Pogon “C” tvornice Vitezit sadržavao je postrojenje za proizvodnju baruta za potrebe namjenske industrije u Federaciji BiH. Žurnalovi izvori potvrđuju da je pogon rastavljen još 2009. godine, te potom u dijelovima prebačen u Srbiju, tačnije u krug fabrike “Milan Blagojević – Namenska” u Lučanima.
To je bio početak definitne “rasprodaje” svega vrijednog u Vitezitu. U naredne dvije godine prema Srbiji je prebačen i pogon kompozitnog baruta, odnosno linearni akcelerator potreban za proizvodnju raketa srednjeg dometa.
“Tu je rentgen koji služi za snimanje nepravilnosti u gorivu, sam akcelerator je bio vrijedan 25 miliona maraka. Bio je to jedini takav uređaj na području bivše Jugoslavije po NATO standardima. Tek s njim je Srbija mogla početi rad na izradi rakete koju su nazvali Šumadija,” objašnjavaju naši izvor iz Vitezita sa višegodišnjim iskustvom u namjenskoj proizvodnji.
"Rasprodaja" pogona i mašina
Istovremeno su “nestali” i prazni filmovi za snimanje vrijednosti oko 2 miliona maraka.
“Sve u svemu bilo je tu sirovine koja se može iskoristiti za proizvodnju oko 1000 raketa srednjeg dometa”, tvrde naši izvori sa kojima je Žurnal odvojeno razgovarao.
Podsjetimo, Vitezit je nekada imao mogućnost proizvodnje raketnog goriva za rakete tipa Orkan. U međuvremenu su “rasprodani” i alati potrebni za proizvodnju ne samo Orkana, nego i Plamena i Ognja.
“Dio te transakcije odvijao se preko jedne firme u Istočnom Sarajevu, preko koje su otišli i valjci za proizvodnju baruta za pločasti program. Objekti su razvaljeni bagerom da se valjci izvade,” tvrde naši izvori.
Žurnal je pored ostale dokumentacije i iskaza svjedoka, u posjedu i registarskih tablica vozila i drugih podataka osoba koje su svojevremeno boravile u Vitezu, a povezane su sa namjenskom industrijom u okviru Ministarstva odbrane Srbije!
Dio pljačke Vitezita i izvlačenja pogona kamufliran je sječom i odvozom nekorištenog cjevovoda i drugog željeznog otpada. Desetine kamiona je u to vrijeme iz Vitezita izlazilo natovareno, ispostavlja se ne samo željenim otpadom.
Vitezit, april 2019.
Vitezit danas gotovo da ne radi od decembra prošle godine. Fotografije snimljene ovog mjeseca svjedoče o opustošenim pogonima. Prošli mjesec radnici su blokirali ulaz u firmu zbog neisplaćenih plaća, a napuštanjem kruga zaprijetila je i zaštitarska služba.
Uloga Udruge Prsten
Poslovanje Vitezita je “crna rupa” još od ratnog vremena. Žurnal je već pisao kako je neistražen utrošak sredstava koje je Republika Hrvatska, preko vlade tadašnje HZ Herceg-Bosne i logističkog centra u Grudama, po okončanju rata uplatila Vitezitu za ratnu proizvodnju.
Sve ono što se tada i sada dešava odvija se pod nadzorom vrha HDZ-a BiH.
Raspodjelom dijela poratnih sredstava upravljao je bivši načelnik Viteza Franjo Rajković, aktuelni predsjednik Nadzornog odbora Udruge Prstena BiH.
U rukovodstvu je i Drago Miličević, suprug federalne ministrice finansija Jelke Miličević, dakle najodanijeg kadra Dragana Čovića još iz vremena preuzimanja mostarskog Sokola.
Ogranak je osnovan jula prošle godine. Neizbježna je tu uloga i ministrice odbrane BiH Marine Pendeš, inače iz Viteza te njenog dojučerašnjeg šefa kabineta, a sada v.d. direktora Vitezita Josipa Rajića. No, oni su samo izvršioci, kao i bivši direktori odnosno izvršni direktori u Vitezitu Josip Mišković i Dejan Đepina, dok je u vrijeme najveće pljačke u Vitezitu predsjednik NO bio Muhamed Rebihić, dugogodišnji SDA kadar na poziciji pomoćnika načelnika za gospodarstvo Općine Vitez.
Ko je prodao opremu, pod kojim uslovima i gdje je završio novac od prodaje dogovorene u privatnom aranžmanu, nije poznato. Postoje navodi, koje bi trebalo istražiti državno tužilaštvo. Prema njihovom dosadašnjem angažmanu u to je teško povjerovati.
(zurnal.info)