CHET BAKER – I'M A FOOL TO WANT YOU
U životu obilježenom napuštanjem i rastancima uistinu je blesavo voljeti. Ali ljudi nisu smislili ništa bolje.
Puno je velikih glasova pjevalo ovu pjesmu. Sinatra je bio prvi. Pjevala ju je i iskonska tuga zapletena u glasu Billie Holiday, ali meni je najblagdanskija i srcu najviše prirasla verzija koju je, kao u samrtnom hropcu, kao da u posljednjem trenutku života traži iskupljenje, otpjevao Chet Baker.
Baker je počeo pjevati jer više nije mogao svirati trubu kao ranije. Prednji zubi su mu bili izbijeni. Njegova heroinska ovisnost uskratila mu je mogućnost da vodi ljubav s trubom onako kako je htio pa je, između dionica koje je svirao, kako bi malo odmorio vilicu, pjevao. Možda nije bio najbolji pjevač na svijetu, svakako nije bio ni blizu Sinatri, ali, kao i njegovoj trubi, čovjek je vjerovao njegovom glasu. Štogod je radio Baker je bio iskren. Imao glas pun propuštenih šansi, glas svjestan ljudske prolaznosti, neutješan i umirijući istovremeno, znao je koliko je koliko je budalasto voljeti u svijetu kolodvora i putnih torbi koje transportiraju uspomene na nešto toliko krhko i maleno kao što je ljudski život koji neprestano za sobom vuče sjećanja na mladost i mogućnosti da postanemo heroji koji ovaj svijet pretvaraju u rajski otok pun udobne topline.
Ima nešto u tim starim pjesmama, nešto svečano, blagdansko, nešto što okuplja obitelj ili barem teži tome. Nešto dostojanstveno izbija iz tih glasova omotanih u kravate ili ogrlice sa sićišnim dijamantima, podsjeća nas na neka druga vremena puna nade.
Bolji vremeplov od glazbe još uvijek nitko nije izmislio i zato za novogodišnje putovanje kroz vrijeme, kao pjesmu uz koju će biti ljepše voljeti i biti voljen, preporučam da u soundtrack za zagrljaje uvrstite „I'm a fool to want you“ u izvedbi čovjeka koji je prokockao vlastite vene, ali i svojom tugom uljepšao svijet, Cheta Bakera.
Jednostavna je to pjesma, stihovi su gotovo banalni, izazivaju podsmijeh pametnjakovića (čija je intelektualnost zapravo banalna), ali kad ih pjevaju glasovi potpu Sinatrinog, Holidayeve ili Bakerovog pretvaraju se u najsvečaniju poeziju.
BLAISE CENDRARS – TI SI PUNO LJEPŠA I OD NEBA I OD MORA
Katkad mislim da je nepristojno pisati o poeziji. Svakako nemam namjeru tumačiti stihove Blaise Cendrarsa, čovjeka čiji je život bio avantura, a čiji su stihovi bili prvoklasne pokretne slike. Njegov prevoditelj, Tomica Bajsić nazvao je Cendrarsa Indianom Jonesom francuske literature.
Cendrarsovi stihovi su sasvim udobno putovanje. Preporučam da pjesmu, jednu od, po meni, najljepših ljubavnih pjesama ikad napisanih, pročitate prije nego zagrlite osobu koja se pored vas sprema na počinak. Volim pročitati bilo što prije nego zaspim pa pjesmu „Ti si puno ljepša i od neba i od mora“ preporučam upravo za taj trenutak.
Pjesma je to koja suprostavlja ljubav svijetu punom izgubljenih ljudi, zapliće se u razne nemogućnosti, sudara napuštanje i želju da se ostane vezan, jedno tijelo s voljenom sobom. To je blesava ideja, ta ljubav, ali i naša jedina mogućnost, jedino oružije golorukih u svijetu kojim vladaju zombi generali. Treba je slaviti uvijek, ne samo u trenucima opće, propisane svečanosti. Stihove poput Cenrarsovih treba izgovarati kao molitvu koja će nas umiriti, ušuškati u utjehu i nadu zagrljaja, tog neprobojnog bunkera zaljubljenih u svijetu koji svakim danom sve više napuštamo.
Ali baš zato svaki dan trebamo izmišljati nove načine da kažemo one najjednostavnije, ali najteže i najkompleksnije riječi koje čovjek može izgovoriti: volim te!
TI SI PUNO LJEPŠA I OD NEBA I OD MORA
Kada voliš treba otići
Ostaviti ženu ostaviti dijete
Ostaviti prijatelja ostaviti prijateljicu
Ostaviti ljubavnicu ostaviti ljubavnika
Kada voliš treba otići
Svijet je pun crnaca i crnkinja
Žena i muškaraca muškaraca i žena
Pogledaj sve te fine dućane
Ovaj fijaker tog čovjeka tu ženu taj fijaker
I svu tu prekrasnu robu koja se prodaje
Postoji zrak postoji vjetar
Planine voda nebo zemlja
Djeca životinje
Biljke i kameni ugljen
Nauči prodati kupiti i preprodati
Davati uzimati davati uzimati
Kada voliš treba znati
Kako pjevati trčati jesti i piti
Fućkati
I treba znati raditi
Kada voliš treba otići
Nemoj se smijati kroz suze
Nemoj tražiti zaklon u njenim njedrima
Udahni hodaj iziđi idi
Dok se kupam gledam
Vidim usta koja poznajem
Ruku i nogu i to oko
Dok se kupam gledam
Cijeli svijet je uvijek tu
Život pun čuda
Izlazim iz ljekarne
Baš sam sišao s vage
Težim uobičajenih 80 kilograma
Volim te
(Preveo: Tomica Bajsić)
(zurnal.info)