Kultura glupih : Hoćemo li zabraniti poeziju fašiste Pounda i konzervativca Eliota?

Prije neki dan čitam kako je grupa filmadžija odlučila da snimi filmsku adaptaciju „Gospodara muha“ u kojoj će svi likovi biti – žene. Potrebno je biti naročito glup pa ne shvatiti kako „Gospodar muha“ već jeste kritika političkog maskuliniteta, te otud nema potrebe za politički korektnim ispravkama tog vrlog teksta.

Još koji dan ranije, vijest da je u Memphisu, nakon 34 godine, sa repertoara skinut „Prohujalo s vihorom“. Zato što taj film, saopštila je uprava bisokopa, nema ispravan odnos prema ropstvu.

Autorima „Prohujalo s vihorom“, to je jasno, ropstvo nije smetalo, a to što im nije smetalo, opet, nije ih smetalo da snime veliki film.

Kada liberali izbrišu sve politički nekorektno iz „mišljenja i pjevanja“, iz povijesti umjetnosti i filozofije, ipak im ostaju „Seks i grad“, Beyonce, „Wonder Woman“ i fejsbuk. Malo li je?

U IME SLOBODE I ZABRANE

Zabrana „Prohujalo s vihorom“ iz ideoloških razloga neobično je slična rušenju kipova Bude koje su onomad sproveli talibani. To što je prvo učinjeno u ime slobode, a drugo u ime zabrane, ne samo da ne ukida sličnost, nego potvrđuje da niti zabrana ima moć da zabrani, nitI sloboda ima moć da oslobodi.

Pretpostavljam kako ste, uz kafu, džoint ili sendvič, na nekom od portala već naletjeli na tekst koji podučava da su liberali inteligentniji od konzervativaca. Na desnici su, tvrde razni naučni istraživači čije nalaze mediji prenose, sve sami glupani i idioti.  

Pri tome, granica koja liberala, dakle inteligentnog insana, odvaja od idiota stalno se pomjera. Čovjeku se može desiti da legne kao pametan a probudi se kao glup. Čovječanstvo neprekidno osvaja nove slobode. Neki od nas se, prosto, ne uspiju na vrijeme apdejtovati.

NEĆU KRITI

Neću kriti: ja sam glup. Evo vam primjera moje tuposti.
Liberali tvrde da je svaki čovjek vlasnik svoga tijela, sa kojim ima pravo činiti što mu je volja. Među slavnima je danas popularno pojesti placentu u kojoj je bilo umotano njihovo dijete. Ono, dijete, sa sve placentom, dio je ženinog tijela, a žena je gospodarica svoga tijela. Pojesti placentu je, utvrdilo je neko naučno istraživanje, zdravo. Kim Kardashian je tako pojela placentu, pa to objavila.

Ne postoji stvar koja me zanima manje od toga je li Kim Kardashian pojela placentu, ili svoju nogu ili ruku. Mislim, međutim, da postoji ime za to: (auto)kanibalizam. Dok god bogati i slavni jedu svoje dijelove tijela, ravnodušan sam.

Problem će, po meni, nastati onda kada neki naučnici utvrde da je zdravo pojesti komad mog, ili tijela mog djeteta, a liberalni zakonodavci pravno uobliče način na koji ja i moji legalno, dakle nekažnjeno možemo postati hrana bogatih, zato što smo glupi i imamo malo (a imamo malo zato što smo glupi, kažu socijalni darvinisti). To me, očito, čini konzervativcem.

Još gore: ja sam kulturološki glupan. Ja vam, kad se već ispovijedam, ne vjerujem da su Kanye West i Amy Schumer inteligentniji no što su to bili notorni konzervativci Platon i Bach. Još gore: mislim da takvo što može tvrditi samo notorni idiot, a na nauku koja pruža dokaze za takve tvrdnje voljan sam jedino popišati se. To što odbijam  prihvatiti naučne istine čini me, pretpostavljam, još i fundamentalistom.   

Liberali kao da vjeruju kako, ne bi li svijet postao bolji, umjetnost mora postati gora. Mora, zapravo nestati. To će se desiti po onoj anegdoti koja kaže kako je, na Miljkovićev oduševljeni usklik „poeziju će svi pisati!“ cinik odgovorio: „Toga me i strah“.    

KULTURA KOJU SU STVORILI GLUPI

Teško ćete bolji svijet stvoriti tako što ćete zabraniti poeziju koju je napisao glupi fašista Pound i glupi konzervativac Eliot, pa umjesto nje na tron postaviti  u najboljem mediokritetsko brbljanje iznimno inteligentnih slam i rap pjesnika. Teško da će vaše mišljenje daleko stići budete li ga gradili na ingenioznoj Judith Butler, nakon što ste zabranili smrdljivog nacistu Heideggera.

Shvatili ste: moja kultura je ona koju su stvarali glupi, zatucani, mizogini, rasistički, fašistički filozofi i umjetnici. Rješenje za nesklad između gnušanja  -prema njihovim političkim izborima i praksama – i divljenja - prema njihovoj umjetnosti – nije zabrana, nije naknadna ideološka prepravka. Jebi ga: čovjek je beskrajno komplikovan, svijet je beskrajno složen. Niti jedna zabrana to ne može promijeniti. Niti jedna ideologija to ne može pojednostaviti.

Za kraj, evo jedne antidemokratske pjesme koju treba zabraniti jer nije u skladu sa našim visokim društvenim i civilizacijskim standardima. Rembo, „Demokratija“, u prevodu Nikole Bertolina.

„Zastava kreće u gnusan predeo, i naš žargon guši doboše.
U središtima mi ćemo hraniti najbezočniju prostituciju. Istrebićemo logične pobune.

U zemlje zabiberene i raskvašene! – u službi najčudovišnijeg industrijskog i vojnog iskorišćavanja.

Do viđenja ovde, bilo gde. Regruti dobre volje, mi ćemo imati zversku filozofiju; za nauku neznalice, za komfor razvratnici; crkavanje za svet koji ide. To je pravi marš. Napred, put!“   

(zurnal.info)