Darko Cvijetić
Iz Crvenog solitera: Kanjon Sutjeske
Neprekidno u upotrebi – riječ rat, postala je primjenjiva u vokabularima današnjih klinaca, koji ne razumiju sjenku nad sobom. Kazališno snježenje stiropora po svijetu pametnog telefona.
Dirigentski debi na Velikoj sceni Narodnog pozorišta u Beogradu, imala je nedavno mlada Prijedorčanka Nina Fuštar! Povodom obilježavanja stogodišnjice baleta premijerno je izveden balet "Banović Strahinja" kompozitora Ivana Ilića, a u koreografiji Igora Kirova. Ovacijama ispraćena je premijera!
Veliki mladi ljudi gotovo da nam promaknu pred očima u našoj okruženosti trešom i trivijama.
Nevjerojatna Nina Fuštar rođena je u Prijedoru 1999. godine. Nakon osnovne i srednje muzičke škole u Prijedoru (i to na dva odsjeka: muzički saradnik – teoretičar i muzički izvođač – pijanista) krenula je za svojim snom o dirigentici! Osvajala je znanje brzinom munje, brusila radom svoj talent i njezina karijera krenula je bravurozno.
Od Muzičke akademije u Sarajevu na odsjeku orkestarsko dirigovanje u klasi maestra Darija Vučića, preko studija dirigovanja koje nastavlja na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, u klasi maestra Bojana Suđića.
Nevjerojatna sugrađanka svakako zaslužuje veliku pažnju.
Da ne prepisujem:
https://portoopera.com/nova-
* * *
Gori kanjon Sutjeske.
Gori stoljetna crnogorična šuma u Nacionalnom parku. Požar trenutačno na dva kilometra zračne linije od Perućice, jedne od rijetkih prašuma u Europi.
Ne mogu se vlasti dogovoriti čiji helikopteri mogu a čiji ne mogu učestvovati u gašenju velikog požara!
Ljudi se zajedno bore, mole za pomoć.
Grad Sarajevo i grad Istočno Sarajevo nemaju plin. Ne daju jedni drugima.
Godina je 2024.
Dogovore se. Vani je +38° C. Paklena vrućina.
* * *
Jednom će ovdje doći i Hamlet.
Tražit će oca. Grobari će ekshumiravati dvorsku ludu Jorika, iznova.
A potom će Crvena Kraljica (u čijoj zemlji pejzaž putuje unatrag) reći Alisi iz zemlje čudesa: da bismo ostali na mjestu, moramo trčati što brže možemo.
* * *
Mrijestilište
"...Pored leševa riječnim koritom
plove i redovi živih
Na mrijestilište ruskih sudbina
na poziv nesretne sudbine..." V.T. Šalamov
Nakon dugogodišnje robije, i u staračkom domu krio je dvopek pod jastuk ili među nogama.
Na kraju su ga odvezli na psihijatrijsku kliniku vezanog za stolicu, samo u donjem vešu, iako je bilo jezivo hladno. Par dana kasnije umro je od zapaljenja pluća.
Na susjednom bolničkom krevetu ležao je državni tužitelj iz Staljinova doba. Jeo je sopstvene izlučevine...
(iz knjige režije za predstavu "GALEB, PAVILJON 6" po A.P. Čehovu, POZORIŠTE PRIJEDOR, 2003.)
* * *
Nesnosne vrućine. Kisik se zagrijan lijepi za stvari. Pokopali smo na groblju Pašinac B. V. koja je do penzije bila u "ustanovi kulture".
Moji prvi odlasci po knjige i njezin glas, i glas gospođe Zlate G.
Na groblju strašna žega prikiva nas pedesetak oko malo hlada, što ga je kržljavo stablo brezice zateglo po vrelini.
Sveštenik je star čovjek, koji nam nad otvorenim grobom priča da je poznavao pokojnicu još kao djevojčicu. Priča, na rubu suza kaže nam "da je smrt neprirodna" i da je "nešto najneprirodnije što nam se može desiti u životu". Pogledam, izuzev mene i Lj. kao da nitko nije čuo šta je, na suncu hrabro stojeći, pop zapravo rekao.
Potrešen je smrću B. V., mislim, i sve ga pravdam u sebi, poznavao je kada je bila dijete, iz bola mu utekla rečenica.
Da, i dakako vrućina, paklena vrućina.
* * *
Šapat je šabat govora.
Dar je smrt. Kao dar ko cvijetić što je.
* * *
Budi kao nebo, nemaj zavičaj. Zapravo, med odnosi pčele.
Pišući kratke eseje o Walteru Benjaminu, o njegovom proučavanju teatra, naravno da se uvijek sudaram s velepnim likom Ane Asje Lacis, latvijske revolucionarne kazališne redateljice, koja je i upoznala Benjamina s Brechtom. Kakvo društvo za muzu – Brecht, Piscator, Fritz Lang, Benjamin – za baltičkog angela, na Capriju, 1924. ! Prije sto let.
A ta baltička belle, u Rusiji je još 1918. osnovala “Eksperimentalno kazalište” za rusku ratnu siročad, gdje su nesretna djeca glumila, i oslobađala se, po njezinim metodama, trauma pokolja Revolucije i rata!
Objavila je knjigu “Djeca i kino”, 1928.
A već period od 1938. do 1948. provela je u radnom logoru, u gulagu, kao kontrarevolucionarka!
Imala je dug život. Do pedeset i neke, dakle godinama, ništa nije znala o Walteru.
Umrla je 1979. nekom staračkom smrću, kakva je pohodila tih godina Anu Ahmatovu ili Nadeždu Mandeljštam.
Djeca glumci, ratna siročad i redateljica Asja Lacis, u selu kakvo je Orel, u kaosu svršene Revolucije boljševika. To je slika koja je čisto Benjaminovska. Da li je neko dijete postalo glumac na osnovu boravka u orelskom teatru Ane Asje?
Možda bi u Bosni trebalo saditi Asjine teatre, s idejama za izlječenje od rata?
Neprekidno u upotrebi – riječ rat, postala je primjenjiva u vokabularima današnjih klinaca, koji ne razumiju sjenku nad sobom. Kazališno snježenje stiropora po svijetu pametnog telefona.
Med odnosi pčele. Pčelar brine o pristupima smrti.
I, dakako, paklena vrućina.
(zurnal.info)
