Iz Crvenog solitera (audio): Gnijezdo na nebu

Ramenom sam zanjihao leptira u paučini. Pa se otkačio, pao za tren na zemlju i brzo nestao prestavljen. Sve se odvijalo munjevito, i ničega nisam bio svjestan, niti je u mojem pokretu postojala ikakva namjera.
Kakvu li mi je osvetu zamišljao pauk?

* * *

Vovka je pričao, piše Svetlana Aleksijevič, kako su se u Velikom ratu sanjkali na smrznutim leševima njemačkih vojnika, kao na pravcatim sanjkama. Bilo ih je puno, a ja sam imao samo osam godina. Jednoga se sjećam, imao je lice neprepoznatljivo, krut, težak kao željeznički pružni prag impregniran katranom, pričao Vovka.

Smrtnuvši se s uma, popodne sam išao u podrum vidjeti sanjke moga brata i moje, s nekih snjegova iz sedamdesetih, prošlog stoljeća.

* * *

Veoma je teško sahraniti čovjeka na - 40°C., (Šalamov u Pričama iz Kolime).
Kao da kladu pokušavaš ugurati u kladu.
Ili, drukčije - kako je grobovima kad ih isprazne? Čisti opet prozori, opet razvučene i oprane zavjese.

* * *

Na zidu bolnice netko je nasprejao - volim te i bez kose i sisa. Ona je drhtala u osušenoj pidžami, sama. U jastuku punom dlaka.

* * *

U kratkom romanu "Schindlerov lift" pisao sam o Čedi Lažovu, fenomenu iz ulice Save Kovačevića, kojega su klinci obožavali, a stariji mu se podsmjehivali...
Čedo je bio lik kojega su svi zapravo znali, i koji je u kavani "Agava" u Plavom soliteru držao časove iz istinoizvrtanja, laganja do krajnje točke smijeha...
Prije nekoliko dana pio sam pivo u lokalnoj roštiljnici. Ne znam čak ni kako sam pomenuo Čedu.
Čovjek pored mene mirno je kazao - "tu gdje sad sjediš, toga je dana sjedio... bilo je desetak sati pred Novu godinu...
Najednom je pao.. Gdje sad držiš ruku, udario je glavom o mramor i bio gotov. Nije umro kako si napisao - u fotelji za novogodišnju noć. Umro je strašnije i puno neliterarnije. Pao, već posve slab, i mramor mu je polomio lubanju."

U mreži leptir zadrhti zalijepljen.

* * *

Nitko nema toliko igračaka...
Zašto zarezi to rade rečenicama, rekla je Lj - da im uzimaju zrak iz usta?

* * *

Crijep. Pa su precrijepili novi krov kuće nedaleko od Crvenog solitera.
Postavili i mali prozor s debljim staklom, za pogled u nebo iz sobe. Pa su pjevali oko kuće, postavili košulje neotpakirane i ručnike oko dimnjaka, i na oluke.
Kad su sve završili - doletjela je lastavica.
Sumanuto je letjela oko kuće, uzalud tražeći svoje gnijezdo s mladima. Nigdje ga.
Već je padala noć, kad se iznenada silno zaletjela i udarila glavom u debelozastakljen prozor u krilu krova, i smrskala se, pala u baštu...

Čedo Lažov bi rekao da je poznavao baš tu lastavicu. Jutros čist prozor - navučene venecijaner zavjese na prozor u krilu krova.
Minut Neba se zrcali neotpakiran.

* * *

Riječi imaju krvotok, kazao je Učitelj, imaju različite temperature, različite ritmove rada srca... Značenje riječi samo je boja riječi ; unutarnjost riječi ima dvorane, komore, aortu - i u grudnom su košu neke rečenice.
I crijep puca u požaru... 

(zurnal.info)