Darko Cvijetić
Iz Crvenog solitera (audio): Majstorluk samouništenja
Meni je dakle, već sasvim zamisliv scenarij koji će uključivati bager u rušenju Crvenog solitera. Jer će, deco, doći novi vlasnik, nasljednik tog nesretnog Avdije, njegovih njiva i bašči na kojima je soliter. Taj će sve da proda "nekom našem", a ovaj, recimo, poželjet će baš tu eto - teniske terene!?
Iz dnevnika, 2019. :
"S učiteljem telefonski. Bio s Đorđom S.
Održite svoju liturgiju", kaže mi.
Kako mi se s godinama mijenja rukopis, kako neka slova ispisujem posve drukčije. Slova kao rebra strunulih čamaca. Budi svoja posljednja kiša.
Nebo izmazano tubom mjesečine. Malo mi je to patetično.
Nema u crkvi zakopčanije košulje od križa.
Niz lijepih rečenica. Ne mogu dozvati taj dan, bez rukopisa.
Rukopis je kontemplacija. Lagano ronjenje u riječ (riječ puta vrijeme, puta značenje).
Dok ispišeš malo bjeline, već stigne kiša.
* * *
To je samo pet godina, mislim na razliku između mene iz 2019. i 2024., a o sebi tom, ne znam ništa, tom meni iz 2019. što drži svoju liturgiju.
Što će u meni ustati na poziv - Eleazare, Lazare, dođi, ustani!
Trebao sam se promašiti, još nekog ustati iz mrtvih. U dječjim očima, izbodena mostovima, stoji obala.
* * *
Do laktova umazan zemljom, taj vrtlar.
Sad bageri ne ruše Stari grad, brate moj. Ruše nam pred očima sve što je bilo prošlost. Prijedor, njegovi ljudi ruše - Radetića kuću pored kule, potom i sve tri preostale kuće u gradu izgrađene u bauhaus stilu početkom prošloga stoljeća, jedinstvene u ovom podneblju (kakva riječ)!
Majstorluk samouništenja.
Sve vrijedi i za Novi Sad ili Bor ili Rijeku ili Banja Luku... Ali čovječe, ja sam ovdje samo više od 55 godina, ne u Zenici ili Kragujevcu, nego ovdje, u Crvenom...
Meni je dakle, već sasvim zamisliv scenarij koji će uključivati bager u rušenju Crvenog solitera. Jer će, deco, doći novi vlasnik, nasljednik tog nesretnog Avdije, njegovih njiva i bašči na kojima je soliter.
Taj će sve da proda "nekom našem", a ovaj, recimo, poželjet će baš tu eto - teniske terene!?
Do laktova umazan zemljom taj vrtlar, već zna da solitera u dogledivoj budućnosti više nema, jer da ga, zapravo, nikada niti nije bilo.
Niz lijepih rečenica, izvađen iz osušenog grla, prije nego je dospio do usta.
* * *
Napokon je pao dogovor stanara na A strani Crvenog solitera, te će se u narednom periodu sakupljati novac za ugradnju i velikog lifta. Ha, nešto kontra rušenja.
Mislim da veliki lift, na strani solitera prema Sani, nije od rata radio, i da je dio po dio nestajao, pa tako zapravo i ne postoji.
O malom pak liftu, (marke Daka), znamo već sve, počev od užasavajuće smrti djevojčice 1992. Napokon, dakle, A strana Crvenog imat će oba lifta u funkciji, suvremena, elektronski opremljena s ugrađenim nadzornim kamerama i drugim čudima. Složili smo se, mi "etažni vlasnici" da je vrijeme da učinimo ponešto i za svoju fizičku sigurnost
Govorim o problemima useljavanja, ili promjene namještaja, gdje je mali lift naprosto premali, e da bi se njime moglo iseliti/useliti. Tako.
Da ipak ugradimo klauzulu u ugovor, da operemo krv djetetovu?
Dok obrišeš mrlje, eto već - liturgija je održana.
* * *
Kćerka i zet nedavno su posjetili izložbu Van Gogha, u Trstu...
Gledajući fotografije slika čudim se slojevima boje, pomislim opet kako se mijenja rukopis, pa se prisjetim da sam čitajući neku studiju o Modiglianiu, saznao da su sove jedine ptice koje vide plavu boju.
Možda zato zakrivljuju glave?
Da, a Modogliani? Nemanje očiju, utonuće ramena, dugi vratovi i zakrivljenost glava portretiranih...
Crno nebo i plavo podneblje.
* * *
Nemanje očiju, građenje zvona, Rubljov... Zauzimanjem tišine počinje zvuk. Zvono je okružio neki zrak.
Potom se bat ushoda. Nemanje očiju, slikare, vraća tvoj dug...
A liturgiju ćeš svoju održati.
(zurnal.info)
