Iz Crvenog solitera: Bakine pletenice

Radost skraćuje misli, rekla je Milena Jesenska.
Da, ona dama s kojom se dopisivao Kafka.

S portala:
U tri godine trodnevne specijalne vojne operacije, ustalio se i jedan čudan ekonomski model, prema kojemu Rus koji pogine na bojištu, svojoj porodici zaradi više nego da je živ!
Naime, smrt na bojištu u Ukrajini isplativija je za njegovu obitelj, koja potom dobiva izdašnu državnu pomoć i druge privilegije.

Kako navodi i francuski Le Monde, muškarac u najboljim radnim i produktivnim godinama, više će "zaraditi" za svoje potomstvo ako pogine na bojištu u Ukrajini, nego što bi za čitav svoj radni vijek ikada mogao.
Svakako su to Rusi iz najsiromašnijih dijelova Ruske Federacije. Isplate za gubitak sina, muža ili oca osiguravaju injekciju bogatstva u najsiromašnijim područjima Rusije, u zamjenu za stalni dotok vojnika u rovove.

Mesnica se u Vranju zvala Belo jagnje, u  Žepču Dayton, u Dorasu Srna.

* * * 

Maks Zebald, bi tu priču počeo posve drukčije:
Čuješ, u mraku u koji ćemo se vratiti
nema ptica. I sve boje, i crna, ovdje će ostati.
Dan će odlaziti u četiri oka. Glečer će sa znojem biti licem u lice.
U očnoj tekućini, pod sedre će se uvlačiti ljetni mrak.

Iz stražarske kućice pogranične policije čut će se tihi jazz s radija. I doista bi mogla biti 1939. Benjamin će ustati, na nahtkasnu odložiti naočale, čak se kratkim pokretom začešljati.
Potom tek dohvatiti iglu i ampulu. Eto.

* * *

SEOSKO GROBLJE

Baka je čuvala sve svoje pletenice
Čim bi koja narasla do ispod leđa
Ona bi je rezala i ostavljala okikanu u kutije

Bila ih puna soba pod krevetima
U regalu kraj kredenca
I nitko nije znao zašto je kosu toliku čuvala i kome tako složenu

Čim je umrla
Snahe rasplele pletenice i potrpale u jastuke
Četiri velika jastuka koja bi iz regala vadile
Samo za goste

I tako su gosti spavali na bakinoj kosi
I sanjali što je već sanjano
Pod njezinom kosom

Kao što se iznose zaspala djeca iz kina
I s njima film na trepavicama nahvatan
Kao što se sinagogica osvjetli
Kad u njoj kakav kruh prenoći

* * *

To predavanje se brzo završilo i bilo je sasvim drukčije nego što je zamislio. Jedan učenik, koji je već više puta osvojio šipkovu grančicu, rekao je odmah na početku:
Gospodine nastavniče, ispričajte nam kako je na frontu.
Nastavnik se ugrizao za usnu i rekao: Nije onako kao što mislite.

Onda mu se lice skamenilo, a ruke su počele da mu drhte, takvog ga uopšte nismo poznavali. Nije onako kao što mislite, ponovio je.
Zatim je spustio glavu na sto, oklembesio ruke sa stolice kao da je krpena lutka i zaplakao.
/Herta Müller,  Ljuljaška daha/

* * *

"Po našim književnim lokvama, ponikvama i jarugama kumujemo jedni drugima već prilično dugo, i tako smo iskadili sebi u posljednje vrijeme nekoliko književnih nesvjestica, te se teško razaznaje u ovom gustom dimu naše samohvale tko je ikonostas a tko kamilovka! Mi se kadimo u našim časopisima uzajamno po starom klasičnom načelu te plemenite meštrije: imaj recenziju 'ti', da bih je imao i 'ja', pa kad je imamo 'mi', neka je ima i 'on' da bi je imali 'oni', a kad je imaju 'oni', zašto da je nemate i "vi", i tako 'ti' i 'mi' i 'vi' i 'oni', u jednu riječ svi 'oni' zajedno zovu se našom priznatom književnom zajednicom, te predstavljajući neku vrstu književnog monopola, preštampavaju to što su jedni o drugima napisali, i tako postaju 'naši priznati i poznati' književni hiperdredonti, zaboravljajući da književne pobjede nisu topovska grmljavina takvih oklopnjača kao što je naša kritika, napisana po gornjem receptu. U književnost se čovjek spasava posve drugim korabljama no što su naše pohvalne kritike, a tko nije utopljenik na brodolomu taštine i predrasuda, taj ne će ni doći na tu ludu misao da se hvata jedinospasavajuće slamčice što se zove ljepota..." /KrkrkrKrleža/

Da citirao sam Herthu M. i Krležu M. Nisam ništa originalno zapisao. Nema potrebe.

* * *

Esemesiram poruku pjesnikinji u Novi Sad, s pitanjem da li je u redu, zbog svih tragedija i smrti, te mogu li možda nešto učiniti... Ona piše:
"Nažalost, sve je totalno ludilo. Tako i vest od evo malopre, o 15toj žrtvi.
Pazi, bez da znamo ko je, čoveče...
Rekli su preminula je pacijentkinja "sa najtežim povredama". Ali, čekaj bre, niko nikad nije rekao ko ima "najteže" povrede. Po onome što je pisalo po medijima, kao i većina nas - pomislila sam - da nas je danas napustila svršeni student medicine i majka male devojčice.
Kad, ludilo - lično sam doživela šok, kad sam pročitala na nekom portalu, da nije ona u pitanju, nego da ima neko još teže povređen od nje.
Sve ovo je toliko strašno! Umorna sam.
I ne znam.... zašto tolika konfuzija u informacijama? Zar nije svima već dovoljno teško?" (Početak studenog.)

* * *

Put se već stazom potrbuške usmrćuje šuštav i nakoračan, ispod javora izgladnjivanog gnijezdima na sebi.

Dragi K.,
radost skraćuje misli. Tvoja Milena 

(zurnal.info)