STRATEGIJA I HISTERIJA: Medvjedi u avionu

Razne histerije prozujale su kroz naše krajeve, bilo je za očekivati da će uskoro nastupiti i antizapadna. Naravno, postojala je ona i ranije, Milorad Dodik na njoj gradi političku karijeru, ali u posljednje vrijeme prijeti da preuzme čitavu Bosnu i Hercegovinu.

STRATEGIJA I HISTERIJA

Doduše, Dodikov stav protiv Zapada ne može se baš nazvati histerijom, jer se očigledno radi o strategiji, otvorenom priklanjanju jednoj velesili. Sigurno je da je Dodik s Rusijom napravio nekakav dogovor u kojem se, nimalo ne sumnjam, prvenstveno izborio za vlastite interese - oni su mu oduvijek važniji od bilo kakve geopolitike. Uspio je obezbjediti i podršku Dragana Čovića, još jednog iskusnog stratega za lični komfor.

S druge strane, politička struktura u drugom dijelu Bosne i Hercegovine do sada je uglavnom bila naklonjena Zapadu. Imali su zato i veliki broj praktičnih razloga, jedan od najvećih je sigurno činjenica da se Zapad protivi disoluciji Bosne i Hercegovine. Zbog svake takve prijetnje naši političari su tražili podršku zapadnih prijatelja koji su obavezno reagovali. Da se ne lažemo, u cijelom poslijeratnom periodu nikada nismo imali drugi mehanizam odbrane države izuzev tog. Zapad nam je pomagao i u borbi protiv korupcije, podržavao slobodu medija, građanskih sloboda, ukazivao na diskriminaciju, povrede ljudskih prava, prava manjina i LGBT populacije… Njihove Vlade i kompanije najviše su uložile u obnovu infrastrukture i funkcionisanje vječno posrnule privrede. Nakon što su opustošili javna dobra, naši izabrani kriminalci najviše su pokrali zapadnih donacija i bespovratnih kredita. Na kraju krajeva, analitičari koji danas šire podozrenje prema Zapadu, obrazovali su se na tamošnjim univerzitetima.

Ali, zbog podrške posljednjim odlukama Schmidtove administracije, sve je preko noći zaboravljeno. Isti oni kod kojih se u suzama trčalo po pomoć, od kojih se tražilo da se radikalno pa i sa vojnom silom uključe u rješavanje naših nesuglasica, sada su optuženi za miješanje u političke odnose. Baš oni koji su insistirali na tim vrijednostima, jer smo mi uvijek imali neka preča posla, sada se optužuju za rušenje demokratije, kršenje ljudskih prava i prava manjina, gušenje medijskih sloboda... Zbog toga se antizapadni stav, koji pokušavaju da probude neke političke stranke u Federaciji, slobodno može nazvati histerijom, jer kad ona bruji ne čuje se razum i logika se povlači. Ne postoje nijanse, sve je radikalno, crno ili bijelo.

Ali, kada se okrenu leđa jednom moćnom svjetskom bloku, neminovno se nađete oči u oči s drugim. Prije ili kasnije moraćete početi pregovarati s njim, neugodna tišina ne može zauvijek trajati. U takvim iznuđenim odnosima, novi moćni partneri nemaju razloga da nešto daju, oni uzimaju. Nadam se da su kreatori antizapadne histerije svjesni da je cijena njihovih mahalskih političkih ambicija previsoka.

U PREDSOBLJU

Bosna i Hercegovina je kroz istoriju oduvijek morala tražiti svoj mali prostor između velikih svjetskih sila. Dok su one iza zatvorenih vrata razgovarale o njenoj sudbini, Bosna je čekala u predsoblju.

Da bi slabi preživjeli u uvijek okrutnim svjetskim političkim odnosima, oni moraju mudro izabrati moćne saveznike čiji se interesi bar djelimično poklapaju s njihovim. Sjetimo se, nakon sukoba sa Sovjetskim savezom, Titov Generalštab odlučio je da korpuse povuče iza granica Bosne i Hercegovine, gdje bi se pružio očajnički otpor premoćnom neprijatelju. Da bi spriječio rat, Broz je poduzeo diplomatsku ofanzivu prema zapadnim silama. Samo priklanjanje novim saveznicima zaustavilo je ulazak tenkova Crvene Armije i tek nakon prevladavanja te najveće krize i otklanjanja neposredne ratne opasnosti, diplomatija socijalističke Jugoslavije pokušavala je uspostaviti nekakav balans u svjetskim odnosima.

Naravno, dreždanje u predsobljima svjetskih kabineta je ponižavajuća pozicija, ali jedina moguća, ako niste enormno bogati, nemate snažnu vojsku niti supermoćno tajno oružje, ogromne zalihe nafte ili plina, ili bar vojnostrateški položaj, neku čuku s koje se može kontrolisati planeta. Ako nemate ništa od navedenog, onda nemate nikakva sredstva pritiska, ucjene ili podmićivanja. Jedino što vam tada preostaje jesu strpljivi pregovori i dogovori tokom kojih pokušavate očuvati što više dostojanstva. Na žalost, našu situaciju dodatno otežava činjenica što nemamo mudro političko rukovodstvo niti efikasnu diplomatiju. Ali, pored svih silnih slabosti, histerija nam je najmanje potrebna. Ona je trenutno naš najveći neprijatelj.

MEDO U AVIONU

Ima onaj prastari vic, vjerovatno ste ga svi čuli, ali odmah mi padne na pamet dok gledam geopolitička teturanja naših hairlija. Dakle, orao i medo pravili su probleme u avionu pa ih je posada izbacila napolje. U zraku orao pita medvjeda zna li da leti. Ovaj odgovara da ne zna pa mu ptica, dok širi snažna krila, kaže:

- Pa zašto si se onda klinčio u avionu?

(zurnal.info)