IZ CRVENOG SOLITERA: Duše umrlih na mladici višnje

"Bilo je jednom vrijeme kada mi je pisanje izgledalo kao značajna stvar. Od svih mojih praznovjerica, ova mi se čini najsramotnija i najneshvatljivija", piše Cioran.

Te sam rečenice počeo nositi na leđima. Sve mi je neshvatljivije da sam povjerovao da ću ja nekome doista nešto reći.
Sramotna praznovjerica, slažem se s Emilom, odbjeglim sinom pravoslavnog popa iz Rumunjske.

* * *

"Matori, ja ne spavam. Ubio sam u ratu, pa mi taj stalno dolazi. A neću ga. Neka me brate, ostavi. Ja sam se nekako ostavio, neka me i on ostavi. Gotovo je to. Tako da ne spavam, da znaš. Samo ti spavaj. Neće on u tvoj san. Znao on koga valja sjebati da ne sanja djetinjstvo, voljenu ili pokojnog oca. Zna on. Mirno spavaj, matori. Uzalud sam se ostavljao."
To je rekao.

" A ja ne mogu spavati u šatoru. Jednom kampirali na planini, i ja u šatoru. Imao napad pred zoru. Svi se prepali, mislili da imam srčani udar. Sjebe me miris zemlje iz rova, i ta slika - mali Miki kako se trza kad ga je metak kroz vrat. Miris me zemlje vrati u to zimsko popodne, već noć padala."
To sam ja rekao, pokrivajući se kaputom.

" Znači nema nam spavanja do Sarajeva.
Spor nam je, matori, ovaj bus."

* * *

Zašto se privatna ruska vojska koja ratuje u Ukrajini zove "Wagner", po Hitlerovom omiljenom kompozitoru?
Pa, možda:

"Počev od Richarda Wagnera, ideja totalnog pozorišta bila je povezana sa težnjom ka stvaranju pozorišne, odnosno operske predstave kao sinteze tradicionalnih umetnosti, njihovog okupljanja i harmonizacije u sveobuhvatan estetski doživljaj. Drugim rečima, totalno pozorište težilo je da zameni neposredno estetskim iskustvom. Totalna dramaturgija odnosi se na društvenu stvarnost koja poprima svojstva estetskog fenomena: ona postaje predstava koja ima svoje zakonitosti, metode kompozicije, cilj i sredstva. Totalna dramaturgija je metod analize društva kojim dominira estetizovana politika. To je, drugim rečima, dramaturgija jednog totalizovanog društva."
(Branislav Jakovljević)

Tako je mislio R. Wagner, i o tome Nietzche piše u "Rođenju tragedije iz duha muzike".
Zar je privatna Prigožinova ruska elitna vojska - dobrovoljaca, zatvorenika i elitnih specijalaca - ničeanski ideal Nadčovjeka?
Zar ne bi bilo, tim slijedom, prigodnije privatnu vojsku nazvati "Šostakovič"?
Pa on je komponirao muziku o herojskoj obrani Staljingrada.
Ili Prigožin i ne zna za kompozitora Wagnera, jer sluša samo rafalnu muziku i kanonadne etide topova?
Uostalom, privatna američka vojska koja ratuje na ukrajinskoj strani, sebe je nazvala
"Mozart" (ne dakle sa dva "z" kao kladionica)!

Nejasno je kako su se kompozitori našli između klaonica i kadionica.
Od bombona čokoladnih s Mozartovim likom, preko sijača smrti u "Apokalipsi sada" pod wagnerovskom muzikom; pa do kladionica, koje imaju čak i humanitarne donacije za oboljelu djecu...!
Svašta se dogodilo imenu tvorca najpoznatije mise za mrtve na svijetu! Onome nenađenom Wolfgangu, iz masovne grobnice za siromašne, u Beču.

* * *

"Na mladici višnje" , kaže, "zadržavaju se tek ispuštene duše umrlih, znaš li to?"
Muž je u Nizozemskoj ostavio prije dvije godine, i kćerka je ostala s njom a sin s ocem.
Pijemo čaj nedaleko Crvenog.
Prima kemoterapije, ali to joj drugi rak, pa se smješka i kaže da je "od raka naučila ići unatraške."

Od višnje nam čaj se hladi. 

* * *

Sjedi u bašti caffea, razgovara preko mobilnog. Ljudi mirno okolo piju kavu, dan je zimski ali prijatan.
Iznenada on (netko, čovjek, tip), vadi revolver i puca sebi u sljepoočnicu.
Ljudi mirno okolo piju kavu, dan je zimski ali prijatan. Idu tenkovi sveeuropski na Ruse u Ukrajini.
Idu rakete na Ukrajince u Ukrajini, od Rusa. Ljudi mirno okolo piju kavu, dan je zimski ali prijatan.

Pričaš li još s pticama, sveti Franjo?
Imam par cvrkuta da se oslušnemo.

* * *

"Jer, vidiš, ono što mi zovemo nacionalnost, u velikim europskim jezicima znači, zapravo, državljanstvo, mi fulamo stoljeće, stari", rekao je, nakon šutnje S.
"Mi smo mu praznovjerica.

Jebote, poznatog glumca Dragana Maksimovića na bus stanici prebiju neonacisti, 'jer su mislili da je Rom'...? I ništa, nikada uhvaćeni.
Kužiš, ovdje je 1941. godina."

Mozart u masovnoj.
Čitam bilješke s proba za buduću predstavu "Što na podu spavaš": razgovjetnost, biti glasniji. Utišati emociju. Utrnuti je.
Darko je lik. "Zarobili su ga kod Vozuće", reći glasnije i brže. Nož, lenta, kruh, članska karta FK Željezničar - sve u grbu Jugoslavije.
"Nije tako bilo" igrati brže.

Od svih praznovjerica, pisanje mi je svakako najsramotnija. 

(zurnal.info)