Iz Crvenog solitera (audio): Truljenje mozga

I tako, evo nas u Trumpovskom siječnju 2025. Naredna kolumna bit će 200!
I na moj 57. rođendan, subota, 11.1.

U posljednjem mjesecu 2024. (čuli ste sigurno!) sveučilište Oxford proglasio je  „truljenje mozga“ (brain rot) za riječ godine! Truljenje mozga? Već je napisan tom komentara na ovu vijest. Ali, eto - pojavu definiraju kao „pogoršanje nečijeg mentalnog ili intelektualnog stanja kao rezultat prekomjernog korištenja materijala, uglavnom online sadržaja, kojega se smatra trivijalnim ili neizazovnim“.

Narančasti predsjednik i pinkovane televizije, Musk, Žeks, Djed Mraz i Einstein, ptica i slika ptice, dileri frizirane prošlosti, retuširane i prepakirane, koju prepakiraju "time traveleri", putnici kroz vrijeme... paleokonzervativci!

* * *

Ali, svijet se već sasuo u slike, svijet riječi polako nestaje, pored očiju govor sve manje trebamo.
Musk nam već potvrđuje da će biti vrlo brzo mogućno presnimiti memoriju našeg mozga u kompjutor robota!!
No, hoće li taj stroj s napunjenom memorijom iz našeg uma doista biti mi?
Ne, naravno.  Ali, mi i ne trebamo.

Kompjutor će uzeti memoriju. Sve drugo će biti truljenje svega oko mozga. Deficit budućnosti, to je precizna sintagma Georgija Gospodinova.
Zuckenberg nam objašnjava da ćemo za manje od 10 godina odbaciti mobilne telefone i nositi naočale koje će moći da fotografiraju, snimaju, puštaju muziku i video zapise, primaju i otvaraju mailove i poruke, prevode u realnom vremenu ono što vidimo, prikazuju rute i pravce do željenih lokacija u vidnom polju korisnika, prikazuju proširenu i virtualnu stvarnost, pružaju informacije o objektima koje promatramo, mjere srčano pulzirnje, krvni tlak… i, naravno, bit će povezane sa vještačkom inteligencijom...

* * *

"Životni vek pešadije u ratu u Ukrajini nije dug, a stalni pritisak koji ljudi trpe je strahovit i to ne samo u rovovima, već zbog saznanja da nemate gde da se sakrijete. U ovom ratu ne postoji sigurno mesto. Količina dronova u vazduhu je nezamisliva i oko sa neba stalno vas gleda. Možete biti u svom rovu, ali ako se bilo gde pomerite možete biti primećeni i napadnuti. Vojnici sa sobom imaju telefone, što je još jedan od aspekata te distopijske slike. Nebrojeno puta mi se dogodilo da budemo u rovu povezani sa Starlinkom (naravno, važno je da mobilni prenos podataka bude onesposobljen), i da vidim ljude koji šalju poruke najbližima preko aplikacija kao što je Vocap. Na isti način ekipe pilota dronova na svojim Telegram kanalima postavljaju slike likvidacije ruskih vojnika, koristeći te iste kanale da prikupljaju novac da kupe još dronova. To je strašna realnost u kojoj vidite stvari u realnom vremenu."

(Maksim Taker, britanski ratni izvještač)

Kad je moja generacija bila u bosanskim rovovima, nije bilo dronova, imali smo sreće. Nije nas dohvatila AI.
Ali, dohvatila nas je divlje zla - prirodna inteligencija.
Ona, koju nitko ne bi ni za svoju vještačku, i ona, kojoj nitko ne bi htio ni memoriju presnimiti.

* * *

Zanimljivo je da sam u pozorištu glumio poznate ATEISTE - Estragona, Clova, Raskoljnikova, Borisa Davidoviča Novskog.
No, pravilo odstupanja jest glumljenje sebe!
Koji sam po prvoj prašini na droblju položena olovka.

* * *

Kao kada umreš pored male stvari.
Pa se kvasiš sav u prvi dan raja

Ni gnijezdu se ne ostaje,
I u njemu šećer savladava vodu.

Pominjanja anđela nemaju pljuvačke
Da se mogu izgovoriti

Puškomet stari mesom snajperiste, i
Utihlim bijesom u udarnim iglama.

* * *

Volim za novogodišnje praznike pogledati neke zanimljivosti koje nudi dokumentarni film.

Ovoga puta izdvajam svakako preporučujem pozornost za dokumentarni film BRAT, izvrsne novinarke eTrafike i autorice Vanje Stokić, i novinara, snimatelja Ajdina Kambera.
Film me bukvalno zakovao za stolicu. Realiziran je uz pomoć "Journalismfund Europe", sniman je na 18 lokacija u 3 države, i već je dobitnik nagrade “Srđan Aleksić” u kategoriji “Za doprinos zajednici”, ali i još 30-ak drugih nagrada iz svijeta filmske umjetnosti!

Svakodnevno, tisuće ljudi, koje nazivamo migranti, širom svijeta pokušavaju preći granice i doći do željenih zemalja, kako bi dobili priliku za život dostojan čovjeka. Na tom putu, svakodnevno umiru na najtragičnije i jezive načine.
Rijeke Sava i Drina u Bosni i Hercegovini tokom proteklih godina postale su "mrtvačnice", a njihove obale - groblja puna NN grobova.
Male daske i brežuljak jedini ukazuju na to da je tu ukopana osoba, možda dijete, bez identiteta, a njihove obitelji u vječnoj agoniji neznanja...
Tijekom snimanja filma, pronašli su oko 50 NN grobova, svjedočili su zastrašujućem odnosu vlasti svih nivoa, institucija i tihe većine mještana koji “gledaju da se što prije riješe tijela.”
U filmu se pojavljuje, između ostalih, doktor Vidak Simić, patolog iz bolnice "Sv. Vračevi" u Bijeljini:
"Kada bude pronađeno tijelo neidentifikovane osobe, ja iz butne kosti uzimam uzorak DNK. Taj uzorak, po zakonu, čuva se šest mjeseci. Ja sam odlučio da ih čuvam duže. Da ih čuvam dok sam živ. To je moja obaveza, kao doktora i kao čovjeka. Svi uvijek pričaju o nekim troškovima, ali to i nije neki trošak čuvati te uzorke, jer tim ljudima i njihovim porodicama dugujemo istinu”.

* * *

I kad pominjanje angela ima dovoljno pljuvačke, sve se redovito pretvori u ljepljivo mucanje.
Truljenje misli. 

(zurnal.info)