Iz Crvenog solitera: Grijeh velikana

Kainje, kajanje, pokajanje, mali Kain, Kainče. Prepoznavanje brata u zločincu.
Prepoznavanje brata u žrtvi.
Prepoznavanje sebe u bratu.

A)
U Kur`anu piše jedno strašno predviđanje: "Tko sramoti i predbacuje svome bratu neki grijeh, neće umrijeti dok on taj grijeh ne učini."

B)
Ljudi će dolaziti iz zemlje i nestajati na kraju u trbusima svojih majki, rekla je, upamti:
Lo Tirtzach, NE UBIJ, to ti je sa aramejskog, pa starohebrejskog.
Uvijek bude mjesta za smrt u trbusima majki. Mrijest u plodovoj vodi.

C)
"U svojoj presudi, sud je prirodno zaključio da je takav zločin mogla da sprovede samo gigantska birokracija koristeći resurse vlasti. Ali, sve dok je to zločin – a to je, naravno, premisa suđenja – svi zupčanici toga stroja, ma koliko bili nevažni, na sudu se odmah transformiraju u počinitelje, dakle u ljudska bića.
Ako se optuženi brani time da nije djelovao kao čovjek već kao običan službenik, čije je funkcije mogao da obavi i bilo tko drugi, to je isto kao kada bi neki kriminalac ukazao na statistiku zločina koja kaže da se dnevno toliko i toliko zločina dogodi na tom i tom mjestu – i izjavio da je učinio samo ono što se statistički očekuje, da je puka slučajnost što se radi o njemu a ne o nekome drugom, pošto je na kraju krajeva netko to morao da uradi".

(Hanah Arendt, Predgovor za "Eichmann u Jeruzalemu")

D)
Ti bi da ubojice, tako si rekao, kaže Lj., dakle da svatko tko je ubio, nosi do svoje smrti kosti onoga koga je ubio!
Pa, ako si ubio jednog čovjeka, nosiš neveliku kesu s 206 kostiju. Ali, ako si ubio petoro, osmoro ili više, ako si masovni, tada  ti je teret s kostima ogroman, a nitko ti neće pomoći da ih nosiš!
Tako bi ti to.
Tvoje kosti vuku njihove kosti, na zemlji, dok si i ti tu. Na zemlji.
Onda vas se se ukopava, zajedno.

E)
Zamisli taj svijet u kojem je zločin protiv čovječnosti, protivu prirode ljudskosti, nešto, već dakle daleko odmaklo od čovjeka ka životinji. Nije više u sferi ljudskoga.
U vlasti je zakona koje važe valjda među životinjama.

Ili, zamisli, ti stariš, a kosti ubijenog strpljivo čekaju. Idu s tobom u krevet, kao i u klozet, sve što mogu tvoje kosti, mogu i kosti onoga kojeg si ubio.

F)
Kažem, kao toliko nemanje očiju kod Modiglianijevih portreta. Toliko praznih pogleda, zakrivljenih vratova i dugovratih portretiranih - i svi bezočni.
Kaže, toliko prostora ostane kad se više ne sjećamo nečega. Voljeli smo to nešto, pa ga zaboravili, ostao prostor.
Modiglianijevske provalije u sliku.
Mali noćni sunovrati. Bio je moj brat.
Onaj koji mi je stajao u grobu.

H)
"Vi ste se svega mogli odreći na ovome svijetu, jer imate sve ovoga svijeta. To i takvo odricanje je ništavno, tu vam činjenicu vaša logika nije mogla opisati. Uskraćenost nije akt vlastite volje. Onima koji se nemaju čega odreći, odricanje je sudbina. I sad, dolazite iz drugoga cjelosnoga svijeta u ovaj, svijet-polusvijet, da otmete jedino što on uistinu posjeduje. Oprost.
To ne možete pribaviti u vlastitu svijetu."
/L. Wittgenstein; citat po Zlatku Pakoviću/

* * *

Dobro jutro, Duško Radoviću

JKP Novo groblje Beograd prekopalo je staru dječiju parcelu preko puta Aleje velikana.
Preko dvije stotine dječijih grobova je preorano i dječije kosti rasute.
Proširuju, navodi se, naime, parcelu za zaslužne građane. Djetetovinom đubrena djetelina.

U Francuskoj, specijalna jedinica policije zaustavlja školski autobus, i pred prestravljenom djecom hapsi djevojčicu, Romkinju, radi deportacije iz zemlje, s cijelom porodicom. Išla je ilegalno u školu, navodi se.

U masovnoj grobnici, starija gospođa forenzičarka stoji, u bijeloj odori, s maskom preko usta i lica, u desetmetarski dubokoj grobnici, među kostima četrdeset ljudi. Izdvaja jednu podlaktnu kost, pokazuje mlađem vještaku u žutim čizmama, i govori o više dječaka.

Majka momka iz treće čete, koji je poginuo onaj dan u akciji za brdo s dvije kuće, s još dva studenta, nema za infuziju.

Plače kod stepenica, ispred Doma zdravlja.
"Eh, deco, deco ..."
Kainče po Kainče. 

(zurnal.info)