Darko Cvijetić
Iz Crvenog solitera: Naći će tebe slovosječa
Posljednji film Andreja Tarkovskog snimljen u SSSR-u. Ubrzo je protjeran zbog širenja antisovjetske propagande (!?) Umro je i sahranjen u Francuskoj. Na spomen-ploči stoji Larisin oproštajni epitaf: ČOVJEKU KOJI JE VIDIO ANĐELA.
Od 33.500 Jevreja koji su živeli na teritoriji Srbije pre okupacije, dvadeset sedam hiljada (80 posto) ubijeno je tokom Holokausta. Osim srpskih Jevreja, među Jevrejima ubijenim u Srbiji bilo je i hiljadu jevrejskih izbeglica iz srednje Evrope (najviše iz Austrije i Čehoslovačke) koji su 1939. godine brodom krenuli iz Beča niz Dunav u nadi da će stići do Palestine, ali je to putovanje prekinuto u Srbiji kada se Dunav zamrzao tokom zime. Ta velika grupa izbeglica poznata je kao Kladovski transport (po gradu gde su zaustavljeni). Kada je Srbija okupirana 1941. godine, izbeglice su zatočene u koncentrancionom logoru u Šapcu, muškarci posebno, i svi su ubijeni u talasu odmazdi 12. i 13. oktobra 1941. Žene su transportovane u koncentracione logore u Beogradu i tamo gasom ugušene.
U martu 1944. godine, u okviru SS operacije "Sonderaktion 1005", jednoj grupi Jevreja i Roma, koji su dovedeni s raznih strana, naređeno je da iskopaju i spale tela sahranjena u masovnim grobnicama u Jajincima, na periferiji Beograda.
Nakon što su završili ovaj jezivi posao, ubijeni su. Nemci su onda na sedam kamiona natovarili pepeo spaljenih i bacili ga na ušću Topčiderske reke, na beogradskoj Čukarici.
Lokalni stanovnici su prosejavali pepeo u potrazi za vrednim predmetima - najčešće zlatnim zubima ili prstenjem - što su onda prodavali na beogradskim pijacama. To je trajalo oko mesec dana i nazvano je 'Čukarička zlatna groznica'..
Jelena Subotić, "Žuta zvezda, crvena zvezda" (Sećanje na Holokaust posle komunizma)
* * *
Četverogodišnjoj Milici na stepenicama Crvenog solitera pričam o laticama, o medu, o pčelama i pokazujući joj pčelu kazujem kako je rikošetirala od laticu. Sada joj dakako moram objašnjavati riječ rikošetirati, i govorim kako metak udarivši u zid promijeni pravac, i da se to zove rikošet.
Šutimo. Nije dobro, mislim.
Pa dobro kome je do ispaljivanja pčela, kaže onda Milica.
Kad je imala 14, pa 24 godine, pokušao sam opet ispričati Milici o laticama i rikošetiranju pčela o latice. Opet neće biti dobro, pomislim.
Ti, još uvijek, u dolasku pčele u cvijet - rat vidiš, kaže sada Milica, a ja već jedem med.
* * *
Odrani, ukočeni, plavičasti, kruti, napola prepiljeni kunići, pripravljaju ih za sušenje, za sušanu, već usoljene, "pajcovane" nakukavaju ih jednog uz drugog.
Kaplje im s usnica i muhe se nahvatavaju na sol i njima se oči razrogačuju.
I dunja je prvo cvijet, pa sjećanje na bakin ormar. Treba biti oprezan.
U vrućem pepelu može biti zlatni zub.
I zvijezda crvena u licu, ima žuto srce.
* * *
Zastave čuvaju sjeme kočeva.
Mahovina se nahvata riječima na sjevere
Pa i kad se izgubiš –
Naći će tebe slovosječa
Samo sjedi.
S balkona na devetom katu Crvenog solitera vidim bivšu tvornicu celuloze i papira "Celpak". Devastiranu, dakako. Kažu da je tvornica zapravo bukvalno "prebačena" odnekud iz Njemačke, kao dio ratne reparacije Jugoslaviji, nakon Drugog rata.
Godinama nakon "našeg" rata, tvornica je sustavno pljačkana i na koncu su ostale zidine. I dimnjak. Kao scenografija.
Ta me pak priča vodi ka Tarkovskom i STALKERU. Film je proslavljeni redatelj snimao u Estoniji, na prostorima uz rijeku Jagalu i napuštenu hidroelektranu. Nedaleko od elektrane, uzvodno, nalazila se tvornica celuloze i papira, koja je u rijeku ispuštala kemijski otpad a koji se mogao vidjeti kao pjena na površini Jagale. Neraščišćen devastirani teren, tragovi razornih eksplozija, o, bio je to i scenografski izazov za Andreja T.
STALKER - a (anđeo, sveti čovjek, šunjač) je otpočetka pratila nevolja. Jedna za drugom.
Neću ih nabrajati, tek - Andrej je umro od raka pluća. Od iste bolesti umrli su i njegova supruga Larisa i glumac Anatolij Solonjicin. Stručnjaci su povezali ove smrti sa snimanjem STALKERA, jer je zrak kod napuštene estonske elektrane bio zagađen. Uskoro su od iste dijagnoze podlegli i glumci Nikolaj Grinjko i Aleksandar Kajdanovski, kao i montažerka Ljudmila Fejginova. Scenarista Arkadij Strugacki poginuo je u požaru koji je uništio i grube kopije prvih verzija STALKERA.
Slovosječa, tražitelj, onaj kojega se i šunjač boji.
Posljednji film Andreja Tarkovskog snimljen u SSSR-u.
Ubrzo je protjeran zbog širenja antisovjetske propagande (!?)
Umro je i sahranjen u Francuskoj.
Na spomen-ploči stoji Larisin oproštajni epitaf: ČOVJEKU KOJI JE VIDIO ANĐELA.
Naći će tebe slovosječa, samo sjedi.
Pepeo je prosijan.
(zurnal.info)
