U jednoj od mojih omiljenih serija „Peaky blinders“, objašnjavajući svoj politički zaokret, Thomas Shelby objašnjava zašto je uvjereni socijalist stao uz bok, jedne od povijesnih osoba u seriji punoj takvih, Oswalda Mosleija. Svoj zaokret objašnjava otprilike ovako – ukoliko kreneš krajnje lijevo ili pak krajnje desno u jednom ćeš se trenutku naći u istoj točki. Promatrajući što se događa u tzv. javnom prostoru BiH i perifernim vidom možemo primijetiti da je Thomas Shelby OBE, potpuno u pravu.
IZ PRVE RUKE
Serija „Peaky blinders“ savršeno objašnjava kako je nastao suvremeni kapitalizam i kako se i beskrupulozni kriminalci, bogateći se i usput obavljajući prljave poslove za vladine strukture, domognu čak i kraljevskih odlikovanja i titula. Svemu tome možemo svjedočiti iz prve ruke u svim bivšim republikama bivše nam zemlje.
Ostaje mi ipak misterij kako je moguće da je tolika masa ljudi spremna zagristi trule mamce i time postati zagrižena, politički potpuno zadrta pogotovu ako uzmemo u obzir da živimo u vremenu kad su nam dostupne razne informacije. Jedino objašnjenje je da ljudi posežu isključivo za onim informacijama koje potvrđuju njihove osobne stavove. Misliti, uključiti u jednadžbu drugačije viđenje stvari, nedostižan je i naporan postupak. Tako imamo savršenu podlogu koja se ljudskom glupošću i zadrtošću ispostavlja idealnom za opću otimačinu javnih i društvenih dobara za osobne interese dovoljno beskrupuloznih ljudi koji su spremni korumpirati i izvjesne javne osobe, draškajući im ego i povremeno bacajući koju krajcaru, kako se kolo mržnje i zadrtosti ne bi slučajno prekinulo i ugrozilo im operaciju prvobitne akumulacije kapitala na divljem levantu.
Svi ti snažni podražaji koji se emitiraju putom raznih medijskih platformi paraliziraju mozak i zasljepljuju ljude, praktički ih programirajući za interese određenih nazovi elita.
ALERGIJA NA PELUD
Pišem ovo a već danima me smara alergija na pelud. Taman se malo smiri, a čim počnem razmišljati o tome koji je razlog da ljudi dopuštaju biti marionetama u nečijem poganom ritualu, padne mi imunitet i alergija se vrati kao da je nisam ni pokušao smiriti. Ispada tako da sam, zapravo, alergičan na ljudsku tupost i zadrtost, koje su jednako vrijedne karike u lancu pohlepe kao i ona koja im plasira mržnju i instant političke stavove za svakodnevnu uporabu. Ljudi nisu sposobni razabrati a kamoli biti zabrinuti što su zadnja karika u prehrambenom lancu. Više nisu prvi ni u proizvodnom jer taj lanac odavno ne postoji.
Sve je tek, reklo bi se u Mostaru, kentra, puko mešetarenje u kojemu običan čovjek nije ni valuta nego tek potrošna roba.
(zurnal.info)