FEMICID U BIH: Blage sankcije, žrtve nemaju pravnu i psihološku podršku

Blage i neodvraćajuće sankcije u slučajevima nasilja u porodici su rasprostranjena praksa u FBiH, navodi se u izvještaju Zaštita žena od nasilja u pravosudnom sistemu FBiH Centra ženskih prava iz Zenice objavljenom prošle godine:

- Zabrinjavajuća je uočena praksa blažeg kažnjavanja, čak i kada se radi o težim kvalifikovanim oblicima nasilja u porodici, počinjenog prema maloljetnoj djeci, ponekad i uz upotrebu vatrenog oružja – stoji u izvještaju Zaštita žena od nasilja u pravosudnom sistemu FBiH.

Navode da se faktori rizika femicida i dalje ne prepoznaju. U okolnostima povećanog broj femicida – ubistava žene iz mržnje u Bosni i Hercegovini i regionu, treba imati u vidu da prevencija femicida nije moguća bez identifikovanja specifičnih rizika koji dovode do femicida: historijat nasilja u porodici i upućivanje prijetnji napadom na život žene i djece; sklonost porodičnom nasilju u alkoholiziranom stanju; posjedovanje oružja, naročito vatrenog oružja, što otvara dodatno pitanje da li je takvo oružje legalno pribavljeno, s obzirom da pristup i posjedovanje vatrenog oružja predstavljaju naročitu prijetnju i indikator su visokog rizika od smrtnog ishoda porodičnog nasilja. 

Direktorica Centra Meliha Sendić u razgovoru za Žurnal kaže kako je nakon posljednjih slučajeva veća fokusiranost na izvještavanje o problemima sa kojima se susreću žene žrtve nasilja. 

Jedan od osnovnih problema, po njenom mišljenju, je neuvezanost institucija, nedostatak komunikacije među njima:

- Institucije reaguju onako kako koja ima kapaciteta i kako su povezane. Kada prisustvujemo nekom okruglom stolu na kojoj je više institucija pa se pokrene pitanje odgovornosti, obično svi upiru prst na onog drugog. Često se u negativnom kontekstu govori o centrima za socijalni rad, ali i ti ljudi koji rade tamo su zanemareni i ostavljeni na margini društva. Ne može se uprijeti baš u centre i reći da su oni najodgovorniji, kada vi nemate nijednu instituciju koju možete posebno pohvaliti ili izdvojiti kao efikasnu. 

Zakoni u BiH nisu harmonizirani sa Istanbulskom konvencijom, a ni izmjene domaćeg zakonodavstva – Krivičnog zakona FBiH I Zakona o zaštiti od nasilja u porodici - nisu provedene:

- Prvi put izmjena Zakona o zaštiti od nasilja je izvršena samo u jednom dijelu prije četiri godine uvođenjem osobe od povjerenja, a od 2012. ništa se nije dogodilo – kaže Meliha Sendić. 

Primjećuje ipak da se, nakon ubistva Nizame Hećimović u Gradačcu, pooštrava kaznena politika I ozbiljnije pristupa problemu:

- Poboljšala se situacija u odgovoru na prijavu nasilja. Sada se reaguje više. 

Ali ono gdje bi trebalo tražiti rješenje jeste i prevencija u prvom redu, u koju bi bile uključene i zdravstvene ustanove. Ukoliko bi se prepoznalo da u određenoj porodici postoje znakovi nasilja, trebalo bi uzeti anamnezu porodice, uočiti problem i vidjeti kako dalje postupati sa tim slučajem, smatra:

- Najveći problem imaju žena koje su nezaposlene i nemaju imovinu, ostaju u bračnoj zajednici i trpe dok se ne desi eskalacija nasilja, prvo lakše povrede i izbacivanje iz kuće, kasnije razvod braka, podjela imovine, starateljstvo…
Žene koje se odluče na prijavu vrlo često i povlače svoje prijave jer prolazak kroz labirint institucija, koji je u sistemu zaštite vrlo komplikovan i stresan. Ako nemate neku podršku uz sebe, nekoga ko će vas savjetovati šta treba da radite, kako treba da govorite, koja su vam prava od institucija, onda je to vrlo problematično. 

Ko je kriv za femicidDa li smo mogli spasiti živote najmanje 60 žena, žrtava nasilja?

Mnogo se govori o tome da femicid treba biti uveden u Krivični zakon u FBiH. Često se kao krivac za neusvajanje ovih rješenja detektuje Federalno ministarstvo pravde, prema kojem je otišao veliki broj inicijativa da se konačno ubrza ova procedura. Prema informacijama Žurnala, većina tih prijedloga završili je u ladicama bez posebnog angažmana. U razgovoru za Radio Slobodna Evropa federalni minister pravde Vedran Škobić naveo je da je problem kako dokazati da je “žena ubijena zato što je žena”:

- Pitanje je kako dokazati, odnosno da je ubijena zato što je žena. Kako će tužitelj dokazati umišljaj, jer će počinilac reći da to nije femicid i da je to recimo zbog prevare, zašto što ga je ljutila, ili iz nekog drugog razloga, istaknuo je za RSE.

Naglasio je da ubojstvo iz mržnje već postoji u Krivičnom zakonu Federacije BiH, te da bi propisivanje femicida, kao posebnog kaznenog djela, "naprosto bilo nemoguće".
- Najlakše je propisati, ali evo to će biti mrtvo slovo na papiru - kazao je.

Na pitanje RSE šta onda izmjene Krivičnog zakona FBiH podrazumijevaju, ministar je odgovario da će doći do pooštravanja pojedinih sankcija i uvođenja novih kaznenih djela poput uhođenja, ne precizirajući o čemu se konkretno radi.

Meliha Sendić svjesna je da će proces uvođenja femicida u zakon biti težak, ali smatra da bi se time dalo na značaju da nasilje nad ženama ne treba da se tretira kao “bagatelna stvar”:
- To bi olakšalo i izricanje visine kazne kao poruku budućim nasilnicima šta će im se desiti ako pomisle da počine takvo djelo. 

Femicid u Bosni i HercegoviniNije tragedija niti tužna ljubavna priča, već ubistvo!

U izvještaju Centra ženskih prava upozorava se da je potrebna senzibilnost svih profesionalaca u lancu zaštite - socijalnih radnika, policije, tužilaca, sudija i ostalih:

- Ključni trenutak koji najčešće dovodi do eskalacije nasilja nad ženom i femicida jeste trenutak kada žena odluči da napusti muža/partnera, da se razvede ili okonča romantičnu vezu. U činjeničnim opisima praćenih predmeta se mogu uočiti navedeni faktori rizika, naročito prethodno nasilje u porodici, nasilje počinjeno u alkoholiziranom stanju, prijetnje počinitelja da će ubiti partnericu i djecu, prijetnje da će ih sve zapaliti, mahanje pištoljem i noževima, ali uprkos svemu navedenom, počinitelji se redovno osuđuju  na kazne ispod posebnog zakonskog minimuma, odnosno uslovno se osuđuju, čak i u slučajevima specijalnog povratništva. 

I dalje stoji zaključak iz prethodnog monitoringa, da tužioci i sudovi većinski ne smatraju djecu žrtvama, onda kada su maloljetna djeca bila prisutna tokom konkretnog čina nasilja u porodici. U slučajevima kada su djeca direktne žrtve fizičkog napada i prepoznata kao žrtve, takvo djelo se ne kvalifikuje na
odgovarajući način:

- U nedostatku dovoljno slučajeva iz kojih bi bilo vidljivo tumačenje zakonskih odredbi, ostaje dilema da li postupajući tužitelji, prilikom opredjeljivanja za određenu kvalifikaciju djela porodičnog nasilja, neutemeljeno prave razliku između maloljetne djece - bez obzira čija su djeca, ako su obuhvaćeni pojmom porodice (npr. maloljetna sestra počinitelja) i maloljetne djece koja su potomci počinitelja. U svakom slučaju, neodgovarajuća kvalifikacija unutar istog člana (kriminalizacija nasilja u porodici) dovodi do znatno blažih sankcija za počinitelja nasilja u porodici. Tužilaštva redovno podnose prijedlog za izdavanje kaznenog naloga u slučajevima nasilja u porodici.

Na kraju godineSvaka peta žena u BiH žrtva je fizičkog nasilja

Zakonski uslovi su u većini slučajeva nasilja u porodici ispunjeni, a to je da je za krivično djelo propisana kazna zatvora do pet godina ili novčana kazna kao glavna kazna:

- Iako ubrzanje postupka ide u korist načela efikasnosti, sporno je što tužilaštva, prema odredbama Zakona o krivičnom postupku FBiH, mogu tražiti izricanje jedne ili više blažih krivičnopravnih sankcija, tu mogućnost obilno koriste u predmetima porodičnog nasilja, ukazujući na neadekvatan institucionalni odnos spram jednog od najrasprostranjenijih oblika nasilja. Sud može odbaciti zahtjev za izdavanje kaznenog naloga, ali najčešće se ovakvi prijedlozi prihvataju, zbog čega se počinitelji nasilja u porodici, kada izjave da su krivi i da prihvataju krivičnopravnu sankciju, najčešće uslovno osuđuju. Navedena praksa je uočena na svim sudovima na kojima su praćeni krivični predmeti.

U ovoj detaljnoj analizi, koja se može pronaći na stranici centra, detektuju se pozitivne prakse ali I propusti Sistema. Upozorava se i na to da se nasilje u porodici još uvijek doživljava kao manje ozbiljno krivično djelo, za koji sudovi općenito izriču uslovnu osudu i niske kazne, čak i kada se radi o povratnicima u vršenju istog krivičnog djela počinjenog više puta:

- Istovremeno se ne koriste, u dovoljnoj mjeri, drugi zaštitni i preventivni mehanizmi, kao što su zaštitne mjere i hitni postupci, dok su oštećene izložene dodatnim finansijskim troškovima (upućivanje na parnicu u cilju ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva) i dugoročnim sudskim postupcima. Praćenje je također pokazalo generalno odsustvo pravne i psihološke podrške tokom svjedočenja odraslih žena koje su preživjele nasilje i, u pravilu, upućivanje oštećene na parnični postupak radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva putem privatne tužbe. 

Ova praksa ima poseban efekat na žene žrtve/oštećene, koje često učestvuju u krivičnim postupcima bez adekvatne socijalne, psihološke i pravne pomoći. 

(zurnal.info)