Pismena zadaća: Kako se postaje neprijateljem Republike Srpske?

Sredina je ljeta. Popodnevni zrak u Mostaru je bijele boje. Ako si u tim trenucima na ulici i zrake sunce ti dodirnu kožu, a takva iskustva nisi imao ranije, onda znaš kako je kad ti netko ugasi cigaretu na nekom dijelu ruke. Ili, ako si sretnik koji je u BiH samo u prolazu, saznaš kako je kad glavne državne funkcije u tvojoj zemlji obnašaju članovi HDZ – a BiH, SDA i SNSD – a ili neki od njihovih stranaka imitatora. Osjećaj nije nimalo ugodan. Ljudi koji imaju kronične zdravstvene probleme bilo koje vrste trebaju izbjegavati mostarsko dnevno svjetlo tijekom ljeta a za njih bi bilo najbolje izbjegavati BiH zauvijek. Najbolje da se tu ne vraćaju ni na ljetni godišnji odmor jer dočekaju te bijeli zrak i nemilosrdna vrelina popodnevnog sunca. 

ZAMJENA NARODA

Kako stoje stvari, izgleda da će ovdašnji političari stvarno zamijeniti narod jer ovaj sadašnji nije više ni za što, sve mu smeta pa i ono za što politika nikako nije odgovorna a to su klimatski uvjeti. Svi bosanskohercegovački narodi imaju neke zajedničke osobine. Ponajprije to su sklonost ka stalnom gunđanju i poslovična mrzovolja. U principu, stoji to da bi, čak da je što se uređenja zemlje tiče, sve u najboljem redu narod i dalje gunđao na vremenske prilike. To je privilegij sretnih naroda koje je zapalo da žive u uređenim zemljama bez dugačke povijesti nemilosrdnih pokolja između susjeda. Ali narod ovdje ne gunđa na sunce zato što se nema na što drugo žaliti. Gunđa se jer čak ni nebo neće da nam se smiluje. Udarilo iz neba, zemlje i televizije, sve po leđima nesretnih stanovnika Bosne i Hercegovine. 

Pitam se što bi bilo da sve ovo pišem, recimo, u Banja luci? Ako gunđajući na nemilosrdno sunce usput nazovem dužnosnike Republike Srpske elementarnom nepogodom da li bi me se smatralo klevetnikom koji zaslužuje tužbu po novom zakonu o slobodi šutnje? Nalaze li se uvrijeđenima zato što sam ih strpao u isti koš s dužnosnicima iz FBiH te sveo pod zajednički nazivnik – bosanskohercegovački političari? Sve i da je tako što mi mogu ako ih klevećem s teritorija Federacije? 

I, najnovija i jednako važna dilema, hoće li se klevetnici automatski smatrati neprijateljima RS – a ili je najnoviji Dodikov prijedlog usmjeren upravo na novinare i javne osobe koje ne žive u RS – u? 

DODIK ZAISTA NIJE GLUP

Znači, zanima me hoće li, na primjer, novinari ili opozicionari, iz RS – a biti proglašavani neprijateljima Republike Srpske ili je za njih rezerviran termin klevetnici? Pošto, mene na primjer, ne mogu tužiti po zakonu o kleveti iz RS – a hoće li me se proglasiti neprijateljem 49 postotnog entiteta ako, recimo, ustvrdim da Dodik nikako nije glup ali neprestano ispada glup koliko god on vlastitu glupost smatrao političkim lukavstvom? Osim toga je zli podlac koji sve stanovnike RS – a i cijele BiH smatra budalama, što vjerojatno i jesu čim si dopuštaju da takvi poput njega obavljaju visoke izvršne funkcije u zemlji. 

Ja se, recimo, ne smatram ničijim neprijateljem niti ikoga mrzim. Dodikove karakteristike navodim kao čovjek koji trpi posljedice njegovih metoda i politike koju istima sprovodi te kao osoba kojoj je u opisu posla kritizirati loše poteze osoba koje obavljaju važne dužnosti. Pošto Dodik i ostali koji sprovode njegovu politiku svojim potezima poručuju i meni da sam imbecil, i to čine kao u kakvoj kafanskoj raspravi ne vidim problem u tome da uzvratim koristeći se njihovim jezikom čisto kako bismo se bolje razumjeli. Pri tome, ne utvaram si da će išta od ovoga doći čak i do ljudi iz šireg dodikovog okružja. 

Što nam, pak, političari iz RS – a zapravo poručuju novim predloženim zakonima? Pa, otprilike ono što smo znali i ranije. Dotična gospoda stavljaju znak jednakosti između njih i zemlje u čijoj su hijerarhiji dospjeli do samog vrha. 

GARANT OPSTANKA

Tko raskrinkava banditluk u institucijama i imenuje vinovnike taj se automatski smatra neprijateljem RS – a. Ako kritiziraš Dodika ti to ne činiš kako bi raskrinkao njega nego kako bi potkopao temelje Republike Srpske te ugrozio opstanak srpskog naroda na ovim prostorima. Jer on, Dodik osobno, je jedini garant opstanka RS – a i srpskog naroda. Tako barem on tvrdi. A tako tvrde i bardovi svih nacionalističkih politika u Bosni i Hercegovini ali i ostatku tzv. regije, svi stavljaju znak jednakosti između sebe i njihovih partija i zemlje u kojoj žive i rade. Prema tome, narod je tu izlišan, pogotovu ako je sklon gunđanju. Ni da pomisli itko da sklonost gunđanju dolazi kao posljedica unesrećenosti zbog govnarija kojima su Bosnu i Hercegovinu pretvorili u kloaku, pače septičku jamu Europe. 

Kad čovjek dugo vremena obnaša visoke dužnosti postane sklon deluzijama. Živi uvjeren u vlastito poslanje i nedodirljivost. Zadnji korak prelaska iz autokrate u diktatora postaje konačno ušutkivanje svih potencijalnih kritičara njegovog ili njezinog lika i djela. Takvima više nije potreban ni narod, on je činjenica sam po sebi, tu je Božjom voljom a, zapravo, slovom zakona bi trebao odavno biti u dubokoj zavjetrini kakvog zatvora ili pak zdravstvene institucije u kojoj tretiraju ljude s deluzijama i drugim sličnim problemima.  

Dodik je odavno prošao fazu u kojoj se koristio raznim političkim smicalicama i počeo je vjerovati u ono što priča. A odavno je poznato da političar koji vjeruje u ono što priča ne bi trebao biti na slobodi jer je sklon zarad svojih uvjerenja u propast povući sve oko sebe. Zemlju kojom upravlja odavno je tamo i počeo odvlačiti. Dokle seže njegova moć raširila se i klica njegovog ludila. Znano je da su duševna stanja prelazna. Za konačno ostvarenje takvog stanja potrebno je još samo ušutkati disonantne glasove kako bi Dodikov ostao jedini kojeg se čuje. Dakle, bolje potvrde za moje riječi od Dodikovih akcija ne trebate. U ovom trenutku on je najveći neprijatelj Republike Srpske. Da je neprijatelj FBiH i Bosne i Hercegovine u cijelosti odavno je poznato, sam to ponavlja kao papagaj. 

KLIMATSKE BRIGE

Jučerašnje sunce me natjeralo da zamislim klimatske uvjete u Mostaru kroz desetak godina. Uzeo sam u obzir sve globalne parametre a pogotovu jedan na koji malo tko obraća pažnju i stalno ga se gura po strani. Riječ o izvođenju radova na realizaciji projekta „Gornji horizonti“. Tim se projektom voda iz sliva Neretve usmjerava ka Trebišnjici zbog čega će dotok vode u Neretvu i njezine pritoke biti bitno smanjen što prijeti polaganim ugrožavanjem uvjeta za život u dolini Neretve. Naime, velika je vjerojatnost da će dolina Neretva u skoroj budućnosti postati pustinja. Zbog smanjenog dotoka vode u rijeku Neretvu slana morska voda će ulaziti sve dublje u njezin tok i polako pretvoriti okolne obalno zemljište u neplodnu pustaru. Time će potencijalno bogata mikroregija postati nepogodna za ljudski i svaki drugi oblik života. Odgovorne ljude u RS – u za to nije briga. Ali je čudno da je malo onih odgovornih u FBiH koji brinu o tome.

To je dokaz da su klimatski uvjeti katkad usko vezani uz ljude koji obnašaju važne funkcije u zemlji. Mi, eto, imamo tu nesreću da klimatski uvjeti nisu jedina elementarna nepogoda, to su i osobe koji obnašaju upravljačke funkcije u cijeloj zemlji. Svi skupa nam prijete istrebljenjem. Zato toliko i urliču o našoj ugroženosti za istu optužujući svoje političke partnere sve kako se ne bismo dosjetili da su upravo oni ti koji ugrožavaju naš opstanak u Bosni i Hercegovini i njenim gradovima. Imajte to na umu svaki put kad vam se učini da ćete zaraditi opeklinu samo zato što ste kožu na tren izložili suncu. Elementarne nepogode u Bosni i Hercegovini kreću ponajprije iz silnih parlamenata i drugih upravljačkih institucija ove zemlje. 

Jadna BiH prepuštena na upravljanje vlastitim neprijateljima. U RS – u imate pravo na šutnju a u FBiH možete lajati na mjesec. Ili se žaliti upravi za Vodovod na što ćete od nje dobiti odgovor – to je sve do vas! Barem je tako u Mostaru. 
Što mislite, kad bi me Dodik proglasio neprijateljem RS – a bih li ga mogao tužiti za klevetu?    

(zurnal.info)