Pismena zadaća: Derbi ili zašto se šuti o lijepim stvarima u Mostaru?

Jeseni u Mostaru iz godine u godinu sve više podsjećaju na one dalmatinske kakve sam doživljavao živeći u Splitu. Ljeto nestane kao da je netko pritisnuo prekidač, ulice se naglo isprazne, svjetlost se promijeni i s lica grada kao da spadne maska. Umjesto nasmiješenog lica ljeta pojavi se izborana i umorna ulica kojom su donedavno šetale šarene horde turista. Kako kažu Jarboli – kada se završe velike stvari sve ode i raspadne se. Baš kao nakon svake euforije. Sudar sa svakodnevicom odvuče te u mrzovolju i bezvoljnost. 

EUFORIJA I MELANKOLIJA

Shvaćam da je to stvarnost na koju se valja privikavati. Druge budućnosti nema na vidiku. Jahat ćemo euforiju turističke sezone i nakon toga zapadati u tmurnu južnjačku melankoliju. Tu slabo pomaže i početak nogometne sezone. Čak nas ni mandarine i šipci iz vrta ne raduju kao nekad. Odjednom, ako nemamo kome pokazati to što imamo kao da to i nemamo. Osuđeni jedni na druge moramo se uvijek iznova navikavati na najbliže okružje. 

O dolazećem gradskom derbiju govorili smo više iz navike nego zbog toga što nas je obuzimala euforija. Provokacije su nam izlizane i izgovaraju se reda radi. Pokušavamo se prisjetiti života, tako to djeluje. Sve na silu, jer smo živi pa cijedimo uspomene na živost poput agruma. 

Sat vremena prije utakmice, smjenjuju se tek najave različitih godišnjih doba, i nebo nas samo mami i ne donosi ništa od obećanog. Ulice su pustije nego inače a u središtu grada nema uobičajenih policijskih patrola. Ne zato što baš toliko nije važno nego nešto kao da se istinski promijenilo. Shvaćam još jednom da svo ono povremeno ludilo nije ništa nego odraz predizbornih psihoza. Sada, kada su izbori prošli gnjev kao da je ispario. 

Vrijeme je bilo, što kažu, idealno za igru. Teren baš i ne, barem nije izgledao na televiziji. Sjedio sam potpuno sam u kafani u središtu grada, cijedio pivo i gledao nešto što bi trebao biti nogometni derbi. Izuzev predivnog pogotka nije se tu događalo bog zna što zanimljivo. Izostala je, i neka je, čak i poslovična žustrina igrača. Čuvao se i tu teško stečeni mir. Svi smo, izgleda, umorni od stalne živčane rastrojenosti. 

VIJEST DANA

Takve me situacije sve češće vraćaju razmišljanju o poganosti medija, njihovoj tendencioznosti i potrebi da kreiraju psihozu. U Mostaru se prije i nakon utakmice nije dogodio niti jedan incident. I to bi po meni trebala biti vijest dana! Znak da se nešto ipak mijenja. Ali izvješća nisu govorila o tome. A uvjeren sam da su mnogi imali već spremne panične napise o novim izgredima u najvećem gradu Hercegovine. A, ponavljam opet, izostanak nereda trebao bi biti vrijedan medijske pažnje. Trebalo bi istražiti što se i da li se to nešto zbilja mijenja u Mostaru. Ne događali se nešto što izaziva opći užas? Ne postaje li to „BH crna rupa“ grad za primjer, jedini u kojemu se stvari i politički mijenjaju? 

To me sjeti na činjenicu da se o lijepim stvarima koje se događaju u Mostaru u medijima izvan grada uglavnom šuti. Mostar je vijest jedino kada se dogodi nešto nad čime se drugi mogu snebivati. A o primjerima suradnje, kulturnim događajima vrijednim pažnje, o napretku u nekim područjima nitko ni da zucne. 

STVARI SU DALEKO OD IDEALNIH

Stvari su daleko od idealnih. Ali se pomjeraju. Naravno, uvijek treba strahovati nad time koliko će nas to koštati na koncu ali ponekad bi, u ime duševnog zdravlja, valjalo primijetiti i neke lijepe stvari. 

Prošao je derbi i pokazao da se incidenti u Mostaru događaju jedino kada to treba političkim strukturama kako bi podebljali huškačku retoriku. Takvom retorikom razvalili su i sam izborni proces od kojeg su mnogi ionako odavno odustali. Što je, možda, njihov konačni cilj. Ali, ako je suditi po neki stvarima u Mostaru, sve to će im sve manje piti vode. Danas sam, naprosto, ustao optimističan. 

(zurnal.info)