Darko Cvijetić
Iz Crvenog solitera: Mišolovka za Sotonu
Isječak iz bilješki, 1993. i 1997. : "(...) kako recitiram Goranovu JAMU u novosadskom SPENSU, 1993., u uniformi, dok naša 'kulturna četa' čeka zalihe krvne plazme za ljude ranjene na liniji, kao i maskirni materijal za šivati uniforme, ili kako igram Ministra Tozu u VLASTI Branislava Nušića, u režiji Radenka Bilbije, i to u Prizrenu 1997. kad je 'naše malo pozorište' išlo igrati za protjerane dvaput Krajišnike, koji u pola Kosova govore dalmatinskim akcentom".
U moru crnih vijesti sa svakog ćoška, čitam osobito bizarnu - kako su četvorica dječaka opljačkali, pretukli i zapalili staricu.
Polili je benzinom i zapalili.
A da su susjedi baku ipak spasili, saznajem u poslednjoj rečenici, i to kao gotovo razočaravajući ishod dogođenog užasa.
Tako je završila preživjela djevojčica sa šibicama/žigicama. (Ne Ferićeva, nego ona iz bajke Noeve, s punim bačvama kerozina)
Presačmio se pucanj
Iz ptice u pušku.
U svojem predavanju o Otkrovenju Ivanovom, Tarkovski je rekao - "Čovjek ne živi da bi bio sretan. Postoje stvari daleko važnije."
Pet malih Raskoljnikova, raslih među pacovima, i boca s benzinom, rekla bi Lj.
* * *
Isječak iz bilješki, 1993. i 1997. :
"(...) kako recitiram Goranovu JAMU u novosadskom SPENSU, 1993., u uniformi, dok naša 'kulturna četa' čeka zalihe krvne plazme za ljude ranjene na liniji, kao i maskirni materijal za šivati uniforme, ili kako igram Ministra Tozu u VLASTI Branislava Nušića, u režiji Radenka Bilbije, i to u Prizrenu 1997. kad je 'naše malo pozorište' išlo igrati za protjerane dvaput Krajišnike, koji u pola Kosova govore dalmatinskim akcentom".
Otkrovenje ima naum da mu pomognemo, tako što ćemo biti dobri, kaže A. Tarkovski.
* * *
Čitajući tako ovoga ljeta, u Crvenom soliteru, pri toplotnim talasima, neke ikonografske interpretacije slikarskog djela "Oltar Merode", ostvarenja
flamanskog majstora 15. stoljeća Roberta Campina, u literaturi poznatijeg kao Majstor iz Femmanea ili Majstor Merode Oltara - čudesa mi sama iskrsavaju.
Robert Campin, prvi je flamanski Majstor na čijim djelima uočavamo usmjerenost realizmu i nevjerojatnom, minucioznom, preciznom prikazivanju detalja.
U Campinovom prikazu svete teme - vidimo sv.Josipa, koji se inače rijetko pojavljuje na prikazima Navještenja, a njegova se prisutnost ovdje može povezati s popularnošću kulta sv. Josipa u Nizozemskoj. Simptomatično je da se Josip, po zanimanju stolar, specijalizira u izradi mišolovki (?!)
Navedene mišolovke su prikazane ne samo zato što je Campin uživao u oslikavanju specifičnih neobičnih detalja, nego upravo zato što je prikazivanjem mišolovke, namjeravao oslikati još jedan teološki bitan koncept pod krinkom svakidašnjih, uobičajenih predmeta.
Interpretaciju mišolovke moguće je pronaći u tekstovima Sv. Augustina, pseudo-Bonaventure i srednjovjekovnom teološkom vjerovanju, koje je tvrdilo - e da se božansko podrijetlo Krista pod svaku cijenu mora sakriti od Sotone, odgovornog za pad čovjeka i izgon iz Raja!
(Od toga se tumačenja, napomenuti valja odmah - ODUSTALO!)
Ali je zanimljivo - Sotoni je tako bilo nedopustivo znati božansko podrijetlo Isusa, te je brak Marije i Josipa izgledao kao savršeno opravdanje za Kristovo rođenje u tijelu običnog smrtnika.
Ljudsko tijelo Sina bilo je mamac koji će, o konačno, uhvatiti Sotonu u zamku. (!?)
Campinova sklonost gotovo dokumentarističkom realizmu i težnja za vjernim prikazom stvari, vidljiva je i u činjenici da predmet nadomak prozora ima oblik mišolovke, i to baš onakve kakvu je danas moguće pronaći u muzejima.
Izvedimo zaključak - da je Josip izrađivanje mišolovke koja će uhvatiti Sotonu u zamku, doveo do znaka.
Ili, Sin je proveo djetinjstvo među mišolovkama.
Ili je Sin uspjela mišolovka za Sotonu?
Ili, Božje Dijete je raslo - među pacovima?
* * *
A Karolina Nojber kaže, kroz piševu (Romčevićevu) ruku:
"Umetnost je, pope, i nepristojna i nehumana!"
Pored crkve sv. Josipa je pozorište.
(zurnal.info)
