Darko Cvijetić
Iz Crvenog solitera: Linija je točka koja stari
Na noć kad je nagazio na minu, pozorišni naš majstor svjetla Paja, čuo je da su mu ubili brata i njegovog sina, u selu pored grada. Možda je znao gdje je nagazna mina? "Nije ni strašno ni veličanstveno ".
Iz našeg Pozorišta u Prijedoru, jedini koji je poginuo na ratištu jest majstor svjetla Pavle Pranić. U službenom holu postavili smo i mramornu ploču njemu u čast i sjećanje. Nije imao ni četrdeset godina.
Bio je ubijeđeni Jugoslaven, i s ubijeđenjem da je Jugoslaviju doista i brani, poginuo je 1994. godine.
I danas vrlo dobro pamtim njegov vojnički pokop, uz počasni vod.
Paja, majstor rasvjete.
Mramorna ploča podignuta je 2004. na desetgodišnjicu smrti. Nagazna mina, tako su ispričali vojnici koji se bili pored i sve vidjeli.
Kakva rasvjeta! Samo za sebe na sceni.
Paja, dok peva "O, moja Mare!", dok sjedoglav viri iz kabine majstora svjetla, kasnih osamdesetih prošlog stoljeća. Sa sahrane sam svratio u auto klub na rakiju za Pavla Pranića, te 1994. g.
Sjećam se i da sam vojničke čizme od blata čistio o travnati dio ispred "Auto - mota".
Ljubijanci su svi Pranići.
I ovaj je bio. I svi su Hrvati. Majstor svjetla pak, bio je samo Paja.
* * *
U bilješkama pred smrt, 1975. Andrić piše - "Stigao sam, izgleda, na mesto sa koga nikada nije trebalo polaziti.
Nije ni strašno, ni veličanstveno.
Dobro mi je, zlo ne može biti.
Nije nikako i nije ništa".
Rasvjeta samo za tebe.
* * *
Linija je točka koja stari.
Na noć kad je nagazio na minu, pozorišni naš majstor svjetla Paja, čuo je da su mu ubili brata i njegovog sina, u selu pored grada.
Možda je znao gdje je nagazna mina?
"Nije ni strašno ni veličanstveno ".
* * *
KAKO NASTAJE PRIČA HASSANA BLASIMA
Ovako - ptica zaluta u haustor solitera.
Uporno se zabija u staklo prozora.
Zatim ga razbila i krvava izletjela.
Tako u raju.
Djevice čekaju samoraznesene dječake. I češljaju kosu, ogledajući se u njemu.
* * *
KAKO NESTAJE PRIČA HASSANA BLASIMA
Otkad nemam sisu, rekla je, više mi je hladno. Ošućenom mesu uvijek je ledeno.
Šućenom. Prešućenom.
Seosko se groblje toliko teško nosilo s vrućinom popodne, da je skidalo nove košulje s krstova.
* * * "
Svaki put kad je pozorište bilo dostojno tog imena, ono je proizvodilo sukob s društvenom zajednicom i vrijednostima na kojima je ona formirana. Tako je bilo od Eshila do danas."
Oliver Frljić
(zurnal.info)
