AMBASADOR BIH U PAKISTANU NEDIM MAKAREVIĆ: Ja sam prevaren

Na portalu Žurnal je 31. jula objavljen tekst „Ambasador Makarević otuđio novac namijenjen za školu Alija Izetbegović“. http://zurnal.info/novost/20603/ambasador-makarevic-otudio-novac-namijenjen-za-skolu-alija-izetbegovic.

S obzirom na to da sam u tekstu novinara A. Avdića tretiran u krajnje negativnom kontekstu na osnovu neistina, fabrikacija i podmetanja dužan sam zbog vlastitog ugleda, ugleda Ambasade BiH u Pakistanu te časnog projekta osnivanja školskog centra koje nosi ime po Aliji Izetbegovića, ispraviti sljedeće navode:

1. Tekst nosi naslov: „Pakistanci pisali BH Vlastima: Ambasador Makarević otuđio novac namijenjen za školu Alija Izetbegović“. Novinar je, dakle, već presudio da sam kriminalac koji je otuđio novac. To je monstruozna inkriminacija. Također, netačno je da su „Pakistanci pisali BH Vlastima“. Nikakvi „Pakistanci“ nisu pisali BH. Vlastima, a pogotovo ne zvaničnici zvaničnim putem. Pismo na osnovu kojeg je A. Avdić zaključio da sam kriminalac poslao je advokat čovjeka kojeg  tužim u Pakistanu i koji je lično meni ostao dužan 38.000 američkih dolara (USD). Isti advokat je u međuvremenu u procesu gubljenja svoje akreditacije. Riječ je o bjeguncu od pravde za kojim je raspisana potjernica a koji na ovaj način pokušava od mene iznuditi da odustanem od sudskog procesa. 

Također, nikakvo pismo nije došlo BH. Vlastima. Advokat spomenutog Sayeda Mudassira Nazara Shaha, inače njegov rođak, poslao je e-mail na nekoliko adresa u BiH, uključujući i Ministarstvo vanjskih poslova BiH, ali nikakav zvanični dokument nije poslan niti zaprimljen. Zbog toga nisam ni mogao komentirati navode što je od mene tražio novinar Avdić.

2. Avdić tvrdi da je S. M. N. Shah „investitor“ u školu Alija Izetbegović. Pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću tvrdim da pomenuti pakistanski državljanin nikada nije bio investitor niti „partner projekta“, što također piše u tekstu. Nije postojao ni neki ugovor između mene lično niti bilo koje institucije iz BiH sa njim.

3. Istina je da je Shah radio nekoliko projekata sa Ambasadom BiH u Pakistanu i da je bio izvođač radova za školski centar u oblasti Dheryj koji je trebao nositi ime po Aliji Izetbegoviću. Međutim, nakon utrošenih 50.000 dolara od kojih 38.000 mojih lično, koje je Shah dobio u periodu od februara do aprila 2016. otkrio sam da je faktički uništio gradilište. To su potvrdila i dva inžinjera, jedan američki (inžinjer Andrew Jencs) a drugi inžinjer pakistanske armije koji je usput i brigadir po činu (Usman Shafi). Oni su ustvrdili da objekt bez temelja i sa minimalom količinom cementa ne moze da bude održiv te je opasan po život. Obojica su uradila inspekciju na licu mjesta a izvještaje šaljem je u prilogu. Nije bilo drugog izlaza nego da školu izmjestim na drugu lokaciju. Razgovarao sam sa Shahom, objasnio mu situaciju, i on se složio da će vratiti pare. Tek kasnije, ove godine, kada sam vidio da ne vraća novac odlučio sam ga i tužiti za taj iznos koji nije skroman. U prilogu Vam dostavljam tužbu kao i raspisanu potjernicu s obzirom da je od 20. jula ove godine Shah nedostupan pakisanskim vlastima. Ta tužba je proizvela i pismo koje je došlo do novinara Žurnala. Također, dostavljam Vam i čekove kojima Shah potvrđuje da je preuzeo novac od mene. Inače, tek kasnije će se ispostaviti da ti čekovi, kojima je Shah garantirao da će mi u slučaju da ne izvrši radove Shah vratiti novac, nisu nikada ni imali pokrića, što je u Pakistanu strogo krivično djelo za koje policija po automatizmu hapsi.

Također dostavljam slike građevine „Shahove škole“ gdje možete vidjeti da nisu ukopani temelji, niti su uradjeni nuzni odvodni kanali.

3. Što se tiče „prebacivanja“ novca sa računa pravnog lica na moj lični, za šta me Avdić optužuje, dužan sam i to pojasniti. Kako sam rekao, u to vrijeme Shah meni duguje 50.000 dolara, a ja, nažalost moram reći, opet svojim privatnim sredstvima, organiziram humanitarne večere za skupljanje sredstava za školu. Šta to konkretno znači? To znači da sam platio stolice za neke dvocifren broj svojih prijatelja za dvije humanitarne večere u Islamabadu i Fejsalabadu. Na njima su nastupali umjetnici iz BiH koje sam, opet i nažalost moram naglasiti, ja lično doveo. Finansijsku stranu svoga učešća naglašavam ne što sam neskroman nego da pojasnim odnose. Sad, pošto sam tada još vjerovao u čestitost Shaha, prikupljeni novac sa humanitarnih večera se prebacuje na njegov račun. Zašto? Zato što strano lice u Pakistanu ne može biti osnivač organizacije civilnog društva niti fondacije, te shodno tome ne može biti ni vlasnik takvog računa. Znači, mora biti Pakistanac. Inače, ispostavit će se da i taj Shahov račun nije bio račun fondacije nego njegov privatni, nelegano otvoren bez odobrenja mene ili ikoga iz Ambasade BiH u Pakistanu. Sa tog računa on je na moj račun prebacio drugi put prikupljeni novac sa kojim on lično nije imao nikakve veze. Prebacio je na moj račun iz razloga što ovaj put nije imao nikakve veze sa izvođenjem radova, a meni je trebao način kako da zaobiđem birokratsku zapreku. Eto, u tome je „moj grijeh“.

Sumirajmo: Skupljao sam novac za školu, uložio dosta vlastitog, izvođač radova je gotovo upropastio projekat te sam bio prinudjen promijeniti lokaciju, ponovno skupljati novce te uspješno završio izgradnju škole, tužio izvođača za propali projekat jer mi nije vratio novac zbog čega ga do sada policija i traži.Trenutno je u bjegstvu. 

Zlurade komentare, pretpostavke i konstatacije novinara Žurnala kojima je začinio ovaj tekst zasnovan na podmetanjima čovjeka koji me pokušava ucijeniti kako bih odustao od tužbe, ne mogu demantirati, osim što je očigledno da je uživao da me uvrijedi, ocrni, okleveta i, na kraju, proglasi kriminalcem. Na čast mu, a ja ću zbog toga što je bez ikakve ograde napisao da sam otuđio novac potražiti  zadovoljštinu na nadležnom sudu.