Prvo sjećanje:
Neka mala lasica iz slikovnice koju sam dobio za Novu Godinu 1973. ili možda 1972. u dječijem vrtiću u Ljubiji Rudnik. Bila je rana večer, snijeg i puno djece, izlazili smo iz kuće vrtića na brdu i spuštali se (stepenicama u austrougarskom štihu) u snijegom zametenu Ljubiju. Rez.
Spada ta slika u praslike, u one koje ne znaš jesi li ih doista upamtio kao insert, miris, osjećaj hladnoće, nešto koje nema cjelinu. Ili su čisti izmišljaj, stvoren od nejasnog sjećanja na nejasno što.
Danas mi 57. rođendan.
Puno vremena od siluete male lasice. Dakle, tko me se još sjeća kada sam bio dijete?
* * *
TAJ DAN KAD SE ODUSPRAVIM DA UMREM
Držat će me Novica Tadić za ruku čim pređem.
Goli smo i zima je.
Kad naiđe voda ne boj se, kaže Novica
To je moja majka.
Uvijek se žali da se jastučnice sporo suše.
Nego, jesi li se živ zemlje nakop'o?
Ona će sada tebe svaki dan prekopavati.
Praznit će ti džepove po predkomorama.
Sakrij od nje u sebe barem butnu kost.
* * *
"Dragi Leone, pišem vam, zapravo preveo sam za vas pjesmu Anne Carson "Kratki osvrt o nepromočivosti", dopast će vam se, siguran sam:
Franz Kafka je bio Židov. Imao je sestru Ottlu, također Židovku. Ottla se udala za pravnika Josefa Davida koji nije bio Židov. Kada su 1942. godine Nurnberški zakoni došli na snagu u Češkoj - Moravskoj,
tiha Ottla je predložila Josefu Davidu da se razvedu.
U samome početku on je to odbio. Onda mu je ona govorila
o mirnom snu, o njihovoj imovini, o njihove dvije kćerke i racionalnom pristupu. Nije pomenula, jer još tada nije znala za tu riječ, Auschwitz, gdje će umrijeti u oktobru 1943.
Nakon što je sredila stan, spakovala je ruksak a Josef David joj je izglanjcao cipele. Još jednom ih je premazao kremom za cipele.
Sad su nepromočive, rekao je." Pišite."
(iz rukopisa)
* * *
Vještačka inteligencija na području medicine već čini potpuno nezamislive stvari. Od rane dijagnostike do rješenja za komplicirane zahvate. Tehnologija će nam uskoro otkriti nevjerojatne veze između prehrane, gena i bolesti. Stvari za koje nikad ne bi rekli da imaju veze... Ali...
* * *
... Istočnoslavenski rat ne posustaje treću godinu..
Kad smo ga ubili pod orahom
Rekao si kako ti se
Mater boji vaditi krv
Iz prsta
Ne boli rana
Nego u glinu žuri gaza
Sve što mi je
Od bilja
Nema mišiće
Gledano vodom
Nikakva obala ne stoji
U plišu s kćerkinih
Zečeva
Zemlja se začinje
Otišli
Još sakupljaju svoje sjenke
Skini s mene lopaticu zemlje
I idi
Dočekati
Svoj rođendan
* * *
Razgovarao sam s AI.
Eto, kada sam pomislio da ne postoji više ništa što me može iznenaditi na televiziji, stigao je izvjesni pjevač Marko Bulat.
Vjerovali ili ne, M. Bulat je bio gost emisije „150 minuta“ u kojoj je „objašnjavao“ fizičaru Slobodanu Bubnjeviću da je Zemlja – ravna ploča!
Naprosto, suludo, poput upada u strip Alana Forda.
Poslao sam istitlovanu emisiju AI.
ChatGPT me je pitao ima li taj pjevač okruglu glavu!?
* * *
Proteze su se nekada pravile od zuba mrtvih ljudi:
Zubi nedavno preminulih, najčešće vojnika koji su poginuli u borbi, smatrani su vrijednim zbog relativno zdravog stanja. Zubi bi se vadili, očistili i ugradili u podlogu napravljenu od materijala poput bjelokosti za stvaranje proteze.
Jedan poznati primjer je nakon bitke kod Waterlooa 1815. godine, gdje su tisućama palih boraca posmrtno izvađeni zubi, čime su dobili nadimak "Waterloo zubi".
Današnje proteze izrađene su od akrila, porculana ili smole.
Mrtvu vojsku pokapaju sa zdravim zubima.
* * *
"Morate raščistiti nekoliko stvari u glavi prije nego što počnete čitati Schindlerov lift. Njen autor, Darko Cvijetić, državljanin je Bosne i Hercegovine, iako mu je majka Hrvatica, a otac Srbin. Živi u Prijedoru, gradu koji se nalazi u Republici Srpskoj, koja je dio Bosne i Hercegovine. Nastanjen je, pored ostalih etničkih skupina, Bošnjacima, ali i Bošnjacima (tj. jednostavnije rečeno Bošnjacima koji se izjašnjavaju kao islamski). Još ću dodati da se Cvijetić smatra Jugoslavenom, piše na srpskohrvatskom, na sajmovima književnosti predstavlja bosansko-srpskohrvatske jezike, a kasnije samo hrvatski, a recenziranu knjigu na poljski jezik sa srpskog prevela je Dorota Jovanka Ćirlić. Za Program 3 Poljskog radija dao je intervju na hrvatskom jeziku.
I sad ti budi pametan."
(poljski književni kritičar o Schindlerovom liftu - Winda Schindlera
https://www.milczenieliter.pl/
* * *
Zapravo, biti u permanentnom vicu kojemu se kraj ne nazire, iako znamo da bi trebao biti smiješan...
Bit će da je na kraju - crno bijela lasičica, čija slika se gasi u memoriji, kao opušak.
(zurnal.info)