Nema tome tako davno da sam pisao o tome kako su bosanskohercegovački gradovi-države uređeni, zapravo, kao seoska gazdinstva. Sasvim je, dakle, prirodno da ministar koji predstavlja takav sustav diskreditira ljude zbog njihovog životnog stila ili, ni manje ni više, zato što im zna obiteljski background.
Ništa, jebiga, nema začudnog u činjenici da donedavni ministar kulture ljude komentira, faktički, onom starom mostarskom – ‘ta će on, divi mu vugla! U seoskom gazdinstvu takve su stvari sasvim normalne. Stranke koje su na takvom mentalitetu izgradile ovaj pokušaj od države boljeg ministra od Salmira Kaplana ne mogu ni dati.
Daidženje, amidžićenje, stričenje, sinovljavanje, kumljenje, bratimljenje, to je kreumovski politički princip koji ne pozna nikog boljeg za neki posao od svog vlastitog kuma, brata, amidže isl. A ovi iz drugog plemena, dakako, te hulje, znam ih ja iz grada, znam im familiju, ne može od njih ništa dobro biti.
Znači, u tom i takvom mentalitetu, koji je sa civiliziacijskog dna išao ravno među političke zvijezde, nema mjesta čuđenju kad jedan ministar mrtvo hladno izjavi kako on dvojicu viđenih prosvjednika poznaje iz grada bejzikli, a onda ustvrdi kako je jedan od njih običan narkoman, a drugi razmaženo derište čiji su roditelji milijunaši. Takvo diskreditiranje jedino možemo i očekivati od ministara zemlje u kojoj vlasnici jedne televizije žene svog sina u novogodišnjem programu. Jebiga, može im se.
Sjećam se, naime, jedne epizode kad su neki somborski dripci zadirkivali mog prijatelja Andreja zbog toga što živi na selu, na što im je on replicirao: bolje biti sa sela nego iz malog grada. Bolje biti seljak do srži nego malograđanin poručio je Andrej tada nekim lokalnim zlostavljačima.
A da je Kaplan malograđanin to mogu ustvrditi i bez da ga osobno poznajem. Sam je to dokazao pokušavajući cijele prosvijede diskreditirati na osnovu toga što on dvojicu prosvjednika poznaje “posredno iz srednje škole”.
Tako to treba, to je pravo državničko razmišljanje, to je ta kerumovska politička analiza, to je obrazac koji upravlja našim javnim dobrima, a posredno i našim životima. Da Kaplan nije malograđanin znao bi da je, prije svega, takvo što krajnje nepristojno, jer on nije ljudima sudio na osnovu djela koje su počinili nego na osnovu njihovog stila života i obiteljskog podrijetla. To je isto kao da netko nečiji ministarski mandat ocjenjuje na osnovu toga što je, recimo, ministar mokrio u gaće do 15 godine života i kaže – ‘ta će on, znam ga ja, vazda mu čaršafi bili mokri na ekskurziji.
Ovo sam, naravno, izmislio ne bih li slikovito dočarao kaplanovske tabloidne principe diskreditacije.
A kako bi nam bilo bolje trebamo upravo taj i takav mentalitet svrgnuti s vlasti. No, za takvo što nema nade. Previše smo, kako to kaže Predrag Lucić, zasrali da nam bude prohodno.
Ipak, ono što me najviše plaši jeste to da je Kaplan samouvjereno najavio kako će SDA i HDZ nakon izbora zajedničkim snagama raditi na jačanju povjerenja među narodima i građanima. Pa upravo zbog ovakvih najava čovjeku dođe da postane alkoholičar i narkoman kaplanovog kova. Jesmo mi, da se razumijemo, svi skupa zasrali, ali to je ništa koliko se oni mogu zajebavat’ i s ono malo zdravog razuma što nam je ostalo.
(zurnal.info)