Pismena zadaća: Ispod palme na rubu pločnika

Mostarski gradonačelnik posljednjih nekoliko mjeseci neprestano naglašava da Mostar može biti primjer drugim sredinama u Bosni i Hercegovini. Uistinu, stvari su se pomaknule s mrtve točke. To i nije neobično niti teško s obzirom na limb u kojemu je grad bio zaglavljen prethodnu deceniju. 

Mostarsko gradsko vijeće, s izuzetkom svečane sjednice na kojoj su se dodijelile titule počasnih građana, funkcionira zapanjujuće harmonično. Dugo vremena u gradu se ništa nije događalo i puno je toga što treba pokrenuti s mrtve točke a pokazalo se da sve razlike mogu biti prevaziđene kada dođe do komunalnih pitanja. Jednostavno, postoji posao koja mora biti obavljen bez obzira na ono što se u Bosni i Hercegovini već tri decenije nameće kao osnovni politički problem a to je, kako znamo, nacionalno pitanje. Ispostavlja se, kako sam i predvidio, da ti problemi mogu biti stavljeni u stranu jedino na lokalnoj razini zbog običnih komunalnih stvari koje moraju biti riješene jer su one te koje se izravno tiču kvalitete života svih građana. 

HAJDUČIJA NA NAPLATI

Mostar tek zbog toga može biti primjer drugim sredinama i možda otvoriti oči građanima da shvate kako politika mora postati tek servis koji rješava one stvari koje se izravno tiču kvalitete života. A BiH je pravno ustrojena na način da se stvarne promjene mogu pokrenuti jedino s lokalne razine. Otuda, dakle, treba započeti promjene. 

U svemu tome ipak postoji jedan ozbiljan problem. A to je činjenica da su građani Bosne i Hercegovine postali jednako zapušteni kao i institucije koje bi trebale činiti državu. Građani su naviknuti na stanje anarhije i disfunkcionalnosti koja i njima odriče odgovornost za njihove nezakonite postupke. Hajdučija koja vlada ovim prostorima od početka devedesetih godina prošlog stoljeća konačno dolazi na naplatu i to u vidu ozbiljnih problema na koje nailazimo kada se pokušava zavesti bilo kakav red i zakonitost na području Bosne i Hercegovine. 

Kako drugačije objasniti činjenicu da nekome padne na pamet prodati ulično stablo preko internetskog oglasnika? To može pasti na pamet samo mozgovima koji su uvjereni da zbog krađe i oštećivanja javne imovine neće odgovarati. Takav način razmišljanja je rezultat dugogodišnjeg bezvlašća u Mostaru i Bosni i Hercegovini. Zbog toga s nestrpljenjem iščekujem početak naplaćivanja parkinga u gradu Mostaru a koje ima započeti 07.02. tekuće godine. Pokušaj uvođenja reda moraće se suočiti i ovaj put s rezultatima dugogodišnje anarhije. O tome nam govori „slučaj“ mostarske palme. 

Bosna i Hercegovina je zemlja koja ima sasvim dobre zakone. Njezin problem je taj što se zakoni ne provode. Zavođenje reda u Bosni i Hercegovini trajat će dugo i bit će traumatično ali na njemu se mora inzistirati jer to je ono što čini državu – provođenje zakona i propisa. 

Odavno je prestalo biti smiješno. Činjenica da smo se pretvorili u likove koje smo ismijavali dok smo živjeli u kako tako funkcionalnom društvu bila je katkad zabavna. Ali kaos i anarhija su nam svima ukrali godine života i tjerali nas da preživljavamo umjesto da živimo te odavno više nisu smiješni. Zbog toga je zavođenje komunalnog reda, koliko god devetnaestostoljetno bilo, prvi korak ka stvarnom poboljšavanju kvalitete života u Mostaru i Bosni i Hercegovini. Na žalost, anarhija i kaos su nas mentalno doveli na razinu građanske svijesti svojstvene 19. stoljeću i to moramo pod hitno riješiti. 

PRODAJA VIJEĆNICE

Pokušaj prodaje mostarske palme neodoljivo podsjeća na skeč TLN – a u kojemu lokalni jalijaš stranom turistu pokušava prodati zgradu Vijećnice. Tome smo se nekada davno smijali a nekim čudnim obratom to se pretvorilo u našu svakodnevicu. A ona je ta koju moramo mijenjati u ime općeg dobra. Zato je bitna brza reakcija komunalnog redarstva. Jednako kao što je iznimno važna reakcija Gradske uprave na skrnavljenje Partizanskog groblja, prva od rata naovamo. I važno je što je Gradska uprava reagirala tako što je poduzela konkretne mjere kako bi u oba slučaja pokazala da je vrijeme bezvlašća došlo svome kraju. 

Postoje stvari koje su od zajedničkog interesa svim građanima Bosne i Hercegovine. Na njima treba i inzistirati jer jedino one izravno utječu na našu svakodnevicu i kvalitetu života. Takve stvari mogu irelevantnima i nečujnima učiniti i zveckanje oružijem i tobožnja nacionalna pitanja. Da, postoje na toj razini problemi i treba ih rješavati ali oni nisu ti koji će popraviti kvalitetu našeg života. Za sada su tek u službi daljnjeg održavanja bezvlašća i anarhije što su nas redom pretvorili u likove iz skečeva TLN – a i Radovane iz čuvene drame Duška Kovačevića. Dakle, puno toga je do nas i na to nas upozorava i „mostarska palma“. Brza reakcija institucija ipak budi nadu da je bezvlašće polako dolazi svome kraju. 

Vrijeme je i bilo. Pogotovu u gradu u kojemu je netko preko noći „opuhao“ drvenariju s novoizgrađenog zatvora. Dogodilo se to prije nekoliko godina i pokazalo nam koliko smo nisko pali. Zgrada koja je trebala na „sigurnom“ držati prijestupnike pokradena je u noćnoj akciji. Ništa mi toliko nije bilo preslik Bosne i Hercegovine i Mostara kao taj slučaj. Nadam se da se više neće ponavljati. Te da će se takvi slučajevi ponovno preseliti u skečeve humorističnih emisija i kazališnih komedija. A sve ovo pišem u iščekivanju „parking“ rata u Mostaru koji će nam pokazati koliko smo daleko ili blizu tome da ponovno postanemo građani. O tome će ovisiti i to koliko civilizirano ćemo rješavati sve druge probleme u Bosni i Hercegovini. 

(zurnal.info)