Iz crvenog solitera: Bolnički ručak

Kaže moj drug Robi - "jarane moj, na Kićinom Brodu, na Sani, bilo je zajebano biti klinac - ko izgubi u 'raubu', leti 'trajlale' ".
('Raub' je kartaška igra na plaži uz Sanu nekih osamdesetih prošloga stoljeća, a 'trajlale' je kad te četvorica uhvate i za ruke i za noge i bace te u Sanu, vičući - traj-la-laaaa!)

* * *

Južni Slaveni su neprijatelji.
A i sjeverni Slaveni su neprijatelji.
Neki južni Slaveni su prijatelji s nekim sjevernim Slavenima. Drugima prodaju oružje. Centralni Slaveni su neprijatelji s nekim sjevernim Slavenima. S drugima su prijatelji. Tako i sa južnim. Istočni Slaveni prijatelji su nekim sjevernim Slavenima. Zapadni Slaveni s nekim istočnim Slavenima. Južni Slaveni su čak i prijatelji s nekim južnim Slavenima, a neki sa istočnim Slavenima. A i ratuju istočni Slaveni sa malo zapadnijim Slavenima. A i ratovali su i južni Slaveni sa južnim Slavenima.
Hej, Slaveni! Jeste.

Na staroslavenskom, bivati kaže se 'jestati'.

* * *

U Prijedoru, u Pozorištu, igrao sam Borisa Davidoviča. Igrao sam Raskoljnikova. Igrao sam Estragona u Godotu. Sve u Prijedoru.
Režirao Čehova. Režirao Andrića.
Režirao Machiavellia. I Harwooda.
U Prijedoru. Dorasu. Nešto bez svakoga, taj svijet.
I smatram da je to bilo jako važno, baš ovdje biti Raskoljnikov, baš ovdje biti Boris Davidovič, baš ovdje čekati Godota, u Dorasu. Dovesti Dostojevskog u Doras.

Jednom će ovdje doći i Hamlet.
Tražit će oca. Grobari će ekshumiravati dvorsku ludu Jorika. Kažem, sve iznova.

* * *

Nijedan ratni zločinac, s područja nekadašnje Jugoslavije pred Međunarodnim sudom nije se izjasnio kao ateist.
(Možda je ovo saznanje i stvorilo okvir za roman "Previše mi to. Osam djevojčica")? Negdje je pročitavši, zastao sam.
U istoj sobi pišem već 50 godina.

Rečenice su sve zašto se držim, riječima sisam kisik, sasušujem ih, okoravaju, koče se...
I tako se dogodilo da sam prestao biti ateist držanjem olovke. Dlanovi onoga koji u meni pjeva, sklopili su se. U grlu je mrak.

* * *

Ruža iz nečije karme pogriješila vrt.

* * *

Postalo je preočito pri ovim vrelinama, kako se zaoštrava globalna nestašica vode, hrane, energije i mineralnih rezervi. Bitka za resurse davno je počela, i dakako da je nismo skužili, zauzeti sobom. Traje rat na svim frontama, svi Jahači Apokalipse napajaju konje na izvorima.

Košulja ekserom prikucana na krst, rukavima briše ogrobicu oko usta.

* * *

S obitelji prijatelja iz Praga na večeri ovoga ljeta u Le Pontu. Sale mi poklanja knjigu Milovana Đilasa, "RASPAD I RAT, DNEVNIK 1989-1995." i već uvečer otvaram je, s predgovorom Alekse Đilasa, Đidinog sina.
Potpuno nevjerojatne rečenice zapisuje Đilas pred samu kataklizmu, 1989. godine!
Iako već starac, vidi više i dublje od većine suvremenika početka sloma Jugoslavije u krvi i mesu Jugoslavena.

Košulja kakva se daruje za pokrivanje kuće.
Košulja kakvom se daruje krst pokojnika pri pravoslavnim običajima pokopa.

Njezini razigrani, raziglani rukavi plešu na vjetru.

* * *

Kaže Đorđe B. samo da preletiš vijesti, za one tvoje kolumne:
PRVA
Intervju s direktorom doraske bolnice "Doktor Mladen Stojanović" u gradskim nedjeljnim novinama KV, objavljen na dan početka izborne kampanje za lokalne izbore.
U prvom pasusu čovjek obećava da će
"vratiti meso u bolničku ishranu".

DRUGA
Pijaća voda u NS je zagađena i nepreporučljiva za potrošnju, javili su mediji. Potom je voda analizirana u nekom odgovarajućem Institutu.
Pa je direktorka Instituta M.T. rezultate proglasila za "poslovnu tajnu"!!?

Ali, zato će mesa biti u bolničkom ručku.

* * *

Radovan Zubac:

Pričitao sam jednu priču za koju ni sam ne znam da li je tačna, ili nije tačna. Da li je posredi stvaran događaj,  ili samo jedna obična kaža? Ne ulazeći u istinitost priče ja je objavljujem samo iz razloga što mi je interesantna. Leonardo da Vinči je sliku "Tajna večera" radio pune četiri godine. Za likove na slici je tražio inspiraciju u običnim ljudima. Na samom početku je lako našao inspiraciju za lik Isusa Hrista. Bio je to lep mladić, blage naravi i produhovljenog izgleda. Kada je došao do lika Jude slikar nikako nije mogao da nađe odgovarajući lik. Godine su prolazile. Jednom, dok je šetao, slikar je video jednog mladića za kojeg je mislio da mu može poslužiti kao inspiracija za lik Jude. Bio je to tužan mladić, lica stara. Slikar ga je poveo sa sobom. Kada je mladić video nedovršenu sliku dugo je gledao u nju. Gledao, pa se zaplakao. Slikar ga je pitao zašto plače. Mladić je odgovorio: "Pre par godina sam Vam bio inspiracija za Hrista, sada sam Vam inspiracija za Judu. Toliko sam nisko pao."

Krsne košulje rukavi razigrani, raziglani.

* * *

Tati bi danas bio 83. rođendan.
Ruže ne griješe vrt. 

(zurnal.info)