Iz Crvenog solitera: Miris ženske suze

Istraživanja publicirana u znanstvenom žurnalu "PLOS Biology", ukazuju na to da ženske suze sadrže u sebi kemikalije koje mogu da blokiraju agresiju kod muškaraca!

Rezultati istraživanja koje je obavljeno na nekom Znanstvenom institutu, pokazali su da mirisanje ženskih suza dovodi do smanjenja moždanih aktivnosti u predjelu koji je nadležan za agresiju, što pak rezultira miroljubivim ponašanjem. (!?)

Muškarcima je dato, tijekom ispitivanja, da mirišu ženske emotivne suze, kao i slanu vodu. Između te dvije supstance, kako se navodi, nije bilo razlike u mirisu kao ni izgledu, kao ni toplini.
Pri testiranju jasno je ustanovljeno da je agresivnost učesnika u igri koji su mirisali suze, opala za više od 40 procenata!
Cijeli postupak je ponovljen uz snimanje mozga putem MRI skenera. Ustanovljeno je da su u regionima mozga, u kojima tijekom agresivnog ponašanja dolazi do promjena, postupno nestalo aktivnosti povezane sa takvim ponašanjem, a nakon mirisanja ženskih suza.

Znanstvenici kažu da je ta pojava, poznata kao kemosignalizacija (chemosignaling), uočena kod nekih životinja, i da je najčešće eksperimentirano s glodarima čije ženke također luče „miroljubive suze“, ali da je najnovijim eksperimentom pokazano da se i ljudi služe ovakvom vrstom signalizacije koja doprinosi smirivanju strasti.

(I, sad kao - ja izmišljam romane... Ccccc... )
Suzojedan. Suzojadan. Suza glodarke.

* * *

Prvo smo mislili, mi koji smo vidjeli rat, da će ulaskom u 21. stoljeće ovo društvo početi da se mijenja, da će mladi ljudi pomesti ratobornost i promijeniti stvari, da ćemo živjeti kao mladi u Bratislavi, Ljubljani, Amsterdamu, Pragu ili Temišvaru...
Ali, novoelitni poslijeratni vladari shvatili su da moraju odškolovati sebi mladost, i to tako da će ih zavezati u sobi s "našom" istinom i podučiti.
To je nemoguće, drugo smo mislili, mladost neće dozvoliti potpunu devastaciju elementarne pameti i bogatstva rođene zemlje (mislim na blato i ilovaču, a ne na nacionalnu ograđenost), neće htjeti zatvorenost za istinitost svoga svijeta.
Treće smo shvatili, ali već stari - nema ništa važnije od ekrana u koji gleda mladost. Ekrana, bilo televizije, telefona, laptopa, svejedno je.
Ekran pohranjuje i povijest i kemiju, sve predmete odjednom. Tko ekranizira stvarnost zanimljivije, može sa nadati da ovladava mladošću.
Potpuno povjerujući ekranu, mladi masovno odlaze zagledani u ekran, stari ostaju zgroženi količinom nasilja, primitivizma, opće "paklene pomoranče"...
Premalo grljenja, izuzev na rastancima, i premalo ženskih suza na nosnicama  agresivnih ekranoratnika.
Niti one više plaču, niti oni mirisati mogu ikakve suze.
Napustili smo i glodare.

Leptir, iz bračne nesreće gusjenica.

* * *

Pučka kuhinja na Trgu heroja. Oslonjen bicikl na zid. Rog.
Volonter nosi kruh i jogurt starici na 11. kat.

Žilicom, vilicom, žicom, žlicom... Uhvatio pticu u laži.
Šta će ti ovakve riječi, pita Lj.?
Zapiši da je jednakost - jedna kost.

Svijet zatekne cvijet na sebi. Slovolučenje.
Gnjev preranog proljeća.

* * *

Mislim da više neću pisati o ratu.
Mislio sam da više neću pisati o ratu.
Rat je mislio o meni kako neću pisati.
I nemilice to gledaš, dok ti njezine suze ne zamirišu.

Trojica pijanih veterana proteklog rata ispred kavane Opcija pjevaju Od Vardara pa do Triglava. Dvojica nemaju po nogu.

Slovoluk. Slovomuk.
Mirišljave ženske suze treba čuvati, kao zimnice u teglama, pišem u Crvenom soliteru.

* * *

Čovjek odjednom udahne otprilike dvije litre zraka. Izdahne dvolitrenu bocu plastike, kazala bi Lj.
Pa ti vidi koliko fotosinteze si koštao, i koliko šume je disalo, samo za tebe. 

Možda je, ipak, bila samo slana voda, pa me trese placebo praštanje. 

* * *

Danas smo u školi, specijalnoj, pričali o ljudima. Nastavnica je pomenula opite rađene sa ženkama štakora, koje su za ispravan dodir na polugu nagrađivane ubacivanjem štakorčića u svoj kavez. I taj rezultat - da su ženke besomučno pritiskale polugu sve dok kavez ne bi bio prepunjen mladunčadi - bio je zadatak da komentiramo.

Nezadrživost materinjeg nagona, rekla sam Isidoru iz klupe, ili navada da puniš svoj kavez.
On je šutio kao da ubrzano posijeđuje iza sljepoočnica, pa ga boli.

Kad smo izašli iz škole, specijalne, prošla je kolektivna dženaza. Bilo je puno tiho.
Nekad nema poluge. Nekad mladunčadi.

/iz novog rukopisa/ 

(zurnal.info)