Zdrav se razum odavno otcijepio od Bosne i Hercegovine. Referenduma, kako znamo, nije bilo. A kad nema zdravog razuma sve što nam ostaje je obična lakrdija.
Ne znam, naprosto, kako bih drugačije nazvao odluku nečega što se zove Centar za mir i multietničku suradnju Mostar da svoju godišnju mirovnu nagradu dodijeli bosanskohercegovačkom predsjedništvu u sastavu Ivanić, Izetbegović, Čović. Mislim, u svijetu mirovnih nagrada događala su se svakojaka čuda, ali ovo me ipak dovelo do posebnog stupnja tuđmanovskog osupnuća.
Dupeuvlačenje je jedina bosanskohercegovačka industrija u konstantnom rastu. Jasno je to meni. Ali da sam ja nekakav centar za mir i multietničku suradnju sam bih sebe rasformirao kad bi mi samo pala na pamet ovakva neslana šala. Dovoljno je sjetiti se tek činjenice da su dva od tri člana našeg predsjedništva predstavnici stranaka koje su ovu zemlju uvele u rat pa da shvatimo koliko je odluka tog nesretnog Centra za mir i multietničku suradnju cinična.
Trebalo bi recimo tužiti rečeni Centar za pokušaj ubojstva. Sumanut kakav jesam, u napadu panike nakon pročitane vijesti, dobrih sam deset minuta bio ubijeđen da upravni odbor Centra želi dokusuriti jadnog Predraga Matvejevića, koji je jedan od dobitnika jednog od priznanja koje dodjeljuju ovi mozgovi koji s mirom, ali ni sa zdravom pameću očito nemaju veze. Jer da imaju ne bi imali obraza priznanje dodijeliti čovjeku čija je partija zaslužna za žalosno stanje Partizanskog spomenika u Mostaru čiji je graditelj, uzgred budi rečeno, također jedan od dobitnika priznanja istog Centra. Jadni se Bogdan Bogdanović sigurno nespokojno vrti kao jo - jo u ruci nekog Boga s izrazito crnim smislom za humor.
Nikog za takve sitnice, naravno, nije briga. Cjepidlake poput mene su dosadne, ali su zato Ivanić, Izetbegović i Čović mirotvorci. Barem po mišljenju Centra za zajebavanje mira i multietničko šegačenje. Ubija nas njihov mir podmuklije od najgoreg zamislivog rata, ali našu „javnost“ više će intrigirati pitanje što je Bakir Izetbegović pio u Beogradu. Nadam se samo da nije listio istu tekućinu kao gospoda mirotvorci iz mostarskog mirotvornog centra. Jer, dodijeliti njemu i njegovim kolegama priznanje za mir mogu samo treštene pijane mostarske liske ili netko dobro zloban ili netko tko voli da mu stopala vire iz dupeta bilo kojeg moćnika.
Predlažem zato da naredne godine nagradu dodijele Aleksandru Vučiću. On je kako vidimo gostoprimljiv čovjek. A i napustile su ga bubice iz devedesetih godina. Tako da će za njih biti dovoljno mjesta.
(zurnal.info)