Marko Tomaš
Pismena zadaća: Modna kuća Marx i drugi užasi kapitalizma
Posljednjih godina sve katastrofe koje su zadesile čovječanstvo dokumentirane su i analizirane kao nikad u povijesti. Ono što me je najviše, da jednostavno kažem, nerviralo jeste to da u većini tih analiza nitko nije kao glavnog krivca za svaku od tih katastrofa apostrofirao ekonomski poredak.
Puno ljudi koje poznajem skloni su tvrditi da im je lakše zamisliti kraj čovječanstva nego kraj kapitalizma.
Posljednjih godina sve katastrofe koje su zadesile čovječanstvo dokumentirane su i analizirane kao nikad u povijesti. Ono što me je najviše, da jednostavno kažem, nerviralo jeste to da u većini tih analiza nitko nije kao glavnog krivca za svaku od tih katastrofa apostrofirao ekonomski poredak. A podivljali kapitalizam i sve veća nejednakost koju generira je izravni krivac za sve nedaće koje su zadesile čovječanstvo.
KAPITALIZAM I NASILJE
Prije svega, kapitalizam i nasilje idu ruku pod ruku. Nasilje je izravna posljedica rastućih frustracija. Međutim, problem nasilja u kapitalizmu je potpuna neartikuliranost pa je samo sebi svrha, iza njega ne stoji pokušaj da se nešto konkretno promijeni, tek je čisto izbacivanje frustracija. Ljudi su zbunjeni pa bezglavo vrludaju i pokušavaju, što se kaže, držati barem nos iznad vode. A došlo se do trenutka kada se više nema gdje pobjeći. Gdje god danas živjeli da biste ostvarili pristojnu egzistenciju uglavnom morate raditi barem dva posla. Znate kako je to – privilegije su skupe a sustav, kako bi se održao, mora ostvarivati sve veći profit pa kad to ne ide uobičajenim proizvodnim načinom onda se stvori neka kriza ili krizica koja će dovesti do inflacije. Na taj način bi se nahranila pohlepa onih koji su profit stavili na mjesto božanstva a svaku su drugu vrijednost osim fiskalne proglasili, da prostite, istim sranjem. Sve je isto i sve prolazi, to je užas kapitalističke postmoderne u kojoj smo zaglavili.
BOMBONIJERA MARX
Kao što nije imao problem radnike prostim jezičnim zahvatom pretvoriti u resurs, kapitalizam tako nema problem da bilo koju stvar ili osobu s određenom težinom i značenjem pretvori u robu. Najpoznatiji primjer za to su serijski proizvedene majice s likom Che Guevare. U kapitalizmu je tako i socijalistički revolucionar pretvoren u brand. Ne znam zašto me onda toliko pogodila činjenica da se isto dogodilo i ocu dijalektičkog materijalizma, Karlu Marxu, ali vidjeti bombonijeru s Marxovim likom bilo je, blago rečeno, čudno. A što da kažem tek na zaprepaštenje koje sam doživio kad sam šetajući rodnim gradom Karla Marxa naišao ni manje ni više nego na modnu kuću Marx. Užasi postmoderne, što drugo reći. Brendirajući ljude pa i cijele pokrete kapitalizam ih lišava stvarnog značenja i pretvara u robu koju onda prodaje zbunjenim ljudskim resursima koji se na ovaj ili onaj način pokušavaju izraziti.
JEDNOČLANA KOMINTERNA
U rodni grad Karla Marxa sam doputovao u posjetu. Trudeći se održati iluziju da nisam samo tek jedan od turista odlučio sam se brendirati kao jednočlana kominterna. Pa vam iz samog srca kapitalističke Njemačke šaljem razglednicu na kojoj usamljeni agent bez pretpostavljenih stoji ispod ćaćinog kipa.
Zbog ovog kipa, između ostalog, turisti iz cijelog svijeta hrle u najstariji grad Njemačke. Kući se vrate s modelom za kolačiće u obliku glave oca komunizma ili s bombonijerom koju krasi njegovo bradato lice. A netko možda i kupi odijelo u modnoj kući Marx. I sve to kako bi se nastavilo veliko veselo kapitalističko ravnovesje koje ukratko možemo opisati kao, „pardon my French“, jebo lud zbunjenog!
(zurnal.info)
