod popularnim imenom Zakon o lustraciji.

Mi pravimo doba da se autorsko pravo na domovinu ne zaboravi i preda onima kojima će ovo biti domovina puno lišća nakon nas.