Valjda odbijam priznati kako vrijeme brzo prolazi. Dan današnji se ukočim kad kažem kako se nešto dogodilo prije dvadeset i kusur godina. Nešto, dakako, u čemu sam bio aktivni sudionik.
U to neko, eto, danas mi smrzavajuće davno vrijeme često sam putovao u Hamburg. Rjeđe zbog posla a više zbog jednog privatnog plavokosog razloga s kojim sam zajedno šarafio tada još jeftini švedski namještaj.
BARBAREZ
Jednom prigodom, bio je dan neke utakmice, ne sjećam se više točno koje, osim što je sigurno da je jedan od takmaca bio veliki HSV, zaglavio sam među navijačima u podzemnoj željeznici. Bili su pripiti i više sarkastično nego neprijateljski nastrojeni, ali su nekako namirisali da sam stranac pa me netko od njih pitao otkuda sam. Odgovorio sam da sam iz Mostara. Gledali su me u čudu - nikad čuli - ta neka priča. Zatim sam rekao: Sergej Barbarez! I odjednom se prijeteći krug oko mene pretvorio u skupinu veseljaka koji me grle i pozivaju da idem s njima na utakmicu.
Ime Sergeja Barbareza tada je bilo ključ koji otvara navijačka srca ekipe iz Hamburga. A, kad uzmete u obzir da je za HSV igrao, recimo, i jedan Kevin Keegan, to će vam puno reći.
Onako pravih leđa dok drži loptu, nalik dr. Socratesu, uvijek je djelovao autoritativno.
PAPAC
Sašu Papca sam nekoliko puta viđao netom nakon što je završio igračku karijeru. Posjećivali smo iste prezentacije vinara u jednoj mostarskoj prodavaonici vina. Ni po čemu se nije isticao, nije se prsio ili trudio da svi vide da je među njima, eto, i jedan reprezentativac i igrač velikog Rangersa.
Nikad se nismo upoznali ali je uvijek djelovao staloženo, odmjereno i pristojno. Baš kao na terenu, čovjek koji radi svoj posao.
SPAHIĆ
Ne znam zašto mi je najupečatljivija priča o Emiru Spahiću ona kad je navodno preuzeo volan autobusa i odlučio voziti momčad kojoj je kapetan do stadion Bilino polje. Ali i to liči na onog kapetana koji je zbog karaktera na terenu bio nepredvidiv. Skoro kao neka naša verzija Winnie Jonesa.
KOMBINACIJA
Spahićev bezobrazluk, Barbarezova drskost, Papčeva staloženost su moguće sjajna kombinacija karaktera. Baš kakva treba da bi vodili našu, prilično mlađahnu, izabranu vrstu na terenu. Osim toga, autoritet kojeg sva trojica imaju u cijeloj javnosti moguće će biti i dovoljna brana od marifetluka kakvim se vole baviti ljudi iz našeg Saveza.
Meni je svakako drago da su, eto, sva trojica južnjaci, moji ljudi, dvojica iz Mostara i jedan iz Dubrovnika.
Ono što me pak plaši jeste jedna stara mostarska koja kaže – čim ti u Mostaru počnu govoriti kako si njihova legenda možda je vrijeme da seliš! A, opet, prošli su oni mnogo važnih utakmica i naše klasično BH šibicarenje i sklonost da se ljude uguši makar pretjeranom ljubavlju ih ne bi trebalo kolebati.
(zurnal.info)