BALADA BEZ POVODA: Kako izgleda svijet bez Lou Reeda

NAJVEĆI FRAJER NA SVIJETU

Ovo su godine u kojima nestaju oni koji su satkali svijet koji poznajemo.  Temelji se, jedan po jedan, ruše.  To je sve očiglednije sa svakim novim odlaskom onih koje smo voljeli i koji su nas oblikovali. Tako nekako sam razmišljao kada sam saznao da je na svoje posljednje putovanje otišao Lou Reed.

Rastao sam uz njegove ploče, bio je vezivno tkivo između svijetova muzike koja me je odgajala. Poslije Elvisa Lou. A prije njega Joe Strummer. I poslije Loua Lou. Sve isprepleteno i bez očiglednog smisla. I sve tako čarobno.

Koliko li ću puta poput mantre ponoviti: „Don't believe half of what you see and none of what you hear...“. Svakome od nas treba nešto kao zvijezda vodilja. Pa makar to bila i paranoja. U pravu je Lou, svaka riječ, istina od petsto kila. Neke stvari na gorči način naučimo i takve ih prihvatimo.  Onda postane lakše.

GODINA POSLIJE

Ove godine, u godini poslije one u kojoj je Lou Reed umro,  Joseph Arthur snima fenomenalni, akustični album, kojem je po svim zakonima logike dao ime koje i zasluzuje – Lou. Na albumu je dvanaest Reedovih evergrina.

Arthur je moju pažnju u potpunosti dobio kada sam sasvim slučajno nabasao na njegov raniji uradak 'The Ballad of Boogie Christ'. Od tada pratim svaki njegov korak, i pronalazim svaki snimak. Ali, da budemo iskreni, nisam ni pretpostavljao da će nagrada biti 'Lou'!

Iako sam najveći obožavalac Reedovog albuma 'New York', i s njim u venama sam proveo neke zajebane dane u Hamburgu i Hanoveru,  Arthurova obrada koja me skamenila je  'Sword of Damocles', sa 'Magic and Loss'. To je gorka, ali i energična tužaljka posvećena Doc Pomusu, preminulom prijatelju iz dana kada je Reed započinjao svoju muzičku karijeru.

TAJ MAGIČNI TRENUTAK

Jerome Solon Felder, ili umjetničkim imenom Doc Pomus, blues pjevač i autor mnogih klasičnih hitova rokenrol ere (uključujući pjesme koje su izveli The Plattters, Del Shannon, Elvis Presley), uveo je Lou Reeda u svijet muzičke industrije početkom šezdesetih i sarađivali su sve do Doc Pomusove smrti, 1991. godine.

Pomus je za Elvisa, između ostalih, napisao kultne pjesme Mess of Blues i Viva Las Vegas, a  za druge - klasike poput 'Teenager in Love', ili 'Save the Last Dance' for me...

Lou Reed je tri i po decenije nakon njenog nastanka, snimio verziju Pomusove pjesme 'This Magic Moment'. Originalno je, u saradnji sam pijanistom Mort Shumanom, napravljena za The Platters i Ben E. Kinga.  Snimili su je 1960. godine, i dospjela na Bilboardovu listu hitova. 

Reed je svoju verziju snimio za album posvećen Doc Pomusu (Various Artists: Till the Night is Gone) a kasnije je uvrštena u soundtrack filma Lost Highway.  Dugo sam živio u uvjerenju da je to originalna verzija, da ta pjesma ne može biti drugačija, da je Reed napravio onako kako je to jedino moguće.

NEW YORK, NEW YORK

Rođen 1942., u Brooklynu, Lou do kraja svog fascinantnog života nije ostavio New York City. Osim kada je otišao na školovanje. Na fakultetu mu je mentor bio pjesnik Delmore Schwartz, od kojeg je mnogo naučio, i kojem je posvetio neke svoje bitne pjesme.

Nakon diplomiranja, i kratkog rada za izdavačku kuću Pickwick Records, 1964. godine, u njegov život ulazi John Cale, i taj susret možemo nazvati početkom priče o Velvet Undergroundu, jednoj od najuticajnijih grupa na sve što će da slijedi u svijetu popularne kulture i rokenrol muzike.  

Ali baladu o Velvet Underground ćemo ostaviti za neku drugu priliku.

Ova priča nije inspirisana nikakvim datumom, godišnjicom, niti nekim sličnim povodom. Ovo je bila ispovijest srca koje je napokon izašlo iz grča loše vijesti, i oslobođeno kao poslije još jednog preslušavanja albuma 'Magic and Loss', Lou Reeda, romanopisca rokenrola. Jedan je dom, a za njega je to bio New York (New York!), sa svim svojim nepravilnostima i nepravdama, i zakonima nemilosrdne džungle na betonu. O tome je pisao pjesme i cijele albume.

Dok se svijet koji smo znali urušava u sopstvenim krhotinama.

(zurnal.info)