sramoćenje bogova
stari Slaveni su u svojim svetištima
na visovima iznad naselja
postavljali ogromne kumire sa četiri lica
da gledaju na sve strane svijeta
svaka strana je imala svoje ruke
što su držale sjekiru
i rog s medovinom
ili svežanj žita i luk i strijelu
u 10. stoljeću u blizini Kijeva
knez Vladimir je prihvatio kršćanstvo
velike drvene kipove porušio i odvukao konjima u Dnjepar
očvrslih obraza od tanina
parali su meku zemlju kao plugovi
kažu da su se dok su plutali Dnjeprom
kumirima okretale strane
izvirilo bi jedno lice da uhvati zrak
dok su ostala tri držali dah
i tako u krug
čas bi iz površine vode izvirio rog
čas sjekira
uokolo Ohridskog jezera
danas ima 365 crkava
svako se jutro može moliti u drugoj
čitavih godinu dana
u proslavi patnje
nigdje roga obilja
u svijetu
postoji platno s ljudskim likom
i negdje je u privatnoj kolekciji
rđa na čavlima
zaustavljena formalinom
O svjetionicima na Ognjenoj zemlji
odnedavno je dopušten pogreb u prirodi
istresanje pepela pokojnika s nekog planinskog vrha
ili u more
pritom je dobro voditi računa o smjeru kretanja vjetra
kao kod pražnjenja pepeljare
bolje je pepeo prosipati u more na krmi
tako još dugo leti
uz malo uzlaznog vjetra
može napraviti krug oko svijeta
ili barem doći do Filipina
kao Magellan
kažu da gašenje svijeće dahom ubija pomorce
jer se gase svjetionici
pa se brodovi nasukavaju na hridi
iako brodovima danas upravljaju mehanički kapetani
ili sklopovi elektronike u zemljinoj orbiti
u korist praznovjerici
svijeće gasim ovlaženim prstima
i mogu čuti sitno cvrčanje
između srednjeg prsta i dna pepeljare
kad se presavije filter
kad žaru oduzimam zrak
stvori se malo mraka
i čuju se stotine tankih preplašenih krikova
dok sve ne utiša more
globalno zahlađenje
kad u Sargaškom moru jegulje pogledaju prema pučini
istovremeno me tijelom prođe neka zebnja
kao kad se sudare zglobovi
gledam kako na obali lovim ribu
trzaj straha u ruci
iznutrice u prozirnoj vrećici
i staklene lijeve oči
ispružene na sudoperu
u zamrzivaču zaledim dozivanje
kobilicama skrivenih hridi
i sjene grabežljivih riba
u Golfskoj struji
atrofija mišića
neki dan je potvrđena Einsteinova teorija
o svijanju svemira
čuju se valići
nastali sudaranjem crnih rupa
istraživači su stigli sasvim blizu velikog praska
istovremeno na ravnoj ploči
što ju nose kornjače i slonovi
ističu se sitne pobjede individualnosti
mikrovalovi
prepoznati u kruščiću i uzdizanju gospe kvasom
pjevajući uspavanke bogovima u drijemežu
po vrhovima planina
ili trulom lišću
nedavno je grupa entuzijasta dokazala
da su izumrli domoroci s Uskršnjih otoka
prije svoje propasti
umjesto sanjkanja na palminim balvanima
zahodavali ogromne kipove
s mjesta gdje su ih urezivali u stijenama
tako im je propala civilizacija
dok su složnim zajedničkim pokretima
i potezima konopca
svoje bogove silom tjerali da hodaju
selice
leptiri sa sjevera Afrike
doći će i ovog proljeća
na oglodice
naših neraspremljenih stolova
a labudovi će otići u Skandinaviju
čistiti jezera i bare
zarasle u alge
dugo se naše putanje ne mijenjaju
alpske parabole
istisnuća kroz cijevi tunela
vođena zakonom spojenih posuda
opravdat ćemo ih prirodnim nepravdama
oblacima skakavaca
nesretnim kretanjem podzemnih stijena
zaboravljajući da je svijet premrežen cijevima
i vodovodi lako popuštaju u šahtama
na ventilima za otkrvljavanje
Nije potrebno uvijek iznova paliti vatru
Na putu ćemo nositi tinjajuću gubu
Treba samo malo suhe trave
I puhnuti da se rasplamsa
Dugo ćemo hodati
Zapravo, nikad nećemo stati
Nastavit će tko bude mlađi
Od nas dvoje
Ovu planetu ne možemo obići za života
A to što stariš brže nego ja, kćeri
Zato smo ovdje gdje je pusto
Nemamo se s kim usporediti
Doći će uskoro i drugi
Krčiti obrasle doline
Mi nećemo graditi
Ne treba nam veliki plamen
I krov
Crijep čeka cvrkutanje
Traži da se dopeče
Treba nam samo guba
Za tinjanje na putu
Ti ćeš uvijek biti moja ostarjela kći
Lovce se sluša dok govore
U našem kraju
Prostranih livada
Sa šumarcima na rubovima
Iz njih jednom stranom
Prema istoku
Da je Sunce predvečer iza leđa
Vire lovačke čeke
Sve ih je Ćorda napravio
Osim onih s druge strane
Koje je izgradio Napijalo
Ćorda i Napijalo su najveći lovci
Kad Ćorda ulovi srndaća
Napijalo ulovi jelena
Onda Ćorda obori jelena s osamnaest parožaka
Onda Napijalo sruši medvjeda
I tako...
Ćorda nosi pušku s pet metaka
Koji svaki ima svoj nišan
Pa tane popravi putanju
Donišani se u letu
Čim stigne na livadu
Ćorda opali u zrak
Svih pet metaka
I sjedne na čeku
Zrna čekaju gore da se pojavi divljač
Pa se prospu kad stignu na livadu
Tako obori 5 divljih svinja
Napijalo se nekad napije
Pa ljubi ubijene prepelice
Koje mu donosi pas
Ima oštrog psa
Mogao bi loviti zubima
Ćorda ima dva psa
Isto oštra
Ali ga slušaju
Napijalo se napije sa Ćordom
U gostioni
Onda se ljube
Pa se svađaju
Pa pucaju jedan u drugoga
I psi im se potuku
Kolju jedan drugog naizmjence
Mi, djeca
Ujutro na livadama
Skupljamo ispaljene čahure
Gledamo kako lovci ulovu
Čiste utrobu
Psi će dobiti ispuhane svinjske mjehure
Rođen je 1969. godine u Rijeci. Radio je kao novinar u dnevnim i tjednim novinama. Pokrenuo je i uređivao nekoliko informativnih i književnih časopisa. 2008. objavio je prvi roman Tragovi goveda u SKD Prosvjeti, a 2015. drugi roman Ilirik, također u SKD Prosvjeti. Napisao je scenarij za igrani dio dugometražnog igrano-dokumentarnog filma Je letrika ubila štrige, te je autor, scenarist i voditelj putopisnog serijala Istriana Jones. U izdanju društva Poiesis iz Ljubljane 2017. objavljena mu je dvojezična slovensko-hrvatska zbirka pjesama Posljednji tasmanijski tigar. Dobitnik je nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama za 2018. godinu, temeljem koje mu je 2019. godine u izdanju Jesenski i Turk, objavljena zbirka pjesama Mogućnost povremenih oborina. Priče i pjesme su mu prevođene na slovenski, talijanski, engleski i ukrajinski jezik. Živi u selu Ćuki, kraj Vižinade u Istri.
(zurnal.info)