Koncert Leonarda Cohena, Pula, 02.08.2013.:COHEN U PULI: Misno slavlje u Areni
JEDINA SLOBODNA TERITORIJA

Arhiva

COHEN U PULI: Misno slavlje u Areni

Ovo nije novinski prikaz. Priznajem - kao vjernik nisam u stanju napraviti takvo što kad se radi o mom Učitelju. Drago mi je da ni ovaj put nisam dobio niti jedan odgovor.

COHEN U PULI: Misno slavlje u Areni
FOTO: Glas Istre

Nisam religiozan čovjek, ali vjerujem nekim ljudima. Nisam sklon idolopoklonstvu bilo koje vrste, ali neke ljude smatram svojim učiteljima. Slušao sam njihove glasove u hladnoj tinejdžerskoj sobi. Pratili su me kroz život. Nikad me nisu izdali iako me njihov nauk uništio kao čovjeka. Nisu me naučili kako biti sretan, ali su me naučili kako putovati. Nisu me uspjeli naučiti kao zadržati ljubav, ali su me naučili da treba voljeti. Dopuštali su mi da kroz ključaonicu gledam raskošne grudi Tuge, čovjekove jedine sudbine. Smrt nije najstrašnija stvar na putovanju, najstrašnija je ljudska izdaja.

KATEDRALA VELIKE ČEŽNJE

Kad se nebo na horizontu prepolovilo, kad je dan počeo tonuti u more, na binu u pulskoj areni izašao je Učitelj. Arenu su ispunili đaci raznih generacija. Krenuli su taktovi "Dance me to the end of love", a ja sam umro. Umjesto mene u pulskoj areni stajao je dječak star ravno 35 godina i počeo plakati.

Pred očima mu se, kao pred smrt, odvrtio cijeli život. Vidio je umrle kojima kreće u susret. Neki rastanci ponovno su se odigravali na memljivim europskim kolodvorima. Svi prijatelji sjeli su za isti stol i nazdravili. Prolomio se zaboravljeni smijeh iz kombija koji jezdi kroz Provanceu. Moja djevojka, ona koja je danas sve žene koje sam ikad volio, čudno me pogledala.

Pred njom je stajao neki nepoznat tip i brisao suze. Neutješne ne možeš utješiti, ali ipak me zagrlila. Jedan dečko, neobično nalik na jednog od mojih najboljih prijatelja, činio je čudne pokrete, vrhovima prstiju trljao je korijen nosa. Plakali smo u molitvi. Tužna gospel misa je počela. Pulska arena je postala katedrala Velike Čežnje.

Rabin Cohen oduvijek je bio "prostitutka koja hiljadu njih veže u tajno u bratstvo". I sam sam dugogodišnji pripadnik te neformalne i prilično groteskne sekte.  Pravi rabin nikad ni u što nije siguran. Pravi rabin zna da je njegova vjera vječno pred iskušenjima. Pravi rabin griješi i baš zato mu se može vjerovati. Pravi rabin uvijek preispituje svoju vjeru. Ako ti vjerujem, zašto me tako često napuštaš? Pravi rabin je suočen s mnoštvom pitanja. Istinski rabin ti ne daje odgovore, on te uči propitivanju.

ANATOMIJA SRCA

Leonard Cohen je pred nas, kao i uvijek, istresao svoje sumnje, pokazao nam anatomiju srca, čeznuo je pred nama za nedostižnim apsolutom, tragao za ljubavlju, padao na koljena u molitvi, iskazivao poštovanje ljudima oko njega, onima koji su njegovom glasu dali dostojanstvo. Istinski rabin, pjesnik prorok, pop, kako je to napola u šali rekla Ona koja je sve žene koje sam ikad volio, održao je misu pred sedam tisuća vjernika koji su svatko na svoj načina padali u religiozni trans. Ja sam uglavnom plakao dok mi se pred očima vrtio cijeli život kao u nekom filmu s izrazito lošom dramaturgijom.

Dakako, već ste primijetili da ovo nije novinski prikaz. Priznajem - kao vjernik nisam u stanju napraviti takvo što kad se radi o mom Učitelju. Drago mi je da ni ovaj put nisam dobio niti jedan odgovor. Rabin Cohen ni ovaj mi put nije pokazao kako zadržati ljubav, ali mi je rekao da trebam snažnije grliti. Budućnost nam je ionako prikazao još davne 1992. godine. Ona je oduvijek bila ista. I to je sve što trebamo znati dok se okivamo zbog ljubavi tražeći bar malo utjehe.

Ostarjeli budistički monah, rabin, pjesnik, prorok, održao je trosatnu misu nakon koje se tajno bratstvo razišlo u raznim pravcima, krenulo u noć, skriti se od progona.

(zurnal.info)